ZAGREB - Nema besplatnog ručka, pa tako nema niti besplatnog obrazovanja . Uvijek netko plaća: sam student, njegovi roditelji ili država.
Od 11,67 milijardi kuna, koliko će ove godine potrošiti država, 2,5 milijarde otići će za sveučilišta i veleučilišta. Taj trošak veći je od prihoda od poreza na dohodak i na dobit zajedno. Dakle, za visoko će obrazovanje ove godine otići više novca nego što će svi zaposleni i sve tvrtke koje zarađuju platiti poreza na te svoje zarade.
Sporo, loše, skupo
Međutim, za visoko će obrazovanje ove godine otići pet i pol puta manje novca nego što smo lani u prosincu potrošili u trgovinama, devet puta manje nego što se godišnje troši na igre na sreću i 11 puta manje nego što godišnje potrošimo za telefoniranje. Na komunikacije trošimo 5,21 posto, na alkoholna pića i duhan 3,88 posto, na odjeću i obuću 7,93 posto, a na obrazovanje samo 0,88 posto!
Ti su omjeri jasan dokaz da obrazovanje Hrvatima nije najvažniji cilj.
Za studente je sustav visokog obrazovanja nepravedan i preskup. Poslodavcima hrvatski fakulteti izbacuju ljude koji ne znaju raditi ono što se od njih očekuje i traži. Statističari i demografi kažu da su Hrvati premalo obrazovani u odnosu na druge zemlje. Podaci sveučilišta kažu da Hrvati predugo studiraju.
Dakle, hrvatsko je visoko obrazovanje SLS (sporo, loše, skupo).
Treba mijenjati cijeli sustav
Je li onda 2,5 milijardi kuna previše ili premalo? Za zemlju čiji je cilj društvo znanja - premalo. No, hoće li Hrvatska postati društvo znanja ako za visoko obrazovanje počne davati više novca? Hoće li to, u konačnici, poreznim obveznicima biti jeftinije jer će ti stručnjaci koji izađu s fakulteta omogućiti takav rast nacionalnog dohotka da ćemo lakše plaćati troškove studiranja svima koji to požele?
Da, kad država donese jasnu strategiju i kad promijeni cijeli sustav visokoga školstva koji sada motivira profesore na proizvodnju lošeg 'proizvoda' i studente da se provlače bez učenja. Kako nam govore profesori, naravno anonimno, uopće nisu motivirani za dobar rad jer im plaća ne ovisi o osobnom zalaganju.
Previše studenata
Da bi povećali prihode fakulteta, dekani im nameću velike grupe studenata s kojima ne mogu kvalitetno raditi. Velik broj studenata na nekim fakultetima nameće posredno i samo Ministarstvo jer traži da se povećaju kvote onih koji studiraju besplatno.
Veličina fakulteta i broj studenata određeni su još davno u socijalizmu i potpuno su izvan stvarnih potreba gospodarstva. Da bi hrvatsko visoko školstvo vodilo Hrvatsku prema društvu znanja, analitičari predlažu obrnut put: decentralizaciju odluka o kvotama i utvrđivanje cijene studija. Potom se može izabrati nekoliko raznih modela financiranja studija za one koji ga ne mogu platiti.
Jedan je, recimo, agencija koja preko banaka daje studentske kredite, a preko HBOR-a subvencionira kamate uspješnima. Drugi su stipendije koje bi ovisile o tome koliko je neko zvanje traženo na tržištu rada. Treći je model stipendiranje uspješnih studenata, a pokrivanje školarine ovisi o uspjehu. Amerikanci imaju sustav poreznih olakšica za obitelji koje štede za školovanje djece. To je recept kojem su skloni i hrvatski ekonomisti.
Pitanje hoće li neka godina biti besplatna u ovom trenutku i nije najvažnije. Najvažnije pitanje glasi: hoće li današnji studenti nakon diplome pridonijeti stvaranju bogatijeg društva i hoće li novac uložen u njihovo obrazovanje odnijeti preko granice, ili će on, zajedno s njima, ostati trunuti na Zavodu zapošljavanje? Jer svaki sat njihova studiranja koje je financirala država platili su svi ljudi, od kojih većina nije nikad bila na fakultetu.
Izložba članaka Jutarnjeg lista
Studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta okupljeni u nezavisnu inicijativu “slobodni filozofski” u Studentskom centru postavili su izložbu tekstova iz Jutarnjeg pod nazivom “Jutarnji ponovno napada”. Mate Kapović, viši asistent na FFZG-u i jedan od organizatora prosvjeda studenata, rekao je kako je izložba kritika angažmana Jutarnjeg koji je u svojim tekstovima stao na stranu kapitala, protiv radnika, seljaka i studenata.
Povodom toga prezentiramo čitateljima kako bi izgledala Hrvatska da se ostvare želje i stavovi “slobodnog filozofskog”, a kako bi izgledala Hrvatska da se ostvare stavovi i želje ekonomista i obrazovnih stručnjaka koje podupire Jutarnji.
Stavovi Slobodnog Filozofskog
Nitko ne plaća studij
- Potpuno besplatan sustav fakultetskog obrazovanja od početka do kraja za sve, bez ikakvih iznimaka i ograda.
Hrvatska mora napustiti NATO
- Hitno povući našu vojsku i policiju iz Afganistana i tako uštedjeti oko pola miljarde kuna godišnje. Treba napustiti taj vojno-politički savez.
Hrvatska nije u EU i neće biti
- EU vodi klasni rat protiv radništva, ukinuo je sve institucije države blagostanja, a naša želja za ulaskom plod je kompleksa manje vrijednosti i naše lažne predodžbe o tome kako na Zapadu teče samo med i mlijeko.
Narod umjesto Sabora donosi državni proračun
- Narodu ostaje soc s dna džezve, dok tajkuni ubiru sav šlag. Novac postoji, ali bi na narodu trebala ležati odluka kamo s njime. Narod mora napraviti tzv. pritisak odozdo kako bi se novac distribuirao ravnomjernije.
Jadranka Kosor vodi sve banke koje posluju na tlu RH
- Banke u stranom privatnom vlasništvu, koje izvlače goleme profite iz Hrvatske, treba nacionalizirati!
Radikalna promjena političkog i izbornog sustava
- Demokracija koju sada imamo samo je privid. Izbori su farsa.
Stop privatnom kapitalu
- Treba raskrinkati mit o superiornosti privatnih sveučilišta i privatnih poduzeća. Na što sliči većina hrvatskih privatnih fakulteta?
Tvornice radnicima
- Škverovi su najbolji primjer namjernog upropaštavanja profitabilnih poduzeća radi njihove mutne prodaje privatnom kapitalu.
Antirecesijske mjere
- Radnicima, seljacima, umirovljenicima, zaposlenima u državnoj službi ostaviti sve poticaje, božićnice, mirovine i ostala stečena prava.
Društvo pametnih i uspješnih
Porezne olakšice roditeljima, krediti i stipendije studentima
Država daje porezne olakšice obiteljima koje štede za školovanje djece, razvijen je sustav stipendiranja i kreditiranja studenata
Rezultat: Prosjek završavanja fakulteta u odnosu na broj upisanih raste sa sadašnjih tridesetak posto na 90 posto, a fakulteti se bore za najbolje studente kako bi bili tržišno konkurentni. Nestaje korupcije na fakultetima jer o uspjehu njihovih studenata ovisi i njihova zarada.
Svaki peti Hrvat ima diplomu
20 posto stanovnika (umjesto sadašnjih 12 posto) završilo je prvi ili drugi stupanj fakulteta i postali su stručnjaci u područjima koja se traže
Rezultat: Strani ulagači dolaze jer Hrvatska ima obrazovanu radnu snagu, BDP raste za 20 posto, a neto plaće 30 posto jer je smanjeno porezno opterećenje i jer je veći udio visokoobrazovanih u radnoj snazi.
Hrvatska izlazi iz dužničkog ropstva
Rastom BDP-a tvrtke i pojedinci postaju bogatiji, država ubire više poreza i smanjuju se porezne stope
Rezultat: Zbog većih prihoda država brže otplaćuje vanjski dug i Hrvatska postaje manje zadužena zemlja, što znači da joj je kapital pristupačniji. Dolaze novi strani ulagači.
Novi gospodarski val
Rastom BDP-a rastu plaće i neto primanja svih zaposlenih, smanjeni su porezi i doprinosi na plaće
Rezultat: Raste životni standard, ljudi mogu više trošiti, što pokreće novi gospodarski val. Otvaraju se nove tvrtke i nova radna mjesta, pada broj nezaposlenih.
Obrazovanje dostupno svima
Bogatija država može više izdvajati za društvene potrebe
Rezultat: Rastu socijalne naknade, država ima više novca za stipendiranje najboljih studenata i obrazovanje postaje svima dostupno.
Zašto studenti šute o korupciji, prepisivanju i lošim profesorima?
U rujnu 2008. u akciji Indeks, najvećoj antikorupcijskoj akciji u Hrvatskoj, bilo je privedeno 80 osoba koje se sumnjičilo da su kupovali ili prodavali ispite. - Tko nema novca, neka uči - citirao je tada glavni državni odvjetnik Mladen Bajić jednog od uhapšenih profesora. Akcija Indeks ozbiljno je narušila kredibilitet akademske zajednice, a početkom ove godine dobila je epilog i u sudskim presudama.
Na sveučilištu se, međutim, nakon toga ništa nije promijenilo. Svi profesori i studenti nepravomoćno osuđeni na zatvorske kazne zadržali su svoj status. Profesori i dalje primaju punu plaću (jedino što ne smiju raditi u nastavi), a studenti - studiraju.
Nijedna studentska udruga tu činjenicu nije problematizirala. Ekonomija i Promet bez sumnje nisu jedini fakulteti u državi na kojima su se mogli (a vjerojatno se mogu i danas) kupiti ispiti. Novac pritom nije uvijek bio jedino sredstvo plaćanja.
Uostalom, i na sudu se preslušavanjem tajnih snimaka razgovora između posrednika i jedne studentice moglo čuti kako su se od studentica tražile i seksualne usluge.
Zbog neutvrđenih etičkih normi čije bi se kršenje strogo kažnjavalo a prijavljivanje poticalo, u sveučilišnom se svijetu tolerira i čitav niz drugih oblika neakademskog ponašanja kao što je prepisivanje, kršenje autorskih prava i sl.
Hrvatski studenti nikada nisu digli glas i tražili da se tim i drugim nemoralnostima koje nikako ne bi smjele dolaziti iz visokoškolskih krugova jednom zauvijek stane na kraj.
Nisu nikada javno zatražili ni sankcije za profesore koji neredovito dolaze na posao i ne održavaju konzultacije, kasne na predavanja i ispite jer su prezauzeti drugim obvezama: bave se politikom, predaju na desetak drugih fakulteta, vode svoje privatne tvrtke ili rade nešto četvrto.
Da ipak nisu šutljiva generacija, studenti su pokazali prosvjedima i blokadom fakulteta u travnju 2009. kada su izašli za zahtjevom: besplatno obrazovanje za sve.
Bio je to njihov jedini zahtjev od kojeg do dandanas nisu odustali. No, postavlja se pitanje što znači besplatno obrazovanje, ako će ono biti loše, pa naše diplome nigdje u Europi neće vrijediti. Čine li doista pobunjeni studenti inzistirajući na besplatnom obrazovanju kao na mantri doista uslugu novim generacijama? ( Ivana Kalogjera-Brkić)