Istra je županija u koju se useljava više ljudi nego što ih se iseljava, no to ne znači da Istrani, isto kao i Slavonci, ne odlaze iz svojih domova. Kako piše Glas Istre, u posljednjih nekoliko godina to je iseljavanje sve intenzivnije pa svjedočimo da u jednoj školskoj godini iz razreda odu i po dvije, tri obitelji.
Odredišta: Skandinavija, Irska, Austrija, ali i druge zemlje, od Njemačke do Grčke i Portugala pa i puno dalje… Razlozi - od onih financijske prirode, spajanja obitelji do avanturizma i ljubavi.
- Pa zašto bi otišli? Mogu iznajmiti neku sobu, garažu, živjeti od turizma, bila je prva reakcija jednog kolege kada mu je novinarka Glasa Istre spomenula da mladi odlaze i, primjerice, iz Štinjana, pulskog prigradskog naselja.
Doista, možda se u nas i može lijepo živjeti od turizma, no to pretpostavlja činjenicu da imate apartmane ili da pak pristajete na to da u ljetnim mjesecima preselite kod roditelja, u garažu, a strance pustite da spavaju u vašim krevetima. Na to ne pristaju svi, a kako se može doznati u razgovoru s onima koji su otišli, novac jest veliki motiv, ali ne i jedini.
U malom mjestu poput Štinjana iz centra je zadnjih godina iz skoro svake druge kuće netko odselio. Jedan je mještanin tako otišao prije nekoliko godina s curom u Njemačku. Djevojka iz kuće do njega već nekoliko godina živi u Francuskoj. Onaj prekoputa radi u Austriji kao kvalificirani majstor. Ima obitelji kojoj su sva djeca u Njemačkoj, kao što su nekada bili oni sami. Jedan je Štinjanac prije par godina, u jeku krize, odselio u - Grčku! Iz Štinjana su otišle i cijele obitelji.
Neki su završili u Škotskoj i Belgiji, ali novinarka je, kaže, najveći šok doživjela kada je obitelj jednog njezina poznanika otišla u Njemačku.
Kako bi se spojili s ocem koji je tamo već nekoliko godina radio, spakirali su kofere i otišli - majka, troje djece, dva psa i - kanarinac!
Štinjanac Andrej odlučio je odseliti u Grčku prije nekoliko godina. Radio je kao varioc u Uljaniku, živio u obiteljskoj kući, problema nije imao. Na pitanje što je kumovalo odluci da ipak ode, veli kako je odlučio otići jer je shvatio da Uljanik nema budućnosti. Već četiri godine živi u malom gradu Thiva, 60 kilometara od Atene.
- Posao sam pronašao preko interneta, poslao molbu za posao u jedno manje privatno brodogradilište i nakon sedam dana zvali su me na razgovor, kaže Andrej. U početku je radio isti posao kao u Uljaniku, dakle kao varioc, da bi nakon dvije godine otišao na puno bolje radno mjesto - CNC stroj na kojem i danas radi, ali za tri puta veću plaću nego u Puli. Prije nekoliko dana dobio je ponudu za satnicu od 20 eura za posao zavarivača i trenutno je u fazi pregovora.
- Plaća je puno bolja nego kod nas, ali i uvjeti rada općenito. Godišnje dobijem 14 plaća. Cijene su kao kod nas ili niže - stan se može unajmiti za 200 eura mjesečno, kava je oko euro i pol, litra domaćeg maslinovog ulja košta od 3,50 do 4 eura, priča.
Na pitanje kako se snašao s jezikom, kaže da se u početku sporazumijevao na engleskom, no na koncu je uspio skroz svladati grčki, iako je gramatika jako teška. Kao odgovor na konstataciju da se preselio u zemlju za koju s TV-a čujemo samo u kontekstu krize, veli da se tamo živi puno ležernije i opuštenije, a posao može naći svatko tko želi raditi. Minimalna plaća iznosi 800 eura, no mnogi su poslovi i puno više plaćeni. U Hrvatsku se, kaže, ne misli vraćati. Jedan od razloga je što je u Grčkoj pronašao i djevojku.
- Nema šanse da se vratim, mogu doći na godišnji, ili jednom kao penzioner, zaključuje Andrej.