PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA

'IMAMO 6 DJECE, A ONA ĆE BITI SEDMA' Antun i Katarina su riskirali svoje živote da spase promrzlu djevojčicu od fašista, ovo je njihova dirljiva priča

Ratne 'sestre blizanke' - Štefica i Lea, šezdesetih godina

 

Prošle godine Memorijalni muzej Yad Vashem iz Jeruzalema odao je iznimno priznanje pokojnim supružnicima Antunu i Katarini Šragalj, proglašavajući ih Pravednicima među narodima, piše Slobodna Dalmacija.

Upravo danas u zagrebačkom Muzeju Mimara, izraelska veleposlanica u Hrvatskoj Zina Kalay Kleitman uručit će medalju Pravednika potomcima obitelji Šragalj koja je u Drugom svjetskom ratu od ustaša i fašista spasila židovsku djevojčicu Leu Gostl.

Riječ je o najvišem priznanju koje država Izrael dodjeljuje osobama koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata spašavale Židove riskirajući vlastite živote. U cijelom svijetu ovom je medaljom odlikovano oko 23.000 ljudi, a na popisu Pravednika u Yad Vashemu sad je 117 Hrvata. Na medalji je upisano: "Onaj tko spasi jednog čovjeka, spasio je čitav svijet".

Obitelj Šragalj primila je Leu kao svoje dijete i skrivala je od rujna 1943. sve do kraja rata u svibnju 1945. godine. Zahvaljujući Antunu i Katarini Šragalj, djevojčica je preživjela rat. Mnogobrojni članovi njezine šire obitelji ubijeni su u ustaškim i nacističkim logorima.

– Supružnici Šragalj preminuli su devedesetih godina prošloga stoljeća, a moja majka Lea Gostl Ukrainčik umrla je 2000. godine. Ona je davno dala iscrpnu izjavu Fondaciji Shoah, a ja sam sretna što smo uspjeli ispuniti njezinu želju i dovršiti proceduru da ovi divni ljudi koji su pokazali izuzetnu hrabrost i požrtvovnost, jer je kazna za skrivanje židovske djevojčice značila sigurnu smrt za cijelu obitelj, budu posthumno odlikovani – kazala nam je Tamara Ukrainčik kćer pokojne Lee Gostl Ukrainčik (na fotografiji ispod).

Lea Gostl Ukrainček ispred rodne kuće u Vrbovskom prije mnogo godina

 

Tamara je profesorica restauracije i konzervacije slika na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njezina majka, spašena židovska djevojčica, bila je dugogodišnja ravnateljica Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Nakon njezine smrti Ive Šimat Banov, hrvatski povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, zapisao je kako je zahvaljujući Lei Ukrainčik Umjetnički paviljon ostao privržen najboljim i najdubljim interesima hrvatske kulturne memorije.

Tamara Ukrainčik posebno je zahvalna Jasminki Domaš Nalbantić koja je – prema obiteljskoj predaji i majčinoj priči – 1996. godine objavila knjigu "Obitelj".

– Ta knjiga bila je važno svjedočanstvo u proceduri dodjele medalje koje je vrlo dugotrajno – objašnjava nam Tamara Ukrainčik.
U knjizi se opisuju životni put i ratna stradanja obitelji Gostl – oca Josipa, majke Ruže, bake Hermine i dviju djevojčica, Nade, rođene 1929., i Lee, oduvijek zvane Seka, rođene 1934., godine. Obitelj je živjela u Vrbovskom, malom gradiću u Gorskome kotaru.

Otac Josip, veterinar-bakteriolog, dvadesetih godina prošloga stoljeća bio je zaposlen kao asistent na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Zbog svoje političke aktivnosti protjeran je s fakulteta na mjesto veterinara u Vrbovsko.

Obitelj je kasnije premještena u Ogulin, koji je bio pod talijanskom okupacijom. Krajem 1942. godine karabinjeri su odveli sve članove obitelji, osim oca Josipa koji se neposredno prije toga pridružio partizanima, u talijanski fašistički koncentracijski logor u Kraljevici. Poslije Kraljevice slijedio je logor Kampor na otoku Rabu.

Antun i Katarina Šragalj, pravednici među narodima, umrli su devedesetih

 

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine i raspuštanja logora, baka, majka, i djevojčice Nada i Lea došle su brodicom do Senja, pa potom pješice do Vrbovskog. U to vrijeme su se na tom području smjenjivale razne vojske, a nedaleko od Vrbovskog je bilo njemačko i ustaško uporište. Kada bi se partizani iz Vrbovskog povlačili prema Brodu na Kupi i Delnicama, obitelj Gostl bi odlazila s njima.

Kad je vidjela djevojčicu Leu u premalenoj odjeći kako po snijegu hoda u papučama pa bi joj se noge počele smrzavati, Katarina Šragalj iz Vrbovskog se smilovala i ponudila majci Ruži da Leu ostavi kod njih.

U svojoj knjizi Jasminka Domaš Nalbantić zapisala je sjećanja u kojem Katarina Šragalj kaže obitelji: "Ne možemo vas sve primiti, ali možemo primiti mlađu djevojčicu. Imamo šestero djece, a ona će biti sedma". I tako je Lea postala članicom obitelji Šragalj i sestra blizanka Štefici, jednoj od kćeri Antuna i Katarine Šragalj. Kod njih je bila do svibnja 1945. godine.

Po završetku rata prijateljstvo između obitelji Šragalj i Gostl – Ukrainčik nastavilo se, i nakon Leine smrti, sve do danas, piše Slobodna Dalmacija.

Izdvajamo