SLUČAJ KOLEGA

ISTRAŽUJEMO: TKO DILA DOSJEE IZ DRŽAVNOG ARHIVA Kako je Vladimir Šeks doznao što je tamo sve pregledavao novinar Jutarnjeg

Tomislav Krišto / CROPIX

Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura i Vladimir Šeks

 

- Ne znam što bi se uopće moglo reći ako je ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva (HDA) recenzent knjige Vladimira Šeksa. Iz toga sve slijedi. Ovdje je evidentan sukob interesa u kojem je jedan interes očigledno bio jači od drugog. Sukob interesa je reguliran za političare, odnosno dužnosnike, ali nije za druge - kaže politički analitičar Žarko Puhovski, komentirajući iskustvo našeg novinara Željka Petrušića koji je pregledavajući dosje Zlatka Bagarića naišao na niz dokumenata koji govore o kontaktima Vladimira Šeksa s tajnom službom bivše države, takozvanom Udbom. Nakon što je proučio dokumentaciju iz Bagarićeva dosjea, naš novinar javio je Šeksu kako bi čuo njegova objašnjenja i njegovu stranu priče.

Kada je došao do Šeksa, neugodno se iznenadio Šeksovom konstatacijom kako zna koje je sve dosjee novinar pregledavao u Državnom arhivu, i to ne samo on, nego i drugi korisnici prezimena Petrušić te mu pokazao da posjeduje kopije tih dosjea. Iskustvo našeg kolege otvara vrlo ozbiljno pitanje odnosa HDA prema svojim korisnicima, odnos Državnog arhiva prema osobnim podacima koje po zakonu moraju štititi te odgovornost samog ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Dinka Čuture.

Ova smo pitanja tijekom vikenda željeli postaviti resornoj ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, no ona nije bila u mogućnosti razgovarati pa nas je uputila da napišemo upit Ministarstvu kulture.

Pitanja za ministarstvo

Jučer smo dobili samo kratak odgovor kako će Ministarstvo kulture zatražiti očitovanje ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva Dinka Čuture. S pitanjima o tome ima li Vladimir Šeks povlašteni status pri korištenju arhivske građe te tko je i zašto prikupljao informacije o dosjeima u koje je naš novinar izvršio uvid, kako je moguće da su ti podaci dostavljeni Šeksu te je li praksa da i drugim korisnicima kao i Šeksu dostavljaju traženu dokumentaciju obratili smo se i ravnatelju HDA Dinku Čuturi. Međutim, osim informacije da je mail s pitanjima zaprimljen, za sada nema druge reakcije, kao ni odgovora.

Dok smo čekali odgovore vezane uz konkretan slučaj, raspitali smo se kako u drugim arhivima funkcionira korištenje građe te kakav je odnos prema korisnicima. Obratili smo se ravnateljici Državnog arhiva u Zagrebu, Živani Heđbeli, koja kaže kako je od 1999. godine na snazi Pravilnik o korištenju arhivskog gradiva.

Obvezni pravilnici

U tom pravilniku, koji je donio bivši ministar kulture Božo Biškupić, stoji da se arhivsko gradivo izdaje na korištenje u čitaonici arhiva, a državni arhivi i ostali javni arhivi obavezni su donijeti pravilnik o radu čitaonice.

Moguće je izraditi preslike gradiva, a one se plaćaju prema cjeniku koji odobrava Ministarstvo kulture. Predviđena je i iznimka od pravila da se arhivsko gradivo izdaje na korištenje u čitaonici, ali se izvorno arhivsko gradivo može posuditi samo državnim tijelima na određeno vrijeme i uz uvjet da se na trošak toga tijela prethodno izradi zaštitni preslik.

Novčane kazne

Ravnateljicu zagrebačkog Državnog arhiva Heđbeli pitali smo kakav je u njezinu arhivu odnos prema korisnicima, odnosno mogu li treće osobe dobiti podatke o tome koju je dokumentaciju netko pregledavao i kopirao. - To se ne radi! - odgovorila je i rekla da podaci o korisnicima spadaju u zbirku podataka u smislu Zakona o zaštiti podataka i oni se ne smiju davati na uvid trećim osobama, osim na zahtjev suda ili u situacijama propisanim zakonom - kaže ravnateljica Heđbeli.

Napomenula je još kako je Agencija za zaštitu osobnih podataka 2011. godine izdala rješenje po kojem je baza korisničkih podataka Državnog arhiva u Zagrebu zbirka podataka i podliježe zakonskoj zaštiti. Navodi kako takva pravila vrijede za sve arhive, za knjižnice i druge institucije koje raspolažu bazama podataka o korisnicima. Zakon o zaštiti osobnih podataka, inače, sadrži i glavu s kaznenim odredbama za kršenje zakona. Kršenju pravila o postupanju s osobnim podacima predstavlja prekršaj za koji su predviđene novčane kazne. Raspon tih kazni je od dvadeset do četrdeset tisuća kuna.

Skandalozno je ako je Državni arhiv dao Šeksu podatke o novinaru i onome što je koristio

Odvjetnik Siniša Pavlović, koji ima veliko iskustvo s radom Hrvatskog državnog arhiva jer su mu dokumenti koje je tražio pomogli i na suđenju u Münchenu, smatra kako je postupak HDA skandalozan ako su podatke o korisniku arhiva i onome što je koristio, u ovom slučaju riječ je o našem novinaru Željku Petrušiću, davali bilo kojoj trećoj osobi (Vladimiru Šeksu) te mu dostavili sve dokumente koje je Petrušić o Šeksu pretraživao.

- Hrvatski državni arhiv prikuplja nekontrolirano podatke o korisnicima i ti podaci, sada je očito, cure van iz evidencija arhiva. Nažalost, dogodilo se ono na što sam upozoravao u više navrata: umjesto da HDA čuva podatke o korisnicima, od svojih korisnika čuva podatke iz nekih prastarih papira - smatra Pavlović.

Dodaje da ne može tvrditi ima li tu i kaznenog djela za osobu koja je dala podatke korisnika na raspolaganje, kao i primatelja podataka, ali da postoje naznake o elementima počinjenja kaznenog djela.

- Ne mogu se usuditi reći je li ili nije netko počinio kazneno djelo, ali cijela priča bi se trebala istražiti, da nadležna tijela utvrde što se točno dogodilo. Mogu se pouzdati samo u ono što je Petrušić napisao, a to je da mu je Šeks sam to rekao - kaže Pavlović.

Iz svog iskustva iznosi kako funkcionira rad Hrvatskog državnog arhiva, pa tako opisuje kako, unatoč Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima i Zakonu o tajnosti podataka, u Hrvatskom državnom arhivu uz ime i prezime i OIB korisnika traže i dodatne informacije, poput adrese stanovanja, datuma i mjesta rođenja, broja osobne iskaznice, a svaki papir koji korisnik pregleda se bilježi.

- Meni osobno nije problem da se sve to evidentira, ali pitanje je koja je svrha prikupljanja tih podataka, kome su ti podaci dostupni i kakva je zaštita od neovlaštenog pristupa ili davanja podataka neovlaštenim osobama. Ne znam tko je dostavljao dokumente Šeksu, ali zna se tko je odgovorna osoba u Arhivu, a to je Dinko Čutura kao ravnatelj, i sigurno je da postoji njegova odgovornost ako su podaci procurili iz HDA - zaključuje Pavlović. (Goran Penić)

Šeksova reakcija: “Manipulacija kojom se želi izjednačiti žrtve i suradnike SDS-a”

Teze o mojoj navodnoj suradnji sa Službom državne sigurnosti (SDS) su netočne, tendenciozne i manipulativne.

Nakon što sam 1971. pokrenuo kazneni postupak protiv Službe državne sigurnosti zbog nezakonitog otvaranja pošte, kroz dva desetljeća bio sam pod kontinuiranim nadzorom i obradom SDS-a, što je uključivalo prisluškivanje telefona, nadzor pošte i uhođenje.

Pažljivo iščitavanje cjelovitih dokumenata koji bilježe kontakte koje sam 1974. imao sa službenicima SDS-a pokazuje da sam i u slučaju Zlatka Bagarića osujetio jednu od brojnih klopki koje su mi namještali pripadnici jugoslavenske tajne službe. Zbog tzv. verbalnog delikta suđeno mi je u montiranom procesu koji je započeo djelovanjem agenta provokatora 1981. godine, nakon čega sam služio zatvorsku kaznu u KPD Stara Gradiška i zabranjeno mi je bavljenje odvjetništvom. Stoga ocjenjujem da se radi o još jednoj manipulaciji, u suradnji s određenim medijima, koja nastoji poništiti razlike između žrtvi i suradnika jugoslavenske tajne službe.

Pročelnik Savjetodavnog vijeća Hrvatske demokratske zajednice, Vladimir Šeks

 

ELIPSO

Izdvajamo