Najgora vijest koju smo čuli poslije
Sanaderove ostavke jest sastav novog vodstva Hrvatske demokratske zajednice.
Novi šefovi HDZ-a su, dakle, među ostalima, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Andrija Hebrang, koji bi se mogao natjecati za mjesto predsjednika Republike.
Zašto je informacija o Hebrangu, Šukeru i Kalmeti važna?
Zato što njih trojica spadaju među najistaknutije i najvažnije članove desne, radikalne nacionalističke frakcije Hrvatske demorkatske zajednice.
Još je važnije podsjetiti se da su i Šuker i Kalmeta početkom dvijetisućitih podržavali
Ivića
Pašalića, u vrijeme kada se taj Tuđmanov savjetnik borio sa Sanaderom za mjesto
Tuđmanova nasljednika.
Dr. Hebrang je, pak, u to vrijeme bio napustio HDZ te se pokušao baviti politikom unutar nečega što se zvalo Hrvatski istinski preporod (HIP). Radilo se o stranci koju je vodio Miroslav Tuđman, a kojoj je raison d etre bila obnova politike dr. Franje Tuđmana.
Riječ je, dakle, o ljudima koji su cijelu svoju političku karijeru proveli u izrazito protudemokratskom krilu Hrvatske demokratske zajednice, a koji sada, Sanaderovim odlaskom, dolaze na najviše stranačke funkcije.
Dapače, eventualna Hebrangova predsjednička kanditatura definitivno bi legitimirala HDZ kao stranku krajnje nacionalističke desnice. Očito je, dakle, da Sanaderov pad vodi radikalizaciji Hrvatske demokratske zajednice.
Ova se teza, naravno, može osporavati imenovanjem Jadranke Kosor na mjesto predsjednice stranke I predsjednice Vlade.
No, Jadranka Kosor, koja za posao obavljen u svom resoru zaslužuje mnogo viši ugled no što ga uživa u hrvatskoj javnosti, nema nikakvu političku osobnost.
Ona je doživjela težak poraz na predsjedničkim izborima, ona nikada nije sudjelovala u kreiranju stranačke politike, a dio HDZ-a već joj sada, kako se može pročitati na raznim internetskim forumima, spočitava srpsko etničko porijeklo.
Jadranka Kosor, bez obzira na svoje funkcije, bit će strano tijelo u postsanaderovskom HDZ-u.
Sanaderova ostavka sa svih političkih dužnosti, i HDZ-ovo skretanje udesno, prirodna su posljedica skoro desetgodišnje neuspješne Sanaderove borbe da reformira Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Ivo Sanader doista jest učinio niz značajnih reformskih poteza. Ivo Sanader uistinu jest modernizirao Hrvatsku i, što je posebno važno, učinio društvenu atmosferu u Hrvatskoj bitno tolerantnijom, ali Ivo Sanader nikada nije uspio promijeniti vlastitu stranku.
Sanaderov dubinski poraz u srazu s pravom prirodom HDZ-a osobito je dolazio do izražaja unatrag godinu dana, kada je postalo jasno da se i stranka i državna uprava vraćaju u devedesete godine.
Sanader i njegova vlada sve su više počeli sličiti na Tuđmanov režim.
Iz dana u dan postajalo je sve razvidnije kako Sanader više nije kadar povući niti jedan odlučni, reformski potez, kako se država vodi inercijom, i kako je jedna od glavnih namjera stranačke pa i državne unutarnje politike da se nipošto ne diraju relativno čvrsto definirani odnosi moći unutar HDZ-a: to je ono što smo u Jutarnjem listu prije dva tjedna nazvali institucionaliziranom političkom korupcijom.
Sanaderova je golema greška, koja se uopće ne može amnestirati, u tome što se nije dovoljno snažno suprotstavio nedemokratskim strukturama u vlastitoj stranci.
Sada se čini posve jasnim da je Ivo Sanader odlučio otići i zato što ga je Hrvatska demokratska zajednica naprosto progutala.
Sanader već dugo vremena nije povukao niti jedan ozbiljan državnički i politički potez. Na nacionalnoj su ga razini sustigli i loši ekonomski, kao i loši izborni rezultati (on je, prije mjesec i pol, postao, doslovno , predsjednik HDZ-a bez gradova). Ulazak u Europsku uniju, njegova glavna politička mantra, čini se posve neizvjesnim, a policijske istrage, koje su vodile prema njegovim ministrima, bile su, očito, više nego što je Hrvatska demokratska zajednica mogla podnijeti.
Sanader je, naprosto, otišao u trenutku kada je, na raznim razinama, postao nemoćan.
Jedini pošteni i politički produktivni izlaz iz sadašnje situacije jesu izvanredni parlamentarni izbori.
Birači koji su u studenom pretprošle godine glasovali za HDZ, nisu glasovali za Jadranku Kosor, Ivana Šukera ili Andriju Hebranga.
Oni su, bar jednim, značajnim, dijelom, glasovali za Ivu Sanadera.
Sada, kada Sanadera više nema na sceni, sve osim izvanrednih izbora akt je prijevare prema hrvatskim biračima.
Žalosno je da koalicijski partneri Hrvatske demokratske zajednice, koji su se već dogovorili da podrže novu vladu toga ne žele biti svjesni.
Davor Butković
Novi šefovi HDZ-a su, dakle, među ostalima, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Andrija Hebrang, koji bi se mogao natjecati za mjesto predsjednika Republike.
Zašto je informacija o Hebrangu, Šukeru i Kalmeti važna?
Zato što njih trojica spadaju među najistaknutije i najvažnije članove desne, radikalne nacionalističke frakcije Hrvatske demorkatske zajednice.
Sanaderov dubinski poraz u srazu s pravom prirodom HDZ-a osobito je dolazio do izražaja unatrag godinu dana, kada je postalo jasno da se i stranka i državna uprava vraćaju u devedesete godine
|
Dr. Hebrang je, pak, u to vrijeme bio napustio HDZ te se pokušao baviti politikom unutar nečega što se zvalo Hrvatski istinski preporod (HIP). Radilo se o stranci koju je vodio Miroslav Tuđman, a kojoj je raison d etre bila obnova politike dr. Franje Tuđmana.
Riječ je, dakle, o ljudima koji su cijelu svoju političku karijeru proveli u izrazito protudemokratskom krilu Hrvatske demokratske zajednice, a koji sada, Sanaderovim odlaskom, dolaze na najviše stranačke funkcije.
Dapače, eventualna Hebrangova predsjednička kanditatura definitivno bi legitimirala HDZ kao stranku krajnje nacionalističke desnice. Očito je, dakle, da Sanaderov pad vodi radikalizaciji Hrvatske demokratske zajednice.
Ova se teza, naravno, može osporavati imenovanjem Jadranke Kosor na mjesto predsjednice stranke I predsjednice Vlade.
|
Jadranka Kosor je doživjela težak poraz na predsjedničkim izborima, ona nikada nije sudjelovala u kreiranju stranačke politike, a dio HDZ-a već joj sada, kako se može pročitati na raznim internetskim forumima, spočitava srpsko etničko porijeklo
|
Ona je doživjela težak poraz na predsjedničkim izborima, ona nikada nije sudjelovala u kreiranju stranačke politike, a dio HDZ-a već joj sada, kako se može pročitati na raznim internetskim forumima, spočitava srpsko etničko porijeklo.
Jadranka Kosor, bez obzira na svoje funkcije, bit će strano tijelo u postsanaderovskom HDZ-u.
Sanaderova ostavka sa svih političkih dužnosti, i HDZ-ovo skretanje udesno, prirodna su posljedica skoro desetgodišnje neuspješne Sanaderove borbe da reformira Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Ivo Sanader doista jest učinio niz značajnih reformskih poteza. Ivo Sanader uistinu jest modernizirao Hrvatsku i, što je posebno važno, učinio društvenu atmosferu u Hrvatskoj bitno tolerantnijom, ali Ivo Sanader nikada nije uspio promijeniti vlastitu stranku.
Sanaderov dubinski poraz u srazu s pravom prirodom HDZ-a osobito je dolazio do izražaja unatrag godinu dana, kada je postalo jasno da se i stranka i državna uprava vraćaju u devedesete godine.
Sanader i njegova vlada sve su više počeli sličiti na Tuđmanov režim.
Iz dana u dan postajalo je sve razvidnije kako Sanader više nije kadar povući niti jedan odlučni, reformski potez, kako se država vodi inercijom, i kako je jedna od glavnih namjera stranačke pa i državne unutarnje politike da se nipošto ne diraju relativno čvrsto definirani odnosi moći unutar HDZ-a: to je ono što smo u Jutarnjem listu prije dva tjedna nazvali institucionaliziranom političkom korupcijom.
Sanaderova je golema greška, koja se uopće ne može amnestirati, u tome što se nije dovoljno snažno suprotstavio nedemokratskim strukturama u vlastitoj stranci.
Sada se čini posve jasnim da je Ivo Sanader odlučio otići i zato što ga je Hrvatska demokratska zajednica naprosto progutala.
Sanader već dugo vremena nije povukao niti jedan ozbiljan državnički i politički potez. Na nacionalnoj su ga razini sustigli i loši ekonomski, kao i loši izborni rezultati (on je, prije mjesec i pol, postao, doslovno , predsjednik HDZ-a bez gradova). Ulazak u Europsku uniju, njegova glavna politička mantra, čini se posve neizvjesnim, a policijske istrage, koje su vodile prema njegovim ministrima, bile su, očito, više nego što je Hrvatska demokratska zajednica mogla podnijeti.
Sanader je, naprosto, otišao u trenutku kada je, na raznim razinama, postao nemoćan.
Jedini pošteni i politički produktivni izlaz iz sadašnje situacije jesu izvanredni parlamentarni izbori.
Birači koji su u studenom pretprošle godine glasovali za HDZ, nisu glasovali za Jadranku Kosor, Ivana Šukera ili Andriju Hebranga.
Oni su, bar jednim, značajnim, dijelom, glasovali za Ivu Sanadera.
Sada, kada Sanadera više nema na sceni, sve osim izvanrednih izbora akt je prijevare prema hrvatskim biračima.
Žalosno je da koalicijski partneri Hrvatske demokratske zajednice, koji su se već dogovorili da podrže novu vladu toga ne žele biti svjesni.
Davor Butković