KREDITNI REJTING SMEĆE

Jedini čovjek koji može spasiti hrvatsku ekonomiju: O našoj će sudbini odlučiti Boris Vujčić

    AUTOR:
    • Mladen Pleše

  • OBJAVLJENO:
  • 15.12.2012. u 21:20

Davor Pongračić/CROPIX

Na guverneru HNB-a sada je teška odluka. Hoće li zvati MMF ili se odlučiti za inflaciju

Nakon što je agencija Standard&Poor bacila kreditni rejting u smeće, o sudbini Hrvatske sljedećih tjedana odlučivat će Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Njih dvojica morat će preuzeti odgovornost za donošenje odluke na koji način spasiti ono što se valjda još spasiti može. Hrvatska, naime, više nema puno manevarskog prostora. Može birati između pozivanja u pomoć MMF-a ili se odlučiti za politiku postupne odnosno ciljane devalvacije.

Nije, naime, izgledno da Vlada sama provede teške i neophodne reforme, budući da joj to nije uspjelo ni do sada. Što znači da bi odmah morala prestati bacati milijarde kuna u poticaje za poljoprivredu, brodogradnju, državne gubitaše, ubrzati proces privatizacije, preusmjeriti novac u sektore koji imaju perspektivu i najveći rast bruto dodane vrijednosti, morala bi ukinuti razne monopole, prekomjeran broj općina i županija, skresati državnu upravu, umjesto podobnih u tvrtke u javnom i državnom vlasništvu imenovati sposobne…

Dok Vlada ili MMF to ne učine, guverner Vujčić imat će jednako težak zadatak: spriječiti banke da podignu kamate. Na što imaju pravo nakon pada kreditnog rejtinga.

Smanjenje plaća

Po posljednjim izjavama premijera Milanovića i guvernera Vujčića moglo se uočiti da njih dvojica različito gledaju na modele rješavanja krize. Nekoliko sati prije objave odluke Standard&Poora, Milanović nije krio frustriranost činjenicom da MMF, Svjetska banka, agencije za kreditni rejting, cijeli bankarski sustav i međunarodne financijske institucije traže od njegove Vlade samo jedno: smanjenje plaća i mirovina, otpuštanje 30 tisuća zaposlenih te nove uštede na socijalnim transferima.

Ogorčen zbog tih zahtjeva, a umoran od neprekidnog uvjeravanja sindikata, ali i domaćih financijskih institucija, kako se moraju nečega odreći, Milanović je rezignirano zaključio kako je javna potrošnja smanjena za čak 5 milijardi kuna, ali da to nitko ne zna cijeniti. Budući Milanović ne želi primijeniti mjere koje inače MMF automatski uvodi, jasno je da ta institucija nije njegov prvi politički izbor.

Istodobno, posljednjih dana guverner Vujčić dao je do znanja da nikakva promjena tečaja kune ne dolazi u obzir. Vujčić je kazao da „ stabilnost tečaja ostaje temeljni cilj HNB-a i nju ćemo nastojati održati na bilo koji način, deviznim intervencijama i drugim sredstvima, ako bude trebalo.

Najveći rizik u 2013. je gubitak investicijskog rejtinga jer bi to otežalo pristup financijskim tržištima. No, i u takvim uvjetima mi bismo bili pripravni i spremni održati stabilnost tečaja. No treba biti svjestan da bi takav razvoj događaja donio rast kamata i značajan rast troškova financiranja“, zaključio je Vujčić.

Rušenjem kreditnog rejtinga zadan je ozbiljan udarac Vladi Zorana Milanovića , ali i HNB-u i Borisu Vujčiću. Premda Vlada nije mogla u godinu dana preokrenuti negativne trendove koji su započeli za prošlih HDZ-ovih vlada, ipak je trebala učiniti više pogotovu kada je riječ o strukturnim reformama i proračunu za sljedeću godinu. Ni guverner Vujčić, koji je bio godinama zamjenik guvernera, ne može pobjeći od svog dijela odgovornosti za stanje u državi.

HNB već godinama pasivno promatra kako se gospodarstvo urušava, ali ništa nije poduzela da pomogne zaustaviti negativne procese. Upravo suprotno: HNB je propisala, primjerice, obvezne bankovne rezerve od 13,5 posto što je izravno utjecalo na pad BDP-a, a posredno i na pad kreditnog rejtinga.

Boris Vujčić ponavlja kako je HNB zadužen za stabilnost financijskog i bankarskog sustava, a da je to nemoguća misija potvrđuje pad BDP već četiri godine zaredom i najnovije urušavanje kreditnog rejtinga. Uostalom, rezultat takve politike je da od 65 milijardi kuna državnih obveznica koje čine dio unutarnjeg duga, 33 milijarde nalaze se u obveznim fondovima kojima je sada zbog pada kreditnog rejtinga ta vrijednost desetkovana.

Rasplet je daleko

U Vladi vjerojatno nisu imali pojma, ali HNB i bankari su dobro znali, na svakih 100 kuna kredita koje daju državi novčana masa smanjuje se za 50 kuna. A da se na svakih 100 kuna kredita građanima i tvrtkama novčana masa ne povećava ni za lipu. Da je Vlada to znala valjda ne bi poreznom presijom ubijala osobnu potrošnju i investicije.

Ključno je sada pitanje kako novi, još teži teret izlaska iz krize što ravnomjernije rasporediti na sve slojeve društva. Do sada to nije bio slučaj, državna i javna uprava, financijski sektor, razni monopolisti, platili su tek minimalnu cijenu. Ciljana inflacija jamčila bi pravedniju raspodjelu tereta, nego li prevaljivanje cijelog tereta na umirovljenike, korisnike socijalnih primanja i zaposlene u privatnom sektoru…

Toga postaju svjesni pojedinci i u Vladi i u financijskom sektoru. Postupno umanjivanje vrijednosti kune do, primjerice, maksimalno 10 posto bitno bi pridonijelo konkurentnosti hrvatskih proizvoda na svjetskom, ali jednako važno, i na domaćem tržištu. Što bi pridonijelo povećanju potrošnje i BDP-a. No problem je u tomu što Vlada upravlja samo fiskalnom politikom, što je realni sektor u predstečajnom stanju, a banke i financijski sektor brinu samo svoju brigu.

Dakle, odluku o tečaju kune mora donijeti guverner HNB-a Boris Vujčić kojemu to, upozorio je, nije ni na kraj pameti. Što znači da rasplet gospodarske, socijalne i političke drame nije ni na vidiku. A što će vrijeme više odmicati to će cijena oporavka biti sve skuplja.

Izdvajamo