Kada bi im uspjelo organizirati referendum o izmjeni Izbornog zakona, hrvatski katolički konzervativci postali bi glavne zvijezde tog pokreta u Europi. I ne samo u Europi. Jer, i dosad su bili iznadprosječno uspješni: uspjeli su organizirati referendum za ustavnu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, a iako nisu uspjeli oformiti relevantnu političku stranku, u samo desetak godina radikalno su promijenili društvo namećući svoje teme u mainstream. Još donedavno bilo bi nemoguće da se raspravlja o zabrani abortusa, a ovaj je tjedan Kristina Pavlović, članica inicijative Istina o Istanbulskoj i sestra Ladislava Ilčića, najavila kako bi jedna od budućih inicijativa mogla biti skupljanje potpisa za referendum o pobačaju.
Ultrakonzervativni pokret u Hrvatskoj s udrugama poput U ime obitelji, Vigilare i Grozd nije naša autohtona pojava, nego dio velikog konzervativnog vala koji je nakon SAD-a u posljednjih desetak godina zahvatio Europu. Stotine sličnih udruga u nizu zemalja, od Španjolske i Francuske do Bugarske i Litve, dijele zajednički konzervativni svjetonazor i iste metode djelovanja. Skupljali smo podatke u Latviji, Njemačkoj, Austriji, Rumunjskoj i nizu drugih zemalja i uočili isti obrazac: riječ je o visokoorganiziranom pokretu, usmjerenom razgradnji sekularne države, ustvrdio je istraživač Neil Datta na nedavnom predavanju u Zagrebu. Ili kako je to obznanio Vice Batarelo iz udruge Vigilare u intervjuu za Bitno.net 2016., odgovarajući na pitanje što je konačni cilj svega: “Želimo da zakon i društvo budu temeljeni na kršćanskim načelima i vrijednostima jer je kršćanstvo stvorilo zapadnu civilizaciju”.
Od kršćanskih vrijednosti neće isticati, na primjer, one da su svi ljudi braća ili da je lakše devi kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje. Nego se zalažu za točno prepoznatljiv skup vrijednosti američkog alt-righta: ukidanje LGBT prava, protiv ravnopravnosti žena, za zabranu pobačaja i povratak tradicionalnoj ulozi žene u obitelji. “Oni jedan dan mogu biti protiv Istanbulske konvencije, drugi dan protiv pobačaja, a treći protiv nečega trećeg i sve to može na prvi pogled djelovati nepovezano. No, oni su suštinski protiv toga da seksualne odnose, i to isključivo u svrhu prokreacije, ima bilo tko drugi osim muškarca i žene u vjerskom braku. To objašnjava zašto su protiv kontracepcije, pobačaja, LGBT prava”, rekao je Datta u nedavnom intervjuu Expressu.
Sve za narod i iz naroda
Jako im je važno naglasiti da je to što rade sve za narod i iz naroda, autentično i autohtono, suprotno odnarođenim političkim elitama. Međutim, u svom strpljivom radu na izmjeni društvene klime precizno slijede uvezene obrasce i intelektualni know how zapadnih kolega s više iskustva, uglavnom američkih. Naš Hod za život zapravo je March for Life, prvi put održan 1974. u Washingtonu s 20.000 prosvjednika protiv odluke Vrhovnog suda SAD-a kojom je na saveznoj razini legaliziran pobačaj. Okupljanje molitvenih skupina oko bolnica radi pritiska na žene koje idu na pobačaj, akcija zvana “40 dana za život” koja se ove godine u Hrvatskoj proširila na 24 grada, prvi je put održana 2004. u Teksasu, a danas se održava u dvadesetak zemalja svijeta. Argumenti, parole i taktike zajednički su onima u Vilniusu, Budimpešti, Austinu i Zagrebu.
Možda vam se kao proizvod čisto balkanskog uma učinila priča o muškarcima koji će upadati u ženske zahode ako ratificiramo Istanbulsku konvenciju, na što je, među ostalima, upozoravao zastupnik Željko Glasnović u Saboru. Ali ne, ni takvo što nismo u stanju sami smisliti: među pravnim argumentima protiv Istanbulske konvencije “argument zahoda” koristi ADF International, grana američke Alliance Defending Freedom, jedne od najvećih kršćanskih lobističkih organizacija na svijetu. Na moguću zahod-katastrofu upozorio je ADF u dokumentu protiv ratifikacije Istanbulske koji je lani uputio hrvatskoj Vladi.
Priča o muškarcima koji upadaju u ženske zahode svjetski je hit, posebno popularan u Americi. Koristilo ga je više istaknutih američkih političara, poput teksaškoga guvernera Grega Abbotta. “JFK je slao čovjeka na Mjesec. Obama želi slati čovjeka u ženski zahod”, napao je Abbott bivšeg američkog predsjednika. Nakon što je Vrhovni sud SAD-a u lipnju 2015. legalizirao istospolne brakove, u Houstonu je koalicija svećenika, socijalnih konzervativaca i republikanaca pokrenula kampanju “Držite muškarce izvan ženskih zahoda”.
Sporni TV spot
Gradske vlasti htjele su uvesti kazne za diskriminaciju prilikom zapošljavanja, iznajmljivanja stanova, poslovanja s gradom, u restoranima i hotelima. Htjeli su postrožiti propise za diskriminaciju žena, homoseksualaca, transrodnih osoba, nacionalnih i etničkih manjina, ali grad s 43 posto Hispanoamerikanaca i gotovo 24 posto crnaca prilikom glasanja u studenome 2015. rekao je “ne”. Uoči izbora objavili su crno-bijeli TV spot s muškarcem koji ulazi u ženski zahod i skriva se. Ulazi djevojčica sa školskom torbom na leđima, muškarac ulazi u njezinu zahodsku kabinu i zalupi vratima. Pobijedili su s većinom od 61 posto, prenosi New York Times.
Ilustracija: Vladimir Radibratović
Neil Datta godinama istražuje novi konzervativni pokret u Europi. Radi za nevladinu udrugu iz Bruxellesa Europski parlamentarni forum za populaciju i razvoj. U tekstu “Obnova prirodnog poretka - vizija vjerskih ekstremista u mobiliziranju europskih društava seksualnih i reproduktivnih ljudskih prava” detaljno je opisao mrežu Agenda Europe koja povezuje aktiviste, političare i nevladine organizacije iz niza europskih država, među ostalim i iz Hrvatske. Od 2013. održavaju se godišnji sastanci, uz godišnje kongrese Svjetskog saveza obitelji. Datta istražuje kako su povezani i što su im zajednički ciljevi. Kako to kaže Vice Batarelo, “prvo senzibiliziranje, zatim političari i na kraju zakoni”. Prvo senzibiliziranje javnosti na njima važne teme, zatim osvajanje utjecaja na političare u različitim strankama, a zatim konkretna promjena društva izmjenama zakona.
Hrvatska i Poljska
Hrvatski referendum za ustavnu definiciju braka osmišljen je na sastancima Agende Europe, tvrdi Datta. Agenda Europe, naziv bloga na WordPressu, naziv je neformalne mreže udruga koje “žele obraniti demokraciju, ljudska prava i socijalnu pravdu, s posebnim fokusom na pravo na život, brak i obitelj”. U prijevodu, oni su protiv pobačaja, prava LGBT osoba i emancipacije žena mimo tradicionalne uloge žene u podizanju djece i održavanju kućanstva i obitelji.
Njihov manifest “Povratak na naravni poredak: Agenda za Europu” otkrili su istraživači njemačko-francuske Arte televizije. Oni pozivaju na povratak na naravni poredak, pa i onda kad to znači poništavanje stoljeća borbe za ljudska prava. “Izvorna moralna načela ne temelje se na subjektivnim vrijednostima, nego na objektivnoj istini te stoga ne samo da je legitimno, nego je i nužno nametnuti ih onima koji ih ne prihvaćaju”, piše tamo.
“Moralna načela i zakoni koji nisu u skladu s naravnim zakonom naposljetku će uništiti svako društvo koje to prihvaća. Prihvaćanje razvoda, kontracepcije, pobačaja, homoseksualnosti, surogat-majčinstva i slično sadrži implikacije za cijelo društvo, uključujući i one koji se tome protive”, stoji u dokumentu koji, kako kaže Datta, ima za cilj poništiti efekte seksualne revolucije. Dokument završava s deset strana dugom “to do listom” s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima, prenosi Faktograf. Zabraniti treba surogat-majčinstvo, eutanaziju, potpomognutu oplodnju, pa i transplantaciju organa. I sterilizaciju i svu prenatalnu dijagnostiku jer rijetko kada ide u korist djeteta, smatraju oni.
Aktivisti su iskoristili zakonsko slabljenje institucije referenduma uoči referenduma o ulasku u EU, iako je izlaznost bila samo 37 posto. Hrvatsko iskustvo pokušalo se izvesti 2015. u Sloveniji i Slovačkoj, ali tamo nisu uspjeli prikupiti dovoljno glasova. Sada pokušavaju u Rumunjskoj.
Hrvatska i Poljska su dva najrazvijenija slučaja Agende Europe i njenih pokušaja da ostvari svoje ciljeve, u Agendi Europe ljudi iz Hrvatske imaju važnu ulogu, rekao je Neil Datta u intervjuu Novom listu. Zbog uspjeha s referendumom Željka Markić iz udruge U ime obitelji vrlo je cijenjena u europskim krugovima, putuje i drži predavanja, sudjeluje u pripremama za rumunjski referendum o braku, snimila je promotivni video protiv ukidanja zabrane pobačaja u Irskoj.
Iako je riječ o dobro umreženom sveeuropskom pokretu sa snažnim vezama u SAD-u, to javno nije vidljivo. Urednica portala Faktograf, Sanja Despot, ovaj je tjedan uz Olivera Frljića dobila nagradu Nada Dimić za seriju tekstova o konzervativnom pokretu i ratu protiv Istanbulske konvencije. Što je glavni argument za tezu da su hrvatske katoličke konzervativne udruge ustvari uvozni, a ne autohtono domaći proizvod? “To što imaju isti recept, potpuno isti način djelovanja i iste argumente i kod nas i u SAD-u i u Španjolskoj. Mi smo i prije imali i vjeru i abortus, i zašto baš nitko nije spontano išao pred bolnicu ako nas toliko muče pobačaji? Dok nisu počeli organizirati ‘40 dana za život’ koja počinje na isti dan u cijelom svijetu”, kaže Sanja Despot za Magazin.
Odličan primjer za širu koordiniranost djelovanja je Istanbulska konvencija. “Stupila je na snagu 2014. i tada nitko nije imao ništa protiv. Tek prošle godine svi su krenuli na nju, zbog navodne rodne ideologije”, dodaje urednica Faktografa.
Desetljećima se podrazumijevalo da zapadni svijet ide u smjeru sve većih sloboda i sve više razine poštivanja ljudskih prava. Kad se od 2013. počeo širiti broj zemalja koje priznaju istospolne brakove, postala je vidljiva reakcija, koja sada želi puno više od ukidanja LGBT prava. “Imamo dokaze koji pokazuju da je to novi međunarodni visokoorganizirani pokret koji je udario na temeljna načela ljudskih prava. Mislili smo da su ona zauvijek zagarantirana, ali nije tako”, rekao je Datta u Zagrebu.
Korijeni pokreta mogu se naći u šezdesetima u Latinskoj Americi u krugu tamošnje Katoličke crkve, kao reakcija na širenje liberalne Teologije oslobođenja. Najdirektniji je utjecaj američke nove desnice koja nastaje u mandatu Georgea Busha i vrhunac doseže s pokretom Tea Party. Iako imaju Svetu Stolicu na svojoj strani, nove ultrakonzervativce ne čine samo katolici, nego i protestanti, aktivni su u pravoslavnim zemljama poput Bugarske, Rusiju Vladimira Putina vide kao svoga prirodnog saveznika, kongresi i summiti održavaju im se u zemljama poput Mađarske i Rusije. Posljednjih desetak godina održavaju godišnji Svjetski kongres obitelji, lani im je u Budimpešti govorio Viktor Orbán.
Usklađeno djelovanje
Već je vizualno lako ustanoviti vezu među sličnim organizacijama u nizu zemalja, naprimjer kad se usporedi logo naše U ime obitelji (otac, majka i dvoje djece, žene s ružičastim, a muškarci s plavkastim nijansama) sa slovačkom Aliancijom za rodinu, njemačkom Demo für Alle (slogan “Brak i obitelj naprijed, stop rodnoj ideologiji i seksualiziranju naše djece”), te francuskom i talijanskom La manif pour Tous - Prosvjed svima, kao odgovor na slogan Le Mariage pour tous - Brak svima.
Usklađeno djelovanje europskih klerikalnih skupina vidljivo je iz pisma kojim su 333 udruge iz Hrvatske, Bugarske, Malte, Mađarske, Litve, Latvije, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine od Vijeća Europe zatražile da iz Istanbulske konvencije izbaci “rodnu ideologiju”. Među potpisnicima su Grozd, U ime obitelji, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Hrvatska udruga Benedikt, Zajednica “Dobri pastir”, TeenSTAR Hrvatska, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Udruga bl. Alojzije Stepinac, Djetešce na sunašce, Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Vigilare, Život biraj...
U Hrvatskoj stranke poput Hrasta nikad nisu uspjele samostalno ući u Sabor. Međutim, i bez toga ultrakonzervativne udruge postaju politički sve relevantnije. Nedavno je njemački tjednik Der Spiegel u komentaru u povodu 50. obljetnice zbivanja 1968. napisao da se danas šezdesetosmaški revolucionarni žar može vidjeti samo među novom desnicom i njihovim pristašama. Oni su usvojili Dutschkeov poučak o “dugom maršu kroz institucije”. Kako to kaže Vice Batarelo, prvo treba mijenjati mentalitet, a kada bude dovoljno hrabrih ljudi u civilnom i političkom sektoru, zašto ne promijeniti i zakon. Govori o pobačaju.
Ako već ne mogu pobijediti na izborima, mogu osvojiti pojedine političare. U intervjuu iz svibnja 2016. Batarelo kaže da se sada pomalo vidi u nekim većim strankama kako taj neki konzervativni pogled postaje potpuno normalna stvar i dio političkog mainstreama. “Mislim da od konkretnih ljudi možemo istaknuti Marijanu Petir, a u Hrvatskoj Ladislava Ilčića. Vjerojatno ima i drugih ljudi, naročito u HDZ-u (…) Svi republikanski kandidati su pro-life, to se podrazumijeva, to je dio mainstreama”, rekao je 2016. Batarelo u intervjuu za Bitno. U ove dvije godine dobili su na svoju stranu još nekoliko HDZ-ovih EU-parlamentaraca koji su glasali protiv Istanbulske konvencije ili su ostali suzdržani. Plus onih 14 HDZ-ovaca u Saboru. Batarelo: “Prvo senzibiliziranje, zatim političari i na kraju zakoni”.
Rat koji nije objavljen
Nalazimo se usred rata koji nitko nije deklarirao, pišu Gordan Bosanac i Nives Miošić u studiji o glavnim trendovima kršćanskog fundamentalizma u Istočnoj Europi, koju je u ožujku objavila nevladina udruga CESI. Kršćanski fundamentalizam je relativno novi fenomen na istoku Europe, ali bez obzira na to dobiva ključni društveni i politički utjecaj na slabljenje ne samo spolnih, rodnih i LGBT prava, nego i na slabljenje temeljnih vrijednosti jedne pluralističke, sekularne liberalne demokracije.
U većini istočnoeuropskih zemalja kršćanski fundamentalizam se javlja 2009. - 2010. kao reakcija na raspravu o LGBT i reproduktivnim pravima, pišu Bosanac i Miošić. U Hrvatskoj korijene pokreta nalaze još 1996., u djelovanju Crkve protiv pobačaja, s tim da je snažnije izraženo 2006., na valu otpora uvođenju zdravstvenog odgoja.
Krajnje konzervativni pokreti jačaju u zemljama poput Mađarske, Poljske, Slovačke, Bugarske, Rumunjske, Srbije, Slovenije, Litve i Latvije. Zapadne demokracije nešto su čvršće, no ne treba podcjenjivati utjecaj sličnih skupina u zemljama poput Francuske, Španjolske i Italije. Iz španjolske dolazi CitizenGo, internetska platforma koja se koristi za peticije i masovne mailove pritiska na političare, među ostalim i na hrvatskom jeziku.
Ultrakonzervativci su i politički povezani na europskoj razini. Stranka Europski kršćanski politički pokret (ECPM) ima šest eurozastupnika, iz Nizozemske, Slovačke, Poljske i Njemačke. Osnivanje stranke bilo je važno jer sada mogu primati novac iz europskih fondova: i sada EU financira snage koje rade protiv njenih temeljnih vrijednosti. Članice ECPM-a su stranke iz 15 europskih zemalja, od Velike Britanije do Moldavije. Hrvatsku zastupa Hrast.
Pretpostavlja se da su sve te udruge i pokreti povezani i financijski, no istraživači zasad, koliko je poznato, nisu pronašli više od indicija o tome kako se financiraju. Nacionalne kampanje su skupe, spominju se ruski tajkuni i meksički milijarderi, ali direktnih dokaza nema. Ono što se vidi su rezultati: u Hrvatskoj se Vlada zaljuljala zbog ratificiranja Istanbulske konvencije koju smo potpisali još u siječnju 2013., ali tada to nikome nije smetalo. “Prvo senzibiliziranje, zatim političari i na kraju zakoni.”