Visoki upravni sud odbacio je žalbu bivšeg predsjednika HDZ-a i nekadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka na odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i pravomoćno presudio da je Karamarko bio u sukobu interesa kada je, u vrijeme dok je bio u Vladi Tihomira Oreškovića, predlagao da se Hrvatska povuče iz arbitraže s MOL-om u Washingtonu.
Sudska odluka objelodanjena je u petak, a u subotu se s poduljim komentarom na cijeli slučaj putem Facebooka oglasio i sam Karamarko.
U nastavku prenosimo njegovu reakciju.
Dragi prijatelji,
kažu da nije dobro i da ne treba komentirati presude raznih sudova i sudišta. Ovaj stav i fraza su u funkciji promoviranja neovisnosti sudstva, ali i zaštite digniteta pravosudnog sustava, a time i same države. Dakle, kada je sve dekadentno i u padu, od gospodarstva i politike do odnosa i stanja u zemlji, kada malodušje i sumnja u budućnost zahvate sve pore društva i kada sve postane “močvara”, preostaje još samo pravosuđe. Zato ću ipak komentirati jučer objavljenu presudu Visokog upravnog suda kojom je potvrđen moj “mogući sukob interesa” u slučaju INA – MOL.
Naravno da s indignacijom odbacujem tu presudu, čija je ridikulozna formulacija nastala u tzv. “Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa”. Ovakvu presudu suda zapravo sam i očekivao, iako je tinjala nada da bi ishod mogao biti drugačiji. No naše upravno sudovanje ostalo je dosljedno i, lupivši petama, obavilo zadaću.
Je li formulacija o “mogućem sukobu interesa” uopće zavrijedila osvrt i ovoliki prostor, pitaju se mnogi. Dnevno smo informirani o utvrđenim sukobima interesa mnogih dužnosnika i o visinama novčanih kazni koje su im određene. Meni nikad nije određena nikakva kazna za “potencijalni sukob interesa”. Zašto? Odgovor je jednostavan! Zato što sukoba interesa nikada nije bilo!
U čemu je uopće logika mog “krimena”? Rekao bih da je ovdje riječ o sudski promoviranom i ponovno oživljenom krimenu verbalnog delikta. Kao hrvatski političar, predsjednik političke stranke i prvi potpredsjednik Vlade RH, imao sam pravo i obvezu iznositi svoje mišljenje i stajalište o aktualnim temama, osobito onima koje se tiču zaštite nacionalnih interesa Republike Hrvatske. Na “nekakvom” sastanku kazao sam kako bi možda bilo pametno razmisliti o tome da u pregovorima s mađarskom stranom odustanemo od arbitražnih tužbi, jer nisam uvjeren da te postupke možemo dobiti, a ako ih izgubimo, tvrdio sam da će Hrvatskoj biti nanesena velika materijalna šteta, koja se mjeri u milijardama kuna. Eto to sam rekao, a kako je danas poznato svima, upravo to se i dogodilo.
Nakon toga počinje svima poznati scenarij...
“Dobro brifirani” kažu kako je moje stajalište odražavalo želju da spasim Mađare od neizbježnog poraza, da štitim njihove interese i nanesem štetu RH. Tada smišljaju i stari vic pod nazivom Konzultantica. No Hrvatska je prvu arbitražu, u međuvremenu, izgubila. Šteta je već realna i morat će je sanirati svi porezni obveznici RH. Više je nego jasno da sam htio zaštititi interese Republike Hrvatske i državnog proračuna. I tko god, formalno ili neformalno, raspravljao o floskuli mog potencijalnog sukoba interesa, morao je uzeti u obzir činjenicu da smo prvi arbitražni postupak izgubili, a ja sam svojim stajalištem imao dužnost upozoriti na moguće realne štete koje su u konačnici i nastale.
Čudi me da do Visokog upravnog suda nije stigla vijest o gubitku prvog arbitražnog postupka i da suci pouzdanih peta nisu to ukalkulirali u svoj misaoni proces kad su utvrđivali moj “mogući sukob interesa”.
Je li sve močvara? Želim vjerovati da nije. I zato idem dalje!
Vaš Tomislav Karamarko