Prve četiri godine članstva u Europskoj uniji Republika Hrvatska nije niti približno iskoristila u pogledu razvoja, zaključak je tima istraživača iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u studiji “Analitička podloga za izvješća o napretku provedbe sporazuma o partnerstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije” napravljenoj za potrebe Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Ovo je prva dubinska analiza o tome koliko su se stvari promijenile od 1. srpnja 2013. do danas, a u izradi je angažirana multidisciplinarna skupina stručnjaka na čelu s dr. Jakšom Puljizom, voditeljem Odjela za europske integracije u IRMO-u.
Ukratko, status Republike Hrvatske analizira se kroz četrnaest tematskih područja na način da se ocjenjivao njezin relativni položaj u odnosu na prosjek Europske unije u razdoblju nakon pristupanja. Zaključak je, nažalost, prilično depresivan, a to će potvrditi Puljiz, koji ima bogato iskustvo u državnoj administraciji jer je četiri godine bio zamjenik Branka Grčića, SDP-ova ministra europskih fondova, a zatim jedan od najbližih suradnika kratkotrajnog premijera Tihomira Oreškovića:
Gubimo korak
“Rezultati analize pokazuju da Hrvatska ne uspijeva, ni pored određenih pozitivnih promjena u pojedinim područjima, poboljšati svoj relativan položaj u odnosu na druge zemlje članice. Razlozi zašto smo u većini područja na samom dnu ljestvice mogu se najjednostavnije objasniti činjenicom da je dinamika napretka drugih zemalja članica brža nego kod nas. Hrvatska se presporo mijenja i zato gubi korak s drugim članicama. Sama činjenica da smo postali zemlja članica EU nije dovoljna da sama po sebi pokrene pozitivne promjene, nego je potrebno daleko više napora u provedbi pojedinih javnih politika kako bismo smanjili naše zaostajanje za drugima. A taj napor podrazumijeva kontinuiranu i konzistentnu provedbu mjera kojima unapređujemo pojedino područje, od istraživanja i razvoja do zaštite okoliša, prometa i drugih područja javnih politika. Za takvo što je, među ostalim, važno imati i odgovarajući institucionalni kapacitet, a koji očito izostaje. Imamo institucije po nazivu, ali ne i po sposobnosti kvalitetne vladavine”, glasi objašnjenje Jakše Puljiza.
Svima je poznato da je stanje u području demografskog razvoja izrazito loše, a to potvrđuju i rezultati analize. Puljiz dodaje i da je zabrinjavajuća situacija u području inovativnosti, gdje uz ionako nisku dosegnutu razinu bilježimo pogoršanje vrijednosti za niz pokazatelja, od inovativnosti malih i srednjih poduzeća do izvoza proizvoda srednje i visoke razine tehnologije. Vrlo je loša situacija i u području gospodarenja otpadom i kvaliteti vodoopskrbe, željezničkom prijevozu i dostupnosti širokopojasnog interneta velikih brzina, zatim u kvaliteti vladavine prava i regulatornoj kvaliteti, zapošljivosti mladih, razini materijalne deprivacije stanovništva te internacionaliziranosti visokog obrazovanja. Nasuprot ovome, najbolje rezultate u odnosu na prosjek EU Hrvatska bilježi u pogledu problema ranog napuštanja školovanja, broja liječnika po stanovniku, kvalitete cestovne infrastrukture te udjelu obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji.
Prvo područje u analizi obuhvaća “Istraživanje, razvoj i inovacije”, i već ovdje slijedi pesimistički zaključak da nisu ostvareni veći pomaci nakon ulaska u Europsku uniju. Hrvatska i dalje znatno zaostaje za prosjekom Europske unije kad je riječ o izdvajanjima za istraživanje i razvoj (I&R) koji je u BDP-u u 2015. godini bio 0,75%, što je gotovo trostruko ispod prosjeka EU od 2,03 posto. Još veći je nesrazmjer Hrvatske i prosjeka EU u podacima o zaposlenosti istraživača u poslovnom sektoru, u kojem zaposlenost istraživača u Hrvatskoj iznosi 0,06% radne snage, a u Europskoj uniji 0,37%, odnosno šest puta više. I broj patentnih prijava Europskom uredu za patente (EPO) za Hrvatsku jako je nepovoljan jer je na razini 3,43 prijave na milijun stanovnika, dok je europski prosjek tog pokazatelja 112.
Više za istraživanje
Što treba napraviti da se promijeni ovako loša situacija? U IRMO-ovoj analizi precizirani su odgovori: u kratkom roku treba povećati udjel izdataka za I&R u BDP-u sa 0,75% u 2015. na više od 1%, zatim snažnije poticati istraživanje i razvoj u prirodnim znanostima, inženjerstvu i tehnologiji. Usto, nužno je u razumnom roku potaknuti projekte kojima bi se udvostručila zaposlenost u I&R u poslovnom sektoru, kako bi se približili barem razini od 50% u odnosu na prosjek EU te jače stimulirati usmjerenost područja i sadržaja istraživačkih i razvojnih aktivnosti na povećanje tehnološkog sadržaja proizvodnje i usluga, a posebno onih financiranih putem javnih izvora.
Sektor “Mala i srednja poduzeća” (MSP) ključan je generator stvaranja novih radnih mjesta, a u proteklom razdoblju snažno je pridonio rastu izvoza, detektira studija IRMO-a. Ali i ovaj je sektor suočen s nizom problema jer nakon ulaska u EU, mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj i dalje su suočena s nizom problema, od nedovoljno poticajnog poslovnog okruženja do neadekvatnih usluga poslovne podrške, osobito onih s većom dodanom vrijednosti. Hrvatska je na pretposljednjem mjestu u EU po pokazatelju sudjelovanja “odraslih” MSP-ova, tj. onih koji posluju dulje od 42 mjeseca, a udio visokotehnološkog izvoza u ukupnom izvozu Hrvatske značajno ispod prosjeka EU. Osim toga, Hrvatska ima samo oko 38% poduzeća koja bilježe neki oblik inovacijske aktivnosti naspram prosječno 49% u EU.
Ubrzana realizacija
Istraživanje stručnjaka u IRMO-u pokazalo je da je prema složenom Indeksu digitalnoga gospodarstva i društva 2017. (Digital Economy and Society Index, DESI 2017), kojim se mjeri digitalni napredak, Hrvatska u 2016. godini zauzela 24. mjesto od 28 zemalja članica EU, “što oslikava nužnost ubrzanja mjera poticanja razvoja informacijske i komunikacijske infrastrukture te uspješnosti njezina korištenja”. Za suvremeno korištenje internetom više nije dovoljan samo osnovni širokopojasni pristup, nego je ključna brzina prijenosa podataka, a Hrvatska i dalje bitno kasni s uvođenjem nove generacije mreža velikih brzina, zbog čega treba provesti Strategije razvoja širokopojasnog pristupa, s posebnim naglaskom na ubrzanju izgradnje infrastrukture komunikacijskih mreža velikih brzina.
Jakša Puljiz
Na području “Energije i energetske učinkovitosti” Hrvatska bilježi visok stupanj ostvarenja ključnih strateških ciljeva iz strategije EU 2020., međutim “u području energetske sigurnosti poseban izazov predstavlja kontinuirano smanjenje domaćih zaliha plina i nafte, ograničeni izvori dobave plina, nedovoljno kvalitetni skladišni kapaciteti u području plina te vrlo nestabilne hidrološke prilike koje znatno utječu na proizvodnju u domaćim hidroelektranama”.
Neka od rješenja su ubrzana realizacija projekata koji pridonose smanjenju energetske ovisnosti, kao i povećanju stupnja diversificiranosti izvora energije. Potrebni su veći napori ključnih dionika u pogledu iskorištavanja sredstava iz Instrumenta za povezivanje Europe za potrebe realizacije ključnih energetskih projekata kao što je LNG terminal na Krku i drugih povezanih projekata, smatraju autori Analize.
U poglavlju “Klimatske promjene” zaključuje se da se Hrvatska nalazi u grupi zemalja za koje se procjenjuje da “imaju visok stupanj osjetljivosti na klimatske promjene, ali i dalje nedostaje sustavan pristup u suočavanju s ovim problemom”. Posebno je zbog klimatskih promjena ranjivo osam “resursnih” sektora - hidrologija, upravljanje vodnim i morskim resursima; poljoprivreda; šumarstvo; ribarstvo; prirodni ekosustavi i bioraznolikost; energetika; turizam; zdravstvo i dva “transverzalna” sektora - prostorno planiranje i upravljanje obalnim područjem te upravljanje rizicima.
Jedna od najtežih situacija vlada u području “Zaštita okoliša”. “Republika Hrvatska i dalje je suočena sa značajnim izazovima u području gospodarenja otpadom te u vodnom sektoru, a pored toga bilježi se i niz poteškoća u određenim segmentima sustava zaštite prirode”, upozorava se u Analizi. Tu su još povećano zaostajanje za EU u pogledu količine otpada po stanovniku koji se odlaže na odlagalištima te u pogledu količine komunalnog otpada koji se kompostira, povećani gubici vode u javnoj vodoopskrbi, i povećano zaostajanje u pogledu pokrivenosti stanovništva uređajima za pročišćavanje otpadnih voda. Ipak ima i pozitivnih promjena kao što je blago smanjenje količine proizvedenog komunalnog otpada kao i povećanje broja saniranih odlagališta otpada.
Loša željeznica
I u “Prometnoj infrastrukturi” Hrvatska zaostaje za prosjekom EU, pri čemu se ocjena o razini zaostajanja dodatno pogoršala u razdoblju od 2013. do 2016. A najlošija je situacija u pogledu željezničke infrastrukture koja “nije u stanju ponuditi odgovarajuću razinu usluga kad je u pitanju prijevoz roba i putnika”. Prema podacima izvješća Europske komisije, Transport Scoreboard, s obzirom na stupanj dovršenosti gradnje TEN-T osnovne željezničke mreže, Hrvatska je među najlošijim zemljama u EU, sa samo 5% dovršenosti u 2014. Napokon, Hrvatska i dalje ima visoku smrtnost u prometnim nesrećama u usporedbi s EU i u 2015. bilo je 82 poginulih na milijun stanovnika, u usporedbi s prosjekom EU od 52 poginula.
Zato su određena poboljšanja zabilježena u području “Tržište rada”, iako se Hrvatska u usporedbi s prosjekom EU i dalje nalazi u nepovoljnijem položaju. Stopa nezaposlenosti smanjila se sa 17,4% u 2013. na 13,3% u 2016. godini, što je i dalje iznad prosjeka EU od 8,5%. Negativnosti su smanjenje udjela samozaposlenih osoba u ukupnom broju zaposlenih osoba u odnosu na EU, značajno povećanje udjela zaposlenih na određeno vrijeme u odnosu na EU te značajno povećanje odlazaka kvalificirane radne snage u inozemstvo.
Barem postoje dva pozitivna pokazatelja - smanjenje stope nezaposlenosti i povećanje stope zaposlenosti, kao i povećanje zaposlenosti osoba s invaliditetom.
I “Socijalna uključenost, siromaštvo i zdravstvena skrb” je područje koje ukazuje na vrlo nepovoljnu situaciju u Hrvatskoj, iako ima pozitivnih trendova. Prema podacima Eurostata, 29,1 posto osoba je u 2015. živjelo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što je 1,250.000 od ukupno 4,28 milijuna stanovnika i Hrvatska se ovdje nalazi daleko iznad prosjeka EU koji je u 2015. iznosio 23,7%. Romi predstavljaju skupinu stanovništva među najugroženijima po pitanju socijalne isključenosti jer ih 76 posto živi u apsolutnom siromaštvu. Jedan od zaključaka glasi da “u nastojanjima za poboljšanjem položaja Roma velik problem predstavlja nepostojanje etnički disagregiranih statističkih podataka koji bi pružili jasnu sliku trendova vezano za ovu populaciju”.
Obrazovni rashodi
Hrvatska i dalje bilježi relativno lošije glavne javno-zdravstvene pokazatelje u usporedbi s prosjekom EU. U 2015. godini, očekivano trajanje života pri rođenju u Hrvatskoj za oba spola iznosilo je 77,5 godina, dok je prosjek na razini EU iznosio 80,6 godina. Isto tako, zaostajanje za prosjekom EU u pogledu stope smrtnosti od najzastupljenijih bolesti u razdoblju od 2010. do 2014. u većini slučajeva se zadržalo na istoj razini, a u nekim se slučajevima čak i značajno pogoršalo.
U području “Obrazovanje” Hrvatska također zaostaje za prosjekom EU bilježeći pritom kontinuiran blagi negativan trend kod većine pokazatelja u razdoblju od 2013. do 2016. godine. Rashodi za obrazovanje u BDP-u smanjili su se sa 4,9% u 2012. na 4,7% u 2015., što je ispod prosjeka EU koji je u 2015. iznosio 4,9 posto, a ovakva razina ulaganja smješta Hrvatsku među posljednjih 10 zemalja članica EU. Druge razloge treba prvenstveno tražiti u neprovođenju strukturnih promjena unutar obrazovnog sustava, kojima bi se povećala kvaliteta ishoda učenja, odnosno ostvario što veći stupanj usklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. IRMO-ova analiza predlaže intenziviranje rada na provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, a posebno u dijelu koji se odnosi na provedbu kurikularne reforme kao temeljnog okvira za daljnje osuvremenjivanje odgojno-obrazovnih programa osnovnog i srednjoškolskog sustava obrazovanja.
Jakša Puljiz kaže da se ovdje ne radi o političkom stajalištu autora analize: “Ovo je stručna analiza koja je imala za cilj pokazati kako Hrvatska stoji nakon pristupanja u EU u četrnaest tematskih područja. Vjerujem da su svi relevantni dionici u Hrvatskoj složni da provedbu kurikularne reforme treba ubrzati i tako osigurati pretpostavke da smanjimo zaostajanje za EU kad je riječ o kvaliteti obrazovnog sustava”.
Uostalom, problemi su i u sektoru “Javna uprava i pravosuđe”, gdje Hrvatska u razdoblju od 2010. do 2015., kako se navodi, “ukupno gledajući nije napravila gotovo nikakav pomak u odnosu na druge države članice EU u pogledu povećanja učinkovitosti vladavine, regulatorne kvalitete, i vladavine prava, a nakon nekoliko godina blagog rasta u 2015. godini zabilježila je i pad”. Zaključuje se da je ključno za ostvarenje napretka u području javne uprave i pravosuđa “osiguranje političke podrške reformskim procesima, a iako su u prethodnim godinama napravljeni brojni mali koraci cjelovita reforma javne uprave, osim na deklaratornoj razini, u Hrvatskoj sve donedavno nije bila prepoznata kao jedan od političkih prioriteta”.
Sektor “Poljoprivreda” ocijenjen je kao “jedan od najranjivijih gospodarskih sektora u Hrvatskoj, posebice u odnosu na vrlo jaku konkurenciju iz ostalih država članica EU koja snažno djeluje posebno nakon pristupanja Europskoj uniji”. Ipak, određeni pokazatelji daju razloga za optimizam, prije svega oni koji ukazuju na porast izvoza.
U području “Ribarstvo”, Hrvatska se i dalje susreće s nizom izazova u postizanju dugoročno održivog ribarstva, a koje je ugroženo prekomjernim iskorištavanjem ribljeg fonda. Znanstvene procjene govore da su najvažniji vrste gospodarskog ribolova na Jadranu u prelovu te je neophodno poduzeti mjere za smanjenje razine iskorištavanja, u prvom redu razine ribolovne smrtnosti.
Čini se da je najgore u posljednjem području, a to je “Demografija”. Prema osnovnim demografskim pokazateljima iz 2015. godine, Hrvatska je danas među pet demografski najugroženijih zemalja Europske unije. Negativna vanjska migracijska bilanca zadržat će se po procjeni i u sljedećih pet godina na apsolutnoj razini oko 70.000 osoba godišnje, dok će useljavanje ili povratak u Hrvatsku biti na godišnjoj razini od 12 do 13 tisuća osoba. Izrazito negativna demografska kretanja izravno će ugrožavati osnovne sustave u zemlji i ukupni gospodarski razvitak, glasi zaključak.
Puno dulji rokovi
Za Jakšu Puljiza rezultati ne predstavljaju iznenađenje, a drži da će se vidljiviji pomaci ostvariti za jedno desetljeće:
“Tek kada dođete u priliku raditi unutar državne administracije postanete svjesni svih slabosti sustava, a njih doista ima jako puno. Međutim, Hrvatska nije po tome nipošto specifična, i druge zemlje članice se bore sa sličnim problemima, a najveći razliku između uspješnijih i manje uspješnih članica u dostizanju zajedničkih europskih ciljeva čini se da stvara upravo razlika u kvaliteti institucija, što potvrđuju i brojna istraživanja. Hrvatska treba težiti da u svakom području pokuša ostvariti priključak barem s prosjekom EU u idućih deset godina. To bi pogotovo trebao biti cilj u onim područjima koja ne podrazumijevaju značajna financijska ulaganja, kao što je kvaliteta rada pravosuđa, poboljšanje kvalitete zakonodavstva ili obrazovnih programa. U područjima koja traže značajna financijska ulaganja poput željezničke infrastrukture bit će potrebni puno dulji rokovi za dostizanje europskih standarda”, smatra Jakša Puljiz.
