Novi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nedavno je u zaseoku Miranjima Donjim pokraj Benkovca položio vijenac na spomen-ploču podignutu u čast četvorici hrvatskih branitelja koji su ondje poginuli u zasjedi “sao-krajinskih” odmetnika na početku Domovinskog rata, 31. srpnja 1991. godine.
Vijest bi vjerojatno bila protokolarna u svakodnevici šefa najveće oporbene stranke u osvit proslave Oluje da među nastradalima nije i Miro Barešić, kontroverzni hrvatski emigrant koji je 1971. godine izvršio atentat na Vladimira Rolovića, jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj. Barešićev slučaj također privlači pozornost i zbog toga što je akcija u kojoj je na samom početku rata poginuo s još trojicom suboraca, do danas obavijena velom tajne.
Metak u leđa
Naime, prema nekima je Miro Barešić, navodno, nastradao kao žrtva urote u koju su bili umiješani i neki visoki hrvatski dužnosnici. Tako je, recimo, hrvatski emigrant Nikola Majstorović u svom dokumentarnom filmu o pogibiji Mira Barešića kao krivca prokazao tadašnjeg ministra iseljeništva i poslije drugog čovjeka Tuđmanove vlasti Gojka Šuška, dok su u veljači 2012. godine Mario Barišić, bivši vojni policajac, i Stipe Jukić, bivši zaposlenik SIS-a, podnijeli prijavu Državnom odvjetništvu protiv nekolicine pripadnika te službe koji su kobnog dana bili s Barešićem u akciji - Tvrtka Pašalića, Antonija Lekića, Nikole Krište, Ivana Drviša i nepoznate osobe - zbog sumnje da su skrivili smrt Mire Barešića.
- Miro je dobio metak u leđa. Jedan od onih koji je bio s njim je ubojica - tvrdi Mario Barišić. Prema njemu, Barešić je smaknut jer je znao mnoge mračne tajne hrvatske emigracije i “udbaše” u njihovim redovima.
Tako je Tomislav Karamarko opet, vjerojatno nehotice, otvorio još jedno bolno i skrivano pitanje Domovinskog rata.
Politički potez
- Ova njegova gesta ne iznenađuje, ali bilo bi bolje da je kao ministar unutarnjih poslova pokrenuo istragu zbog tog spornog slučaja. Ovako se polaganje cvijeća doima tek kao formalan politički potez jer nije moguće da ne zna kako će to ponovno potaknuti mnoga pitanja - rekao nam je kratko povjesničar Tvrtko Jakovina.
Miro Barešić jedna je od najpoznatijih osoba hrvatske “političke emigracije” iz vremena Jugoslavije. Odležao je šest mjeseci na Golom otoku jer je odbio služiti JNA. Nakon toga, 1969. bježi u Švedsku, gdje se ubrzo uključuje u ekstremne hrvatske emigrantske organizacije da bi postao “slavan” kada je 7. travnja 1971. godine, kao član “Hrvatskog narodnog odpora” u jugoslavenskoj ambasadi u Stockholmu, zajedno s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanom, ubio ambasadora Vladimira Rolovića.
Nakon uhićenja je osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Otada u radikalnim emigrantskim krugovima Barešić postaje “ikona”.
Tako u rujnu 1972. godine skupina hrvatskih emigranata otima zrakoplov švedske kompanije SAS i u zamjenu za puštanje putnika traži Barešićevo oslobađanje. Švedske vlasti popuštaju.
Smrt u Zagori
S otetim zrakoplovom Brešić i otmičari lete u tada Francovu Španjolsku, gdje se predaju tamošnjim vlastima. Nakon samo 18 mjesci zatvora španjolske vlasti puštaju Barešića iz zatvora koji nedugo potom bježi u Paragvaj pod imenom Toni Šarić. Potom odlazi u SAD, no Amerikanci ga uhićuju i isporučuju Švedskoj gdje je odležao kaznu do 1988., kad je pušten iz zatvora. Nakon prvih višestranačkih izbora, u srpnju 1991. godine u tajnosti dolazi u Hrvatsku. Odmah se uključio u novoosnovani Zbor narodne garde, a poginuo je pod nerazjašnjenim okolnostima u kamenjaru Dalmatinske zagore ni mjesec nakon povratka u Hrvatsku.
Tek tjedan dana nakon pogibije njegovo je tijelo razmijenjeno sa srpskom stranom. Da stvar bude intrigantnija, Barešić je kasnije, kako je u jednom intervjuu kazao Gojko Šušak, pokopan na zagrebačkom Miroševcu pod imenom Ante Katić. Šušak je otkrio identitet Barešića tek godinu dana kasnije, a u ljeto 1992. Barešić je pokopan drugi put, pod svojim imenom, na Mirogoju.
Iako se sve ove godine pogibija Mira Barešića smatrala “sumnjivom”, istraga o okolnostima njegove smrti nikad nije provedena.
Napadnim desničarenjem Karamarko neće ojačati HDZ
- Polaganje cvijeća na spomen-obilježje Miri Barešiću uklapa se u ponašanje i politički habitus Tomislava Karamarka koje on demonstrira otkad je odlučio da će preuzeti HDZ. Ovakve njegove geste se mogu očekivati i ubuduće - rekao je politolog Ivica Maštruko koji je bio savjetnik predsjednika Mesića, baš kao i Karamarko.
- Tim simboličnim gestama Karamarko demonstrira jačanje konzervativne struje u stranci i želi se pokazati kao jedina prava snaga desnice.
Maštruko ne vjeruje da će takvim gestama ojačati HDZ, ali time, misli on, odgađa konstituiranje stranke kao ozbiljne i moderne konzervativne stranke. Smatra da njegovo napadno desničarenje i određeni radikalizam neće privući stranci dodatne glasače, ali ozbiljno može zabrinuti, pa čak i izgubiti, priličan broj građanske desnice kojoj radikalizacija ne odgovara.
- Dobar dio članova želi HDZ bliže desnom centru, a ne predstavnicu naglašenih ognjištarskih stavova koji je guraju od centra - kaže Maštruko.