Aleksandra Kolarić je jaka žena u hrvatskoj politici, bez obzira na to što ne zauzima stranačke i političke funkcije koje lakše osvajaju oni iz sjene koji se znaju “snaći” pa imaju “kadrovske perspektive”. Jaka je samo zato što je čvrsta, glasna i prisutna u javnosti, uvijek spremna na suočavanje i polemiku. Najviše ugrožava komformiste među istomišljenicima, dok su protivnici sretni ako se s njom mogu pofajtati na javnoj sceni jer takve oštre borbe donose bodove kod publike. Na hrvatskoj političkoj sceni uvijek je bilo jakih žena, rijetkih u drugim, patrijarhalnim balkanskim zemljama. Kako se hrvatska politika posljednjih godina provincijalizirala, dominirali su janjičari iz krajeva poznatih po pečenoj janjetini i takav profil ženskog građanskog aktivizma bio im je kulturalno neprihvatljiv. Savka je kao liberalni kadar dospjela u sam vrh nekadašnjeg SKH, ali Aleks Kolarić odmah je izletjela iz SDP-a. Pokazala je da misli drukčije i usudila se - nezamislivo! - javno artikulirati mišljenje suprotno onome koje iskazuje Dragi vođa.
Posljednjih dana bili ste izloženi neviđenoj kampanji - koordiniranom linču na društvenim mrežama. Publicitet tim napadima davala je glasnogovornica SDP-a na svojoj Facebook stranici. Ljudi koji su pritom istupali vama u prilog bili su zatim i sami izloženi napadima, uključujući cyber-diverzije, rušenje profila, spamiranje virusima itd. O čemu se radi?
- Mjesecima sam izložena kampanji blaćenja na društvenim mrežama, u kojoj su, nažalost, neki od glavnih pokretača i podržavatelja pojedini članovi SDP-a. Vodi je aktivno skupina od dvadesetak ljudi, što je cijeli vod diverzanata u virtualnoj sferi. Započeli su s tezom da imam osobni, a ne politički sukob s Milanovićem, zatim se to diglo na višu razinu tvrdnjama da je on osujetio moje financijske interese, pa se prešlo na seksističke klevete da sam Milanovićeva ostavljena ljubavnica (jer što bi žena u nas i mogla biti u politici nego nečija ljubavnica?). Pred mjesec dana pojavili su se postovi da sam luđakinja i da me treba strpati u Vrapče. Kampanja je rasla kao kuglof i, oslobađanjem silne mržnje, prošlog tjedna prerasla u linč. Prvo se na postu na Facebook profilu glasnogovornice SDP-a pojavio cijeli niz krajnje uvredljivih i prostačkih komentara. Kad su je na to upozoravali, branila se pišući da “ljudi imaju pravo na svoje mišljenje”. U srijedu je kulminiralo postovima da sam “stvorena za predsjednicu zatvorenog odjela Vrapča” na profilu jedne istarske esdepeovke, ujedno predsjednice županijskog stranačkog Savjeta za ljudska prava (kakav paradoks!). Tada je tek uslijedila prva reakcija stranke, iz baze, od buzetskog SDP-a i lokalnog Foruma žena, koji se jasno ogradio od linča i bez zadrške osudio vrijeđanja. Najjadnije je da su u linču, u mržnji, u seksističkim uvredama prednjačile žene.
Jesu li ti napadi orkestrirani od dosadašnjeg lidera SDP-a koji je u međuvremenu najavio ostavku? Pokušava li on to kontrolirati sukcesiju? Zašto ste vi za nj najsporniji mogući protukandidat?
- Po izvješćima u novinama, čini se da je sličan nastup - vrijeđanje ljudi, stranačkih članova i političkih suparnika - često prisutno i u neformalnim razgovorima ili na formalnim sastancima u samom vrhu stranke, i to je jako zabrinjavajuće. Rezultati takve komunikacije pokazali su se na unutarstranačkim izborima u proljeće ove godine, kad su pljuštale uvrede. Način Milanovićeve javne komunikacije općenito je bio neprihvatljiv, često nepristojan, ponekad “obogaćen” omalovažavanjem i verbalnim ponižavanjem suparnika. Takav stil prenio se, logično, i u stranku. Dio ljudi počeo je oponašati lidera. Nakon oštrih kritika u medijima, uslijedio je poziv kandidata Ranka Ostojića na pristojnu komunikaciju, nakon čega je linč prestao. Iz svega je jasno da se svih ovih mjeseci vodi orkestrirana kampanja, prešutno poticana i podržavana od ekipe s Iblerova trga.
Kako je došlo do vašeg političkog razlaza sa Zoranom Milanovićem? Je li u vama identificirao konkurenta, je li to principijelni sukob?
- Radilo se o političkom sukobu. Još prije tri godine, dok je SDP bio na vlasti, postalo mi je jasno da vodstvo pravi političke pogreške koje će na kraju rezultirati gubitkom povjerenja građana. Kad sam 2012., nakon deset godina rada u jednoj multinacionalnoj konzultantskoj tvrtki, postala mala poduzetnica, mogla sam se konačno snažnije politički aktivirati. To je bilo u jesen 2013., prilikom lokalnih unutarstranačkih izbora i krize oko Lex Perković. Cjelokupna politička javnost upozoravala je na nužnost povlačenja zakona, no premijer Milanović nije odustajao. Danima su svi ministri i dužnosnici SDP-a šutjeli o tom ogromnom problemu. Zatim je na Iblerovu trgu održan sastanak stranačkog kluba i drugih dužnosnika. Prema informacijama koje sam dobila s tog sastanka, nikakve diskusije na tom sastanku nije bilo jer se nitko nije usudio predložiti povlačenje Lex Perković. Tada je postalo jasno da je stranka u velikom problemu, a s njom i država. Napisala sam komentar za Index.hr, u kojem sam upozorila da se Lex Perković mora povući jer ovakva situacija šteti nacionalnim interesima i da članovi vodstva moraju prestati šutjeti te da moraju utjecati na Milanovića da se zakon povuče. Sutradan sam izbačena iz SDP-a na Predsjedništvu stranke, bez ikakve rasprave, u pet minuta. U tom trenu bila sam kandidatkinja za potpredsjednicu zagrebačkog SDP-a u timu Davora Bernardića. Da sam šutjela, danas bih bila potpredsjednica gradske organizacije i, vjerojatno, na listi za Sabor. Bila sam svjesna mogućih posljedica i prije objave toga teksta.
Kako ste uopće ušli u politiku? Prije ste se politikom bavili kao PR ekspert?
- U politiku sam ušla kao glasnogovornica Vlade Ivice Račana. Bila sam izvanstranački čovjek. To razdoblje od skoro tri godine provedene na radu u Vladi bilo mi je poslovno daleko najinteresantnije razdoblje dosad, nezamjenjivo životno i političko iskustvo. S Ivicom Račanom bilo je ugodno surađivati jer je poštovao sve svoje suradnike, od tajnice do zamjenika premijera. Bio je zaista mudar političar, ali prespor u odlukama, smiren i odgovoran, veliki strateg, skroman i izuzetno pošten čovjek. Bio je prije svega dobar čovjek, a bez toga nema niti dobrog i odgovornog političara. Znao je gdje je granica svakog političkog kompromisa i gdje je crta koju nije dopušteno prijeći. U političkom smislu bio je moj politički otac. Račanove vrijednosti nestale su u današnjem vodstvu SDP-a. Zato u stranku moramo vratiti vrijednosti na koje je Račan mislio kada je rekao “Izbore možemo izgubiti, ali obraz ne”. Poslije angažmana u Vladi, otišla sam u biznis. Sljedećih deset godina bila sam regionalna direktorica odnosa s javnošću, marketinga i razvoja poslovanja u Deloitteu, jednoj od najuspješnijih multinacionalnih konzultantsko-revizijskih kuća. Deloitte je sjajno okruženje za profesionalni rast i razvoj. U Hrvatskoj i u regiji zapošljava vrhunske stručnjake. Tamo sam razvila menadžerske vještine, nužne za upravljanje bilo kojom organizacijom, usvojila znanja o biznisu i prošla cijeli niz različitih edukacija. Posebno je na mene utjecala suradnja s dr. Žarkom Primorcem, koji mi je bio neka vrsta neformalnog mentora, kao i s jednim od najboljih menadžera “delfin” stila u našoj regiji, mojim bivšim šefom, Milošem Macurom. S timom ljudi koji su tada radili u zagrebačkom Deloitteu bilo je pravo zadovoljstvo surađivati. Šteta što se ta ekipa razišla...
Od 2012. sam mala poduzetnica, vlasnica i direktorica tvrtke za komunikacijsko savjetovanje. Od te godine predsjedam strukovnim udruženjem - Hrvatskom udrugom za odnose s javnošću. Zajedno s timom iz Upravnog odbora te s kolegicama i kolegama u drugim tijelima udruge, digli smo HUOJ na sasvim novu razinu, ojačali njegovu ulogu i dali mu nov društveni značaj.
Ivica Račan i Aleksandra Kolarić
Što vam je obiteljski background? Imate li i vi nekog ustašu u ormaru?
- Rođena sam Zagrepčanka. Moji otac je bio onkolog, dugogodišnji šef internog odjela u Institutu za tumore, jedan od tada najcitiranijih liječnika u inozemnim časopisima. Bio je genijalan dijagnostičar, i profesor na Medicinskom faksu. Bio je od one vrste očeva koji kćerima daju uvijek bezgraničnu ljubav i podršku. Pamtim ga po rečenici koju je znao ponavljati kad bih kao dijete donosila petice: “Pa jasno, Sani (moj nadimak u obitelji), ti si najbolja, bolja si od svih dečki u razredu”. Takav poticaj i podrška za djevojčicu u patrijarhalnom društvu kakvo je naše znači strašno puno. S ocem, koji je držao mnoštvo predavanja u inozemstvu, proputovala sam do dvadeset i pete godine gotovo cijeli svijet.
Tata je bio stijena u mojem životu, a istodobno nježan otac meni i mojim sestrama. Bio je rijetko nesebičan i dobar čovjek. Za mene je bio veći od života i nisam vjerovala da će ikada otići. Umro je u mojoj dvadeset i devetoj godini. Neuništivi optimizam, sigurnost i samouvjerenost, strateški fokus na cilj i radnu energiju vučem od svog tate. Moja mama je također bila liječnica, docentica i šefica anesteziologije bolnice u Klaićevoj. Ona je već dugo u mirovini i uživa u mojim nećacima. Od mame sam naslijedila ambiciju, upornost, odgovornost i sposobnost procjene ljudi i situacija, analitičnost, a i određenu dozu samokritičnosti. S mamine strane sam u četvrtoj generaciji Zagrepčanka, a tata je rođen u Koprivnici. Došao je u Zagreb kao dijete s roditeljima. Roditelji su mi bili liberalni u odgoju i u svjetonazoru, vrlo progresivnih stavova. Što se očito vidi na meni i mojim sestrama.
Budimo otvoreni - imate li ambicija da pruzmete vodstvo SDP-a?
- Da. Spremna sam pokrenuti nužne promjene u SDP-u. Ne preuzimam ništa, nego pozivam članove i simpatizere da me podrže i da zajedno redefiniramo SDP. Vjerujem da u stranci i dalje ima dovoljno članova koji traže promjene, demokratizaciju i modernizaciju stranke te povratak političke dosljednosti i principijelnosti. Bez dubinskih reformi, nemoguće je spašavanje stranke koja je sada na rubu provalije. Novi početak je pred nama.
Imate li politički program ili samo golu ambiciju?
- Kad sam tražila ponovni prijem u stranku, nakon diskusije s dijelom članova, pripremila sam dokument “Platforma Novog SDP-a”. On ocrtava glavne ciljeve organizacijskih reformi i pojedine njihove elemente, nužne promjene izbornog modela, kako za stranačka tijela tako i za kandidate na državnim ili lokalnim izborima, promjene modela i načina upravljanja, promjene u strukturi i funkcioniranju Glavnog odbora - najvišeg tijela stranke. Ciljevi reforme su demokratizacija, modernizacija, decentralizacija i otvaranje dijaloga s progresivnim snagama u društvu. Poseban naglasak dan je konkretnim načinima jačanja uloge i prava članova stranke jer je njihova sadašnja pasivnost jedan od ključnih razloga političke krize kroz koju ona prolazi. Dokument je dostupan na mojoj Facebook stranici, kao i u grupi podrške na Faceu, te pozivam i ovim putem članove da ga pročitaju i uključe se u raspravu sa svojim prijedlozima. Politički dio programa dovršit ću uskoro i predstaviti članstvu i građanima. Naravno, program SDP-a, budući da stranka sad nema takav dokument, treba pripremiti radna skupina pa ga prezentirati i prodiskutirati u svakoj županijskoj i većim gradskim organizacijama. Tek nakon toga program dolazi na centralna tijela stranke i na Konvenciju. Ključno je da članovi mogu uživo i kroz digitalnu komunikaciju dati svoje prijedloge i sugestije na nacrt programa. Kroz isti model potrebno je pripremiti i prodiskutirati novi Statut stranke. Na takav način članovi će se aktivirati, njihov glas će se čuti i počet će sudjelovati u procesu definiranja ključnih stranačkih dokumenata. Nakon usvajanja novog programa i Statuta, stranka mora kroz stranačke savjete početi raditi na javnim politikama za pojedina područja. Situacija u kojoj nespremni dolazimo na vlast neće se ponoviti.
Kakve su vam šanse? Na sjednici Predsjedništva na kojoj se glasalo o vašem isključenju jedino je Davor Bernardić bio protiv; Komadina se razbolio. Jesu li vas članovi SDP-a spremni prihvatiti?
- To je pitanje za njih. Ja sam spremna raditi sa svakim. U SDP-u mora biti mjesta za svakog člana i članicu, tako i za članove bivšeg vodstva. Ne smije se ponoviti situacija, koja se dogodila nakon posljednjih izbora u stranci, da se marginalizira sve one koji su podržali kandidata koji je izgubio izbore, da se organizacije u kojima je pobijedio Komadina sustavno raspušta, da na listi za Sabor nema ni petero ljudi koji su podržavali Komadininu kandidaturu, a da Rajko Ostojić, Komadinin šef kampanje, bez ijednog validnog razloga ne bude na listi na Sabor. Zagovaram otvoreni SDP koji uključuje, a ne SDP koji samo isključuje. Kako u odnosu s članovima tako i prema stručnjacima, intelektualcima, gospodarstvenicima koji nisu članovi, te prema raznim organizacijama u društvu. SDP mora postati okosnica progresivne Hrvatske, centralno mjesto njezina okupljanja i snaženja.
Aleksandra Kolarić i Goran Granić
Neki govore da ste zapravo slični Milanoviću po eksplozivnoj naravi i nesmiljenosti jer ste, što bi rekli na ulici, “nabrijani” poput njega samoga?
- Radi se o komentaru pojedinaca iz prošlog vodstva. Kažu kako sam ženska kopija Zorana Milanovića, što se širi s Iblerova trga preko društvenih mreža. Načelno govoreći, malo je što tako manipulativno kao obezvređivanje žrtve nepravde tvrdnjom da je ista kao i onaj koji joj je nepravdu učinio. Kakva su mi svojstva, moraju ocijeniti oni kojima se obraćam. Držim da je osobni integritet ključna vrijednost u životu. Mislim da sam u posljednje tri godine demonstrirala da imam sposobnost strateškog analitičkog promišljanja te da razumijem hrvatsku političku dinamiku - sve su se moje procjene, na žalost negativne, pokazale točnima, zar ne? Budući da mi je komuniciranje profesionalna domena, naučila sam da se rasprava mora temeljiti na činjenicama i argumentima, a ne na osobnim napadima. I kada sam žrtva vrijeđanja, ne vrijeđam. Jesam li vješta u polemici i u javnom nastupu, što je jedno od ključnih sposobnosti političara? Mislim da sam to pokazala u čestim javnim istupima. Čak sam pobijedila u jednoj sezoni “Piramide”! To je, naravno, show business, a ne politika, ali zahtijeva slično fokusiranje energije, što, naravno, nije isto što i gola agresivnost. Općenito, smatram da je tim pametniji od pojedinca, a da tamo gdje svi misle isto ne misli nitko. Kao netko s menadžerskim iskustvom iz realnog života, znam upravljati procesima i ljudima. Znam da za svakoga ima mjesta u nekoj organizaciji, pa tako i u stranci. Tuđe kritičko i argumentirano mišljenje volim čuti i lako ga prihvaćam. Spremna sam zastupati neko nepopularno mišljenje i, čak i ako smatram da sam u pravu, braniti ga bez obzira na konzekvence. Nisam konformist.
Orijentirana sam prema ostvarenju cilja, veliki sam optimist. Za mene u poslu ne postoji “ne može se”. Zagovornik sam engleske poslovice: Where there is a will, there is a way. (Ako ima volje, ima i načina.) I ono što je, mislim, postalo očito mnogima: ne odustajem. To, dakle, vidim kao svoje prednosti, a slabost je što sam uvijek glasna, uvijek se pravdam, ne mogu odšutjeti i otrpjeti, ponekad sam nestrpljiva. Ne cijenim bezobzirne ljude. Bezobzirnost prema slabijima uvijek pokazuje nedostatak empatije i dobrote, temeljne ljudske vrijednosti. Lako kažem “oprosti” ako sam pogriješila. U svojem privatnom životu imam samo dobre i korektne ljude. Takva mi je obitelj, takvi su mi prijatelji. Oko sebe imam ljude koje volim i cijenim i koji mene vole i cijene. Imam mamu i dvije sestre, dragog koji mi je čvrst oslonac i sjajan životni partner. Dvoje malih nećaka, Luciju i Lovru, koje obožavam, dvoje velikih nećaka Luku i Lovru, te cool svekrvu. Sve u svemu, sretna sam žena.
Je li politika vaš nužni izbor? Pa imate posao, uspješni ste…
- Nije, doista. Imam svoju karijeru i svoju profesiju. Politika mi je strast i gušt.
Tko je vaš partner? Je li spreman na iskušenja s kojima se neizbježno suoče oni koji moraju “otrpjeti” političare u užoj obitelji?
- Moj dragi je ljeviji od mene i ponekad ga, kad se ne slažemo, zovem Che Guevara. Razočarani je član ORaH-a, iz kojeg planira izaći. On mi je najveći kritičar i najbolji savjetnik. Danas zajedno sa mnom vodi našu tvrtku, a bavi se digitalnom komunikacijom. Proveo je 15 godina na minskim poljima kao pirotehničar, a bio je branitelj i dragovoljac Domovinskog rata. Uza sve to ponosan je Siščanin. Bez njegove i podrške moje mlađe sestre, bilo bi mi puno teže prolaziti kroz politička događanja ove posljednje tri godine.
Tko su vam uzori u političkom djelovanju? Nadam se da mi nećete odgovoriti kao Milanović - Churchill.
- Vlado Gotovac, Ivica Račan, Tony Blair, Bill Clinton, Willy Brandt... Mogla bih nabrajati.
Kako vidite svoje antagoniste? Dolazak Plenkovića nesumnjivo je pokrenuo fundamentalne promjene u HDZ-u. Ili se pridružujete lagodnoj skepsi ljevice “promijenio se samo jedan čovjek, a ne i stranka”?
- Promijenio se lider, promijenili su se ljudi na listi, promijenila se i politika i retorika, odmaknuli su se od desnog ekstremizma prema centru. Hoće li biti i dubljih promjena i koliko će jak biti utjecaj krajnje desnog krila te stranke, tek ćemo vidjeti. Međutim, s ovim vodstvom HDZ ima šansu za demokratizaciju i za daljnji napredak. Puno toga ovisi o tome tko će biti članovi Vlade i kakva će biti ta Vlada, njezin program i politike koje će provoditi. S druge strane, što ne treba smetnuti s uma, tu je i karika na Pantovčaku, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je političarka izuzetno sklona populizmu. Iako formalno više nije član stranke, “ukorijenjena” je u HDZ-u. Rijetko se iskazuje državničkim karakteristikama i potezima, a nerijetko sebi dopušta izjave i postupke suprotne poticanju tolerancije u društvu, s povremenim izletima u nacionalizam. Grabar-Kitarović promovira patrijarhalnu sliku i retrogradne elemente našeg društva, okrenuta je isključivo tradicionalnom i unatrag, ne pokazuje nikakve elemente modernosti, ni riječju ni djelom. Što će to značiti za budućnost HDZ-a? Tek ćemo vidjeti što će prevladati.