INTERVJU ZA GLAS ISTRE

MANOLIĆEVA KĆI PRISJETILA SE KAKO SU JE NA TUŠKANCU POKUŠALI OTETI ARKANOVCI, NJEZIN OTAC ZAVAPIO Kad bih imao 100 godina manje, poveo bih revoluciju!

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 11.07.2019. u 23:35

Zagreb, 141016. Markov trg.
Sabor.
Konstituirajuca sjednica 9. saziva Hrvatskog sabora.
Na fotografiji: Josip Manolic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Naš najdugovječniji političar, Josip Manolić, ove je godine u ožujku proslavio 99. rođendan. Njegova kći Zrnka s kojom živi, kaže da je i dalje izuzetno vitalan te da ga sve zanima. Bivši visokopozicionirani dužnosnik UDBA-e bio je i drugi predsjednik hrvatske Vlade i osnivač HDZ-a, a u njegovom domu u Nazorovoj u Zagrebu s njim i kćerkom razgovarao je novinar Glasa Istre.

- Nedavno smo gledali neki kviz, mislim da je to bila 'Potjera' koju vodi Joško Lokas. Tata je na svih 20 pitanja znao odgovore! Nevjerojatan je. I poslušan. Kad mu dogovorim neki pregled, ode. Ne komplicira. Ima i svoje rituale, kave s prijateljima, mlađima od njega. Generacije kojoj je on pripadao više nema - rekla je Zrnka.

Prisjetila se opasne situacije početkom 90-ih kad je u Zagrebu uhićen Željko Ražnjatović Arkan. Za osvetu, njegovi su suradnici oteli sina ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, bliskog Manolićevog suradnika, čime su ucjenjivali hrvatske vlasti na puštanje Arkana, a onda je i ona došla na red. Kako je ispričala za Glas Istre, u ulici na Tuškancu gdje su živjeli, dočekali su je dvojica u crnom Mercedesu, a uspjela im je pobjeći u kuću iz koje se izvukla kroz drugi izlaz.

- Čekali su duže od dva sata da se vratim. Kući sam došla tek kasno popodne. Došao je i tata. A on meni - jesi im zbrisala? A jesam, nasmijali smo se kratko i više to nismo komentirali - prepričala je. 

Josip Manolić, unatoč zadovoljstvu općim stanjem 30-godišnje suverene hrvatske države, Ustavom i zakonodavstvom, smatra da su radnici i seljaci u osobito teškoj situaciji. 

- Ovi bojovnici protiv komunizma uništili su ono što je u samoupravnom socijalizmu bilo najvažnije - samoupravljanje. Najvrjednije je kad čovjeka s radne pozicije približiš upravljačkim pozicijama. To je samoupravljanje, a toga više nema - rekao je dotaknuvši se tako povijesti. Razgovor se potom neminovno dotaknuo Bleiburga nakon što je Manolić rekao da naši povjesničari danas ne razumiju povezanost određenih pojava u društvu.

- Kod nas dominira Bleiburg, kao negativno-pozitivna priča, ovisno o kutu gledanja. Naši bojovnici protiv komunizma, posebno u emisijama o zločinima komunizma u Hrvatskoj, ne gledaju na povezanost određenih događaja. Oni ne gledaju što se sve događalo u jednom razdoblju na jednom širem području. Nemaju tu percepciju. Bleiburg gledaju izolirano, izvan pravog konteksta. Svoj Bleiburg su imale i druge velike pobjedničke zemlje antihitlerovske koalicije, ali se to zaboravlja. Svoj Bleiburg ima i Amerika koja je atomskom bombom uništila Hirošimu - rekao je objašnjavajući dalje da su na Bleiburgu stradali civili koji su tamo silom odvedeni.

- Ustaše su ih pokupile i povele sa sobom. U Hirošimi civili nisu bili nasilno dovedeni na stratište, kao na Bleiburgu. U Hirošimi su stradali u krevetima, nemoćno su spavali. Sjećam se jednog razreda iz bjelovarske srednje škole, iz zadnjeg razreda gimnazije. Svi su odvedeni na Bleiburg, no već u ljeto '45. vraćeni su u Bjelovar. Nikome od tih školaraca koji su bili civili na Bleiburgu ništa se nije dogodilo. Oko Bleiburga ipak je postojala jedna razumna politika i pristup selekciji po kojoj se jedne kažnjavalo, a druge koji su to zaslužili nagrađivalo životom - ustvrdio je Manolić pojašnjavajući da su Amerikanci Japancima ili Englezi Nijemcima (razaranjem Dresdena) poslali poruku - dosta je vašeg krvoprolića.

- Kad uzmete u obzir Bleiburg, civilne žrtve Hirošime i posljedice napada atomskom bombom pa sa zemljom sravnjen Dresden, onda vidite da je Tito ostao najdosljedniji - on se borio protiv vojnika! Borio se protiv onih koji su imali oružje koje im je oduzeto, a oni su opet ostajali opasni jer su proklamirali da će se opet boriti ako budu imali prilike.

Govoreći o ‘bojovnicima protiv komunizma’ Manolić je naglasio:

- Kad mi govorimo o socijalizmu, bojovnici protiv socijalizma govore o komunizmu! Sada živimo u financijskoj diktaturi kapitalizma. Titov samoupravni socijalizam je put koji bi trebalo slijediti. Sustav je imao ograničenja, ali je generalno bio progresivan jer je krčio put prema naprijed i prema samoupravnom socijalizmu! Danas u svijetu postoje tri modela i poimanja socijalizma. Švedski model koji je najprihvatljiviji i prema Marxu takav ima najviše šanse opstati. Marx je, naime, tvrdio da socijalizam može pobijediti samo u najrazvijenijim zemljama. Tu je i kineski put socijalizma koji se prilagođava, tumači Manolić.

- Bez obzira na sve što se dogodilo u ovih 30 godina naše suverene Hrvatske, mislim da je samoupravni socijalizam jedini put da budemo društvo progresa. Na zadovoljstvo onih koji su najviše potlačeni, a to su najamni radnici, bez obzira jesu li intelektualci ili manualni radnici, tu su zatim nemoćni penzioneri da se suprotstave diktaturi kapitalizma i tu su seljaci koji su u nemogućnosti da se sa svojom postojećom organizacijom suprotstave diktaturi kapitalizma. Kada bih imao 100 godina manje, poveo bih revoluciju za Titov samoupravni socijalizam - dodao je kroz smijeh.

Prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana Manolić je dobro poznavao i o njemu je za Glas Istre rekao:

- Tuđman je proizvod Narodnooslobodilačkog rata i kad se stvarala Hrvatska, on nije mogao ni želio biti protiv toga i protiv svoje povijesti. On je taj nemilosrdni rat osjetio na svojoj koži. Biti partizan u hrvatskom Zagorju za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je najteži moguć put. Život partizana značio je da nikada ne skidaš cipele, stalno si i u pokretu i u riziku. Tuđman je to prošao. Svi mi bili smo progonjeni kao zvijeri. Ja sam čitav rat preživio kao politički radnik, uvjeravao sam ljude u ispravnost NOB-a te u njegovu sigurnu pobjedu jer se borimo za pravdu i pravu stvar. Teško mi je reći tko je bio veći - Tito ili Tuđman. Ovako ću vam reći - svatko u svoje vrijeme. Tuđman je vladao kad nam je nametnuta velikosrpska agresija i rat. Nismo drugo mogli nego se naoružati i tome suprotstaviti. Veliku stvar tada je napravio hrvatski lider Ivica Račan koji je ispravno procijenio opasno gomilanje snaga na agresivnoj strani i maknuo se, na neki način prepustio vodstvo Franji Tuđmanu. Račan je dobro znao kakvo je stanje u Partiji i koje su snage bile protiv osamostaljenja Hrvatske. Tuđman je to znao cijeniti. Zato je i rekao da treba sačuvati socijaldemokratsku partiju.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo