Most je jučer donio iznenađujuću odluku da uputi još jedan amandman i drastično sreže iznos koji država svake godine daje za rad uredu bivšeg predsjednika Republike Stjepana Mesića. Njihova ideja je da se bivšem predsjedniku uzme 600 tisuća kuna i taj novac namijeni civilnim invalidima. Tako bi Mesićevom uredu ostalo 177.819 kuna iz državnog proračuna, dok bi se proračunska stavka za civilne invalide s trenutnih 22,3 milijuna povećala na 22,9 milijuna kuna.
Naravno, ta ideja nije najbolje sjela Mesiću koji je odgovorio putem pisma, koje prenosimo u cijelosti:
Inicijativa za drastično smanjivanje ionako već višekratno smanjivanog proračuna za Ured bivšeg predsjednika Republike Hrvatske nije ništa drugo nego perfidan, ali u isto vrijeme i savršeno proziran pokušaj ukidanja toga ureda, a da se to formalno ipak ne učini. Donošenje zakona kojim bi se ukinuo Zakon o Uredu Predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti, a to bi bio formalni put da se učini ono što se zaista želi učiniti, imalo bi vrlo vjerojatno negativan odjek i izvan granica Hrvatske, što se želi izbjeći.
Praksa da bivši predsjednici imaju svoje urede i manji broj suradnika (u ovom konkretnom slučaju riječ je o samo jednoj stalno zaposlenoj osobi!) uobičajena je u mnogim zemljama. Jednako tako je uobičajeno da se bivšim predsjednicima omogućava nastavljanje, doduše neformalne, aktivnosti na međunarodnom planu na osnovi pozicije što su je stekli tijekom obnašanja najviše dužnosti u zemlji.
Otkako sam prestao biti predsjednik Republike Hrvatske sudjelovao sam na brojnim međunarodnim skupovima, susreo se s velikim brojem što bivših, što aktualnih svjetskih državnika i održao niz predavanja u inozemstvu, o čemu je Ured redovno obavještavao medije, ali te informacije – na žalost – u pravilu nisu dopirale do hrvatske javnosti. Pomagao sam, koliko sam mogao, održavanju ugleda Hrvatske u svijetu, mada to uvijek i nije bilo najjednostavnije.
Mogu samo ponoviti ono što sam mnogo puta rekao: Ured bivšeg Predsjednika nije moj ured, nego institucija koja treba služiti bivšim šefovima države, bez obzira tko oni bili. Boriti se protiv mojih uvjerenja, u prvome redu protiv čvrste privrženosti antifašizmu, praktičnim ukidanjem toga Ureda, jalov je pokušaj. Jer, mene ni Sabor, ni Vlada ne mogu ukinuti. Dok sam živ, smatrat ću svojom obvezom raditi na korist zemlje kojoj sam imao čast 10 godina biti na čelu. I zastupati ista ona stanovišta koja su mu omogućila dvije izborne pobjede na izravnim izborima za predsjednika Republike Hrvatske.
Ne treba, napokon, zaboraviti ni činjenicu da sam posljednji aktivni pripadnik iz samoga vrha one generacije koja je otvarala vrata demokraciji u Hrvatskoj. I kao takav smetam onima koji danas na očigled sviju dovode tu demokraciju u pitanje.