Odbijanje majke da se njezina desetogodišnja kći oboljela od zloćudne bolesti liječi kemoterapijom izazvala je niz prijepora u javnosti.
Naime, djevojčica ima osteosarkom, a liječnici su je, mimo volje majke, ipak počeli liječiti kako bi joj spasili život. To podrazumijeva i kemoterapiju. I dok dio javnosti tvrdi da je “majka u pravu jer kemoterapija nikoga nije izliječila”, liječnici se pitaju kako oni koji o medicini ništa ne znaju “suvereno vladaju javnim prostorom i šire opasne dezinformacije”!
- Zapadnjačka medicina temeljena na dokazima najbolje se potvrđuje podacima, a oni govore da se danas od zloćudnih bolesti izliječi od 80 do 90 posto djece oboljele od zloćudnih bolesti, što se u velikoj mjeri može zahvaliti upravo kemoterapiji - kaže eminentni stručnjak za liječenje zloćudnih bolesti kod djece, pročelnik Zavoda za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju KBC-a Zagreb, prof. dr. Ernest Bilić. Dodaje da dvojbi o učinkovitosti kemoterapije ne bi trebalo biti. Godišnje u Hrvatskoj od zloćudnih bolesti oboli od 110 do 140 djece i većina se uspješno liječi.
Izlječenje
- Zloćudne bolesti kod mladih do 18. godine života u razvijenim zemljama drugi su uzrok smrtnosti, odmah iza nesreća. S kemoterapijom se počelo tek sredinom 20. stoljeća, a dotad se sve rješavalo operacijama tumora pa je i izlječenje bilo vrlo rijetko - objašnjava prof. dr. Bilić. Dodaje da su u početku kemoterapijom liječeni samo neki jednostavniji tumori, a kako je kod djece najčešća zloćudna bolest akutna leukemija, krenulo se s različitim protokolima koji su se snažno razvili sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
- Nastojala se naći optimalna kombinacija određenih lijekova za svaku zloćudnu bolest i u tome se uspjelo pa mi danas možemo izliječiti četvero od petero oboljele djece od tumora. No, nekima to nije dovoljan argument. Nažalost, ljudi na internetu prikupljaju informacije koje su nefiltrirane i nisu temeljene na znanstvenim dokazima, ali ih to ne sprečava da o tome govore kao o ‘jedinoj istini’.
Samo dokazi
Činjenica je da u liječenju koristimo samo ono što je temeljeno na dokazima i ne idemo ni u kakve rizike. Kod svih zloćudnih bolesti imamo dio djece koju izgubimo, ali to se događa ne samo u Hrvatskoj nego i u SAD-u, Rusiji, Njemačkoj... - objašnjava prof. dr. Bilić. Dodaje da liječnici dobro znaju i dobre i loše strane kemoterapije. - Istina je da može izazvati gubitak imuniteta, sepsu, oštećenje crijeva, bubrega... ali alternativa je smrt.
Zato nastojimo u razgovoru s roditeljima vrlo iskreno reći koje su moguće nuspojave lijeka, što očekujemo i kakav jer mogući ishod. Odluka o liječenju potom je zajednička. Nažalost, događa se da se u sve to umiješaju ljudi koji uopće nisu obrazovani, a osobito ne medicinski, govore o kemoterapiji kao otrovu i tako direktno štete i stvaraju nesigurnost kod tih nesretnih ljudi koji moraju odlučiti o liječenju, odnosno životu svoje djece - kaže prof. dr. Bilić. Naglašava da se povremeno susreće s tim problemom.
- Odbijanjem liječenja direktno štete svojoj djeci. Zato nerijetko moramo puno razgovarati s roditeljima. Imamo i tim psihologa i psihijatara koji rade s njima. U tom smo odnosu vrlo iskreni i na kraju većina prihvaća argumente za liječenje. Čak i kada modernoj medicini žele ‘dodati alternativu’, imamo razumijevanja, ali ona nikako ne smije isključivati konvencionalno liječenje. Dug je put do izlječenja - naglašava prof. dr. Bilić.
Više uspjeha
Mnoge će iznenaditi podatak da su doze kemoterapije koje dobivaju djeca puno veće nego one koje se primjenjuju kod odraslih.
- Njihov organizam to može podnijeti jer su im svi organi zdravi. Netko u četrdesetoj ili pedesetoj već ima bolesti srca ili dijabetes ili je pak debeo, ne bavi se tjelesnom aktivnošću... i taj organizam ne može podnijeti količinu kemoterapije kao što to može dijete. Upravo je to razlog što je uspjeh liječenja zloćudnih bolesti kod djece značajno veći nego kod odraslih. Ne zato što su dječji onkolozi bolji liječnici nego zato što su djeca otpornija na liječenje od odraslih.
O tome svjedoče brojke po kojima se neke zloćudne bolesti kod odraslih liječe u samo 30 posto slučajeva, a kod djece do čak 90 posto, kao što je to slučaj s akutnom limfoblastičnom leukemijom - objašnjava prof. dr. Bilić. Zato ga ljuti kad oni koji o tome ništa ne znaju pokušavaju “uzeti živote” onima koji imaju velike šanse “doživjeti stotu”. - Vozio sam se avionom stotinjak puta, ali mi ne pada na pamet da sjednem u pilotsku kabinu i vozim avion. No, kad je riječ o medicini, neki bi bez problema ‘vozili’, premda o tome nemaju pojma - zaključuje prof. dr. Bilić, prema njegovu mišljenju, nepotrebnu raspravu.