Ne mogu vjerovati da hodam bez štaka i da me koljeno ne boli. Od operacije je prošlo tek nešto više od četiri mjeseca i ja sam nakon gotovo šest godina ponovo bez problema na svojim nogama, mogu saviti koljeno, mogu normalno hodati...”
Sretna je i zadovoljna Splićanka Danijela Kulušić jer je zahvaljujući transplantaciji dijela koljena prije četiri mjeseca konačno riješila nevolju koja je trajala gotovo šest godina, što je potvrdio i jučerašnji kontrolni pregled u Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb.
Prvi i u regiji
Premda se još nedavno činilo da je jedini izlaz možda novo umjetno koljeno, odnosno endoproteza koljena ili čak njegovo trajno ukočenje, danas normalno hoda čak i bez štake zahvaljujući donoru.
- Danijeli smo prije četiri mjeseca transplantirali četvrtinu koljena dobivenu od umrlog mladog donora zajedno s kosti, hrskavicom, meniskom i čahurom, a potom čekali da vidimo hoće li trud gotovo dvadesetak ljudi koji su sudjelovali u zahvatu zaista i pomoći da normalno hoda - objašnjava doc. dr. Mislav Jelić, ortoped iz Klinike za ortopediju KBC-a Zagreb. To je prvi takav zahvat u hrvatskoj ortopediji, pa čak i u regiji.
- Kao i svaki dan, sjela sam na motor i krenula kući. No, taj put je sve krenulo nizbrdo. Pala sam, osjetila strašnu bol... Došla je hitna.
S motorima - gotovo!
Znala sam da mi je noga slomljena, ali ni u snu nisam pomislila da će slijediti šest godina bitke da bih konačno doslovce stala na svoje noge - opisuje Danijela cijenu koju je platila zbog svoje strasti prema motorima.
Doc. dr. Jelić opisuje nam što se zapravo dogodilo Danijeli kad je pala s motora. Naglašava da je došlo do frakture tibije, odnosno potkoljenice i premda su traumatolozi u Splitu dobro obavili posao stavivši metalnu pločicu i vijke kako bi koljeno zaraslo, dio koljena je potonuo i srastao, što nije rijetko kod tako komplicirane frakture.
Opasnost MRSA
Zbog toga je Danijela trpila bolove, a koljeno nije bilo funkcionalno.
- U dogovoru s kolegama u Splitu čekali smo da prijelom zaraste kako bi se dobila čvrsta koštana masa. Planirano je da kad kost sraste odstranimo smrskani dio i nadomjestimo ga transplantatom. Da sve bude kompliciranije, kod Danijele se pojavila MRSA, odnosno infekcija zlatnim stafilokokom koja, nažalost, nije rijetkost kod ortopedskih operacija, odnosno ugradnje metalnih pločica. To je ujedno ograničavajući faktor za eventualnu ugradnju umjetnog koljena - objašnjava doc. dr. Jelić.
Danijela je imala sreću jer, baš dok se radio plan operacije, krajem prošle godine na Rebru se pojavila mogućnost dobivanja dijela koljena od donora u jednom multieksplantacijskom zahvatu. Potom je angažiran i Zavod za transfuziju jer je transplantat morao biti pohranjen u posebnu tekućinu kako bi preživio iduća dva tjedna. Naime, kosti se s hrskavicom ne smiju zaleđivati jer bi se na taj način uništile žive stanice, a onda tkivo ne bi bilo pogodno za transplantaciju.
Uslijedila je nova operacija za Danijelu u kojoj joj je odstranjen oštećeni dio koljena kako bi se mogao ugraditi dio dobiven od donora. - Tu vrstu transplantata zovemo ‘svježi masivni transplantat’, a sastoji se od kosti, hrskavice, meniska i dijela zglobne čahure.
U sebi ima i dio ligamenata, i to one koji spajaju prednji i stražnji korijen meniska za plohu tibije - objašnjava doc. dr. Jelić. Sama operacija trajala je nešto više od sat vremena, ali priprema puno dulje. Transplantat je tijekom operacije pričvršćen vijcima za Danijelinu kost, a doc. dr. Jelić kaže da se potom strepilo hoće li se kost “primiti”, odnosno u takvim slučajevima uvijek postoji mogućnost odbacivanja tuđeg tkiva.
Dugi mjeseci čekanja
Osim toga, s obzirom na to da je Danijela imala MRSA-u, postajala je opasnost da se ta opasna bakterija ponovno “aktivira”. Srećom, pokazalo se da je oporavak tekao po planu.
No, tek sada, četiri mjeseca poslije, nakon što je Danijela prošla i rehabilitacijski program s fizioterapeutima, i ona i liječnici su odahnuli. Rengenska slika potvrđuje ono što Danijela osjeća: nema boli, puna funkcija koljena se vratila.
- Ovim smo zahvatom Danijeli vratili puno godina kvalitetnog života - naglasio je doc. dr. Jelić i istaknuo da se ovi organizacijski komplicirani zahvati ne bi mogli raditi bez kvalitetnog timskog rada.