Državni zavod za statistiku objavio je službenu procjenu broja stanovnika Hrvatske sredinom prošle godine: prema prvoj procjeni, u Hrvatskoj je živjelo 4,089.400 osoba, gotovo 200.000 manje nego tijekom popisa stanovništva provedenog 2011. godine. Neslužbene pak procjene govore da je stvarni broj stanovnika Hrvatske pao ispod 4,000.000.
Do razlike u procjenama dolazi zbog nepotpunih podataka o iseljenicima. DZS, naime, podatke o broju iseljenih dobiva od MUP-a, koji pak bilježi samo one iseljene građane koji su pri preseljenju uredno odjavili prebivalište u Hrvatskoj. Budući da ne postoje jasne sankcije za one koji to ne učine, pretpostavlja se da veliki broj iseljenika odgađa tu odjavu. To potvrđuju i statistike europskih zemalja u koje se hrvatski građani najčešće iseljavaju, a koje se ni izbliza ne poklapaju s hrvatskim.
Konkretno, prema domaćim podacima, tijekom 2017. godine u Njemačku su odselile 28.972 osobe, dok je, prema podacima njemačkog ministarstva unutarnjih poslova, u Njemačku doselilo 53.050 hrvatskih državljana. U Irsku ih je, prema hrvatskim podacima, odselilo 2675, dok je istovremeno, prema tamošnjim podacima, irski identifikacijski broj PPS, bez kojeg je nemoguće ostvariti bilo koje pravo u Irskoj, iste godine zatražilo 4908 osoba.
Iako prognoze pokazuju da iseljenički val počinje jenjavati - irski i njemački podaci ukazuju da je vrhunac doživio 2016. godine, tijekom 2017. je broj tamo registriranih doseljenika s hrvatskom putovnicom bio manji u odnosu na 2016., a očekuje se da u 2018. bude još manji - to će značiti da će broj stanovnika Hrvatske samo sporije padati u nadolazećim godinama. Čak i kad bi iseljenički saldo bio sveden na nulu, Hrvatska izumire prirodnim putem: godišnje umire oko 15.000 osoba više nego što ih se rađa.
Osobito pak zabrinjava odnos dobnih skupina unutar stanovništva: prema procjenama DZS-a, koje su, vjeruju stručnjaci, bolje od stvarnosti, trenutno je broj djece mlađe od 15 godina, koja ulaze u radno sposobnu dob, za gotovo 250.000 manji od broja osoba starijih od 65 godina, koji iz radnosposobne dobi izlaze.
Od popisa stanovništva 2001. godine, tijekom kojih je broj djece još bio nešto veći od broja starijih od službene dobi za umirovljenje (prema korigiranim podacima, odnos je bio 716.000 naspram 710.000), broj starijih od 65 povećao se za gotovo 125.000, dok se broj djece osnovnoškolske dobi istovremeno smanjio za jednaki broj.