Sjednica Glavnog odbora SDP-a nije poslužila otvorenoj raspravi o mnogim stranačkim pitanjima, nego prilično podmuklim suspenzijama četvorice članova Predsjedništva sa svih stranačkih funkcija.
Štoviše, sjednica Glavnog odbora SDP-a poslužila je i blaćenju svih onih članova stranke koji su potpisali pismo upućeno predsjedniku Davoru Bernardiću da se sa svoje funkcije povuče, navodi dugogodišnji SDP-ov gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u novom pismu koje je jučer popodne uputio članovima Glavnog odbora SDP-a. U pismu objašnjava da na prvo pismo od Predsjedništva SDP-a nije dobio nikakav odgovor iako je u njemu obrazložio s kojim se sve problemima stranka suočava te zatražio odgovore.
Trojica prozvanih
“Od svih članova Predsjedništva, samo ih je troje smatralo shodnim javiti mi se i komentirati pojedinosti iz pisma koje sam poslao. U tom smislu, javio mi se kolega Rajko Ostojić i rekao da on osobno nema nikakve veze sa spornim upisom novih članova regrutiranih iz romskog naselja. Javio mi se kolega Arsen Bauk da mi pojasni kako je naslov u medijima, kojim mu je u usta stavljena izjava ‘Nelogično je da opstanak Vlade ovisi o manjinama’, ne odgovara istini i da on to nije tako izjavio. I javio mi se kolega Mihael Zmajlović kako bi me obavijestio da se slaže sa svime što sam u pismu pitao i napisao. Ostali članovi Predsjedništva nisu se javili, a nisam dobio ni jedinstveno očitovanje ili stav Predsjedništva kao stranačkog tijela o različitim temama koje sam u pismu otvorio”, navodi gradonačelnik Obersnel razloge zbog kojih je odlučio napisati novo pismo. On smatra da se o tim temama trebalo razgovarati na posljednjoj sjednici Glavnog odbora, na kojoj se, naprotiv, nije raspravljalo, nego se potpisnike prvog pisma prozvalo.
“Prozvani smo da zbog vlastitih foteljaških interesa nanosimo štetu stranci, da imamo pretenzije na osvajanje ili zadržavanje različitih funkcija ili pozicija, da smo ‘milanovićevci’ koji Milanovića nikada nisu kritizirali i slično”, navodi Obersnel te zaključuje da Predsjedništvo stranke očito ne želi raspravljati o stranačkim pitanjima, ni unutar stranke, a ni javno. Obersnel objašnjava da osobno nije “uvaljen ni u kakvu stranačku fotelju” te “bi doista volio da mu netko za početak pojasni koju to fotelju želi osvojiti ili zadržati kada traži od predsjednika Bernardića da odstupi budući da pod njim stranka nepovratno tone”.
“Volio bih da mi na ovo pitanje odgovori bilo tko od svih onih članova Glavnog odbora koji su na prošloj sjednici okrenuli pilu naopako i prozivali nas, potpisnike pisma Bernardiću, za izdaju i rušenje SDP-a. Neka mi moje foteljaške interese objasne ti hrabri članovi Glavnog odbora koji su, tobože bez ikakvog uplitanja predsjednika Bernardića ili članova Predsjedništva, zatražili, a onda i izglasali, suspenzije za četvoricu članova stranke.
Egzekutori
A usput me zanima i kakvom su dosljednošću ovi egzekutori bili vođeni? Zašto suspendirati tek četiri člana pored postojećih devedesetak spornih potpisnika ili pak pored više desetaka članova koji su javno govorili o problemima stranke? Po kojem kriteriju su te suspenzije osmišljene, predložene i izglasane?” pita gradonačelnik Obersnel koji, nadalje, predsjednika Bernardića proziva i za nedostatak hrabrosti.
“A sada i nekoliko riječi o političkoj i ljudskoj hrabrosti predsjednika stranke, koja se i ovog puta pokazala u svojoj izdašnoj punini! Sjećam se, prije kojih 60-ak godina, kad sam imao četiri ili pet, slično smo se tako igrali hrabrosti u dječjem vrtiću: ‘Reci ti!’ ‘Ma neću ja!’ ‘Pa hajde ti!’ ‘Neka kaže on…’ ‘Uf, mene je strah!’ ‘Ajde neka netko drugi!’ - i nitko djeci od četiri ili pet nema zamjeriti takvu igru hrabrosti. Ali kad predsjednik najveće oporbene političke stranke, u odrasloj dobi, inače ‘spreman da bude premijer’, uvjeren da ni u čemu ne griješi - nema hrabrosti stati pred članstvo i otvoreno iznijeti svoj prijedlog o suspenziji članova za koje je uvjeren da ga sabotiraju, tad imamo novi problem koji dopisujem u teme o kojima valja raspravljati. Što možemo očekivati od predsjednika koji nema hrabrosti sam predložiti suspenzije i koji zbog toga svoj naum provodi preko jednog člana Glavnog odbora, s potpisima koje nitko ne smije vidjeti, selektivno usmjeren na samo četiri osobe po potpuno nejasnim kriterijima. Pa je li to predsjednik i vođa ili nešto što viri iz mišje rupe?” pita gradonačelnik Obersnel te dodaje kako smatra da je odluka o suspenziji pojedinih članova “zapravo kontinuitet nesuvisle politike predsjednika stranke”. Također smatra da suspenzije “nisu ni statutarne jer je o njima, umjesto Predsjedništva i županijskih stranačkih odbora, kako to Statut nalaže, odlučivao Glavni odbor”.
Dublja kriza
“A zašto? Valjda zato što je predsjednik stranke tako htio. Sada imamo situaciju da županijski odbori reagiraju na odluke Glavnog odbora, donose zaključke o neslaganju i dodatno se produbljuje kriza u stranci. Kum te krize je Bernardić, koji se već ponaša kao riba na suhom”, piše gradonačelnik Obersnel i ponavlja kako bi bilo “najpametnije i najpoštenije da se raspišu unutarstranački izbori za novog predsjednika i glavna stranačka tijela”.