PRIZIV SAVJESTI

ODBIJAJU RADITI POBAČAJSv. Duh je već peta javna bolnicau kojoj žena ne može abortirati

Ranko Šuvar/CROPIX

Pobačaji se ilegalno rade po privatnim ordinacijama i često ih za velik novac obavljaju ginekolozi koji u javnim bolnicama imaju priziv savjesti

Svi ginekolozi zaposleni u zagrebačkom KB-u Sveti Duh uložili su priziv savjesti te ni jedan od njih više ne obavlja pobačaje na zahtjev žene. Sveti Duh tako je postao peta javna bolnica - uz one u Našicama, Vinkovcima, Kninu i Požegi - koja uopće ne obavlja abortuse, a situacija je kritična i u splitskoj bolnici. U toj bolnici, kojoj gravitira cijela Splitsko-dalmatinska županija, pobačaj obavlja jedan liječnik, dok je njih 21 uložilo priziv savjesti. Budući da su sve bolnice u mreži javne zdravstvene službe koje obavljaju djelatnost ginekologije dužne osigurati pružanje usluga prekida trudnoće, a za organizaciju je zadužen ravnatelj, Ministarstvo zdravlja odlučilo je konačno reagirati i osigurati svim ženama jednaku dostupnost pobačaja na zahtjev.

Varaždinski slučaj

- Ministarstvo zdravlja će provoditi Zakon i učiniti sve da ženama u svim javnim bolnicama osigura pravo na pobačaj u skladu sa zakonskim odredbama. Stoga smo počeli razgovarati s ravnateljima koje podsjećamo na njihove obveze: svaka javna bolnica mora imati tim koji obavlja pobačaje - kažu u Ministarstvu. Ministarstvo će sugerirati HZZO-u da već u procesu ugovaranja s bolnicama utvrdi je li kod njih dostupan pobačaj na zahtjev žena. Priziv savjesti svakog liječnika bit će, pak, naznačen u registru djelatnosti koji se ustrojava.

Pitanje pobačaja na zahtjev žene, koji u Hrvatskoj regulira Zakon iz 1978., već je godinama osjetljivo svjetonazorsko pitanje koje ni jedna politička opcija ne želi otvarati niti ga regulirati novim modernim zakonom. Posljedica je toga da se politika prema pobačajima kreira na razini svake bolnice - od toga hoće li se uopće obavljati do njegove cijene, a propisanih sankcija za ravnatelje koji naprosto ne osiguraju uslugu prekida trudnoće na zahtjev žena - nema.

Jutarnji list je u ožujku ove godine proveo istraživanje u 20 hrvatskih bolnica i utvrdio da je svaki drugi ginekolog uložio priziv savjesti, da je u Zagrebu takvih dvije trećine, u Splitu 95 posto a, s druge strane, u Rijeci i Puli priziv savjesti nije uložio niti jedan liječnik. Cijene abortusa su se kretale od 990 do 2500 kuna.

Takvoj situaciji odgovaraju i statistički podaci: u Gradu Zagrebu lani je, prema podacima HZJZ-a, obavljeno 145 prijavljenih pobačaja, dok ih je, recimo, u Istarskoj županiji, u kojoj živi četverostruko manje žena fertilne dobi, napravljeno 349, u Varaždinskoj 448, u Primorsko-goranskoj županiji 497, a čak i u Međimurskoj županiji, u kojoj živi čak sedam puta manje žena u dobi od 15 do 49 godina, obavljeno je više pobačaja nego u Gradu Zagrebu.

Lažne dijagnoze

Struka neslužbeno već godinama upozorava da je situacija takva prvenstveno zbog činjenice da se pobačaji ilegalno rade po privatnim ordinacijama - što je zakonom zabranjeno, da ih često obavljaju isti ginekolozi koji u javnim bolnicama imaju priziv savjesti, a da se i dobar dio pobačaja napravljenih u javnim bolnicama Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo prijavljuje pod drugim dijagnozama, poput spontanog pobačaja. Na taj način troškove abortusa bolnici podmiruje HZZO, a novac koji plati žena završava u džepovima liječnika i sestara. Takvu je praksu potvrdila i akcija Ordinacija provedena u varaždinskoj bolnici, tijekom koje su sedmorica ginekologa optužena za takva nedjela. U samo godinu dana od te akcije broj prijavljenih pobačaja iz te bolnice porastao je za 2,5 puta.

ŠEF SV. DUHA:‘Abortus ne moramo omogućiti’

Ravnatelji bolnica u kojima se ne obavljaju pobačaji na zahtjev žene zbog priziva savjesti liječnika drugačije tumače Zakon koji regulira to područje nego što ga tumači Ministarstvo zdravlja te upućuju da javne bolnice nisu dužne osigurati uslugu legalno induciranog pobačaja. Ravnatelj Svetog Duha, prof. dr. Mladen Bušić, tako posebno ističe članak Zakona u kojem stoji da se “prekid trudnoće može izvršiti u bolnicama koje imaju jedinicu za ginekologiju i porodiljstvo”, sugerirajući da nigdje ne piše da bolnica to mora omogućiti.

Međutim, u tako postavljenoj rečenici nije moguće iskoristiti riječ “mora” jer bi tada Zakon propisao da se “prekid trudnoće mora izvršiti”.

Ako u Zakonu stoji da ga (žena) može obaviti u bolnici, onda joj, po logici stvari, bolnica to mora omogućiti.

Izdvajamo