DOSAD NEPOZNATI DETALJI

OTKRIVAMO KAKO JE TODORIĆ PROŽIVIO SEDAM NAJTEŽIH DANA U ŽIVOTU U užasnom sam stanju. Mogao bih ostati bez svega, kuće, posla, završiti kao podstanar

Zagreb, 171116.
Sjediste tvrtke Agrokor.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
CROPIX

Otkrivamo dosad nepoznate detalje o sedam najdramatičnijih dana u tornju iz kojeg se vlada Agrokorom

Što ću raditi ako ne idem svaki dan u Agrokor, pitao se naglas posljednjih dana Ivica Todorić, ne očekujući zapravo odgovor. Jer, tko bi se usudio Predsjedniku, kako mu tepaju oni koji rade u koncernu, išta sugerirati, primjerice odite u mirovinu ili na dugi godišnji odmor, kad je Todorić “jednako” Agrokor.

“Zašto nam to rade?” tražio je odgovore od mnogih iz svoje blizine, prepričavaju nam njegove riječi sugovornici. “Što je medijima? Zašto nas tako napadaju? Evo, i država se urotila protiv nas, što žele?” ponavljao je dok je istodobno pokušavao od bankara isposlovati još jedan timeout ili novi kredit. Živio je u uvjerenju da se oko njega plete neka zavjera. Sinovi su otišli u Moskvu na sastanke s bankarima, ali vijesti nisu bile ništa bolje. Kao sjena ga je, doznajemo, pratila pomisao na pad, propast, gubitak carstva, imovine, dvorca, statusa, pa i poslova za tisuće ljudi koje zapošljava koncern.

Konzultirao se, kako neslužbeno doznajemo, s mnogima. Jednom bliskom prijatelju i otvoreno se požalio, prepričava nam sugovornik.

“Imam ti potrebu reći da sam u užasnom stanju. Mogao bih ostati bez svega, kuće, posla, postoji mogućnost da ću iz svega izaći kao podstanar. Nitko me ne razumije, ni država, ni bankari, ni dobavljači”, prepričava nam Todorićeve riječi bliski prijatelj. Dodaje da mu se požalio i na ponašanje svoje djece rekavši: “I u tome sam možda pogriješio, jesam, ali to su moja djeca, što mogu?!”

Prijatelj ga je saslušao, ali “s rezervom”, komentira, oko toga da će ostati bez svega.

Jer, Todorići su imali sve dok je Agrokor plesao kako je on htio: otok, helikopter, lovište, automobile, putovanja...

Trag novca

“Kad se uselio u dvorac, bio sam na imanju. Tek kad sam vidio travu oko dvorca, mekšu od perzijanera, shvatio sam kakav je to život”, opisuje nam naš sugovornik.Todorić je, međutim, službeno ovih dana ostao bez otoka, Smokvicu Velu je vratio, i to prijašnjem vlasniku koji ima koncesiju na taj otok na 30 godina. Tamo, kako neslužbeno doznajemo, Todorić osobno nikad nije ljetovao. Pitanje je, kažu nam, je li ijednom bio na tom otoku.

Ugasio je ovih dana i neke podružnice koncerna, vidi se u sudskom registru, te smijenio pojedine direktore.

“Nije do kraja jasno što time želi postići, ali možda pokušava prikriti neki trag novca ili duga, ili prebaciti imovinu, tko će ga znati”, komentira naš sugovornik.

Lomili su ga tjednima, Todorić se nije dao, pokušavao je naći izlaz sve do posljednjeg trenutka, no u petak je poslao priopćenje: “...Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio, danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi...”

“Sjetio sam se onog ‘dobrotvora’ iz Čabra Marijana Filipovića koji je medijima rekao da tvornicu poklanja radnicima, a ona je imala samo dugove”, prisjetio se tog slučaja jedan naš sugovornik.

Da se borio do posljednjeg dana, dokazuje i informacija, koju smo neslužbeno doznali, kako je i od premijera Andreja Plenkovića tražio osobnu pomoć. Susreo se s njim dva puta. Prvi put kad je afera tek otvorena, prije skoro mjesec dana, o čemu su mediji izvijestili, te posljednji put prije dva tjedna. Taj drugi susret dosad je ostao skriven od javnosti, a dogodio se tijekom vikenda.

“Plenković ga je hladno primio i odbio”, kaže nam izvor te dodaje da se Todorić, primjerice, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović nije niti pokušao obratiti. Panika u obiteljskim krugovima je nastupila tek nakon što je predsjednik Sabora Božo Petrov objavio da je podnio kaznenu prijavu, a ministar policije Vlaho Orepić potvrdio da su krenuli u izvide. Iako, postavlja se pitanje je li i to bilo dogovoreno kako bi se Todorića što prije nagnalo na odlazak.

Strah od Mosta

“Todorići su se tada počeli raspitivati za odvjetnike, uznemirili su se zbog tih izvida policije. Todorić se zapravo boji mostovaca, a posebno ga nervira Petrov”, komentirao je naš izvor. Situacija u Agrokoru je posljednjih tjedan dana bila uzavrela. Taj koncern ne samo da je nadrastao Todorića, nego je postao, zajedno s dugovima, prevelik za državu iz koje je krenuo.

“Rast i razvoj nisu ista stvar”, ističe naš sugovornik blizak koncernu te dodaje: “Istina je da je Agrokor bujao, ali isto tako je činjenica da se nije razvijao. Agrokor je zakasnio. Godinama već kasni za tržištem i svjetski lanci odavno su ga prestigli. U Agrokoru nema profesionalnih kadrova, to je sve ekipa koja je bila spremna raditi kako je Predsjednik tražio, nisu oni morali svoje tvrtke dovoditi u takav položaj. Što je to trebalo Francku? Krašu?”

Psihoza se u toranj uselila još prije godinu dana. Postalo je očigledno da im akvizicija Mercatora “nije trebala”, utapali su se sve više u dugovima, mjenicama bez pokrića, kreditima, napustili su ih neki sposobni kadrovi, milijuni su klizili, nepovjerenje bankara je raslo. I sam je Todorić, kažu nam, bivao sve nervozniji. Suradnici prepričavaju da se “počeo petljati i u što nije trebao”.

“Obilazio je dućane, čak je neke zaposlenike gađao jabukama. Još im je na početku ove godine održao govor u kojemu im je rekao da ‘ništa ne znaju’ i da se moraju ugledati u Lidl, a onda bi im kazao: ‘Ali mi ne želimo biti kao Lidl’... Jednostavno se vidjelo da gubi kontrolu”, prepričava nam naš izvor.

Je li Ivica Todorić zaista izgubio kontrolu? Ili je sam pripremio teren za vlastiti odlazak?

“Više nije imao izbora: država ili banke”, kaže nam poznavatelj situacije blizak vladajućoj stranci. “Todorić se očito odlučio za državu, vjerojatno u nadi da bi s njom još mogao nešto dogovoriti. Međutim, sumnjam da je to više ostvarivo, koliko god on još po raznim institucijama imao ‘svoje ljude’. Jer, Todorić je funkcionirao kao paradržava, stvorio je paralelni sustav”, opisuje nam izvor blizak vladajućima.

Drugi pak izvor, koji poznaje tržište, objašnjava da je isto tako stvorio paralelni sustav plaćanja i financija te u tome vidi odgovornost Hrvatske narodne banke.

“On je zapravo u financijski sustav ubacio novac koji ne postoji, moglo bi se slikovito reći da je stvorio Todorićevu valutu, tzv. regresne mjenice bez pokrića”, objašnjava nam sugovornik.

Međutim, ima i onih koji vjeruju kako konce iz sjene još vuče veliki gazda, kako je Todorića u dokumentarnom filmu opisao redatelj Dario Juričan.

Zaposlenici

“Predsjednik još uvijek vuče konce, pa on je doveo Antonija Alvareza III. i dogovorio zakon. Tko bi to raspetljao bez njega?” uvjeren je naš sugovornik blizak koncernu. Taj sugovornik brani Todorića. Ističe koliko je Todorić napravio za Hrvatsku, koliko je ljudi zaposlio i kakav koncern izgradio.

“Todorića su molili da preuzme Belje, da ga modernizira. Sada ga svi prozivaju da se zaduživao, no kad je trebalo preuzimati te kompanije i od njih nešto napraviti, onda im je bio dobar”, tvrdi naš izvor.

Od izvora koji je posljednjih dana boravio u tornju neslužbeno doznajemo kako je istina da je Todorić još prije nekog vremena pozvao Alvareza i njegov tim, no prvi je susret navodno loše završio.

“Doslovno ga je potjerao, ali pristao je da njegovi stručnjaci iz tima ostanu kako bi analizirali stanje, a sad su Alvareza pozvali iz Sberbanka”, priča sugovornik upoznat s događanjima iz tornja u kojem su posljednjih sedam dana kulminirale godine nagomilanih dugova, kredita, urušila se vizija Todorićeva carstva. Nitko ga zapravo nije napao, niti mu je prijetio - ni policija, ni inspektori, ni ministri, a ni premijeri, pa ni državni odvjetnik. Moglo bi se reći, komentira naš sugovornik, da se “Todorićevo carstvo urušilo samo od sebe”.

“Nije nam vidljiv neprijatelj, ne znamo tko ga je napao, pao je sam jer su temelji bili truli”, kaže naš izvor te dodaje da se takav sustav kad-tad morao urušiti. Nitko sve ove godine zapravo nije remetio Todorićevo carstvo jer je hranilo ne samo taštinu predsjednika Uprave, nego i više od nekoliko desetaka tisuća obitelji u zemljama regije, pa i djecu, prijatelje, rodbinu političara, moćnika.

“Kad šetaš tornjem, u kojem su smješteni uredi direktora i menadžmenta kompanije, vidiš pločice s imenima tih ljudi. Sve su to djeca, prijatelji, rodbina naših političara, ljudi na pozicijama, a upravo u tome leži jedan od problema kompanije, što nemaju stručan kadar, nisu to najbolji profesionalci s tržišta, nego prijatelji, rodbina, suradnici ljudi s pozicija, to su ‘njihovi ljudi’”, opisuje nam sugovornik koji smatra da je Todorić u poduzetništvu uspio na sličan način kao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u politici.

“Mnoge je zadužio raznim uslugama, imoćanska posla”, kaže nam sugovornik te dodaje: “A Todorić? Živio je u oblaku, paralelnom svijetu, imao je svoje izolirano društvo u koje nisi mogao ući ako nisi bio dio njihova kruga, oni su mu govorili što želi čuti, s njima je išao u lov, družio se...”

Problem Mercatora

U lipnju 2014. godine, nedugo nakon što je kupio Mercator, dao je slovenskoj televizijskoj postaji Planet TV intervju u kojem se želio prikazati u toplom ozračju.

“Nitko ne može voljeti Mercator više od mene. Bio sam danas u Mercatoru, sastao sam se sa sindikatima i menadžmentom. Oni su plakali kad sam išao, a i ja sam plakao. Mislim da su oduševljeni. Ja sam svoj novac dao i kad ne bih uspio, sve bi mi otišlo dođavola”, priznao je tom prigodom.

Todorić je u poduzetništvo ušao trgujući cvijećem, biznisom koji je 1976. godine postavio njegov otac Ante Todorić. U samo nekoliko godina Ivica je proširio poslove po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i postao tržišni lider. Agrokor se sredinom 80-ih također počeo širiti, a 1989. godine registrira se kao dioničko društvo te izrasta u najveću kompaniju za preradu poljoprivrednih proizvoda, proizvodnju hrane i maloprodaju.

Izrastao je u jednu od vodećih tvrtki u regiji, koja danas grca u dugovima upravo zbog samog koncerna. Todorići su se u Kulmerove dvore uselili 2006., a danas u zemljišnim knjigama na toj nekretnini “nema tereta”, iako je posljednja zabilježba u iznosu od 100 milijuna eura bila aktivna do 2015. godine. Vlasnici dvorca su danas Ivica Todorić i djeca, na svakoga se u zemljišnim knjigama vodi jedna četvrtina tog imanja. Iako se u javnosti Todorić nikad nije razbacivao luksuzom, bilo je očito da njegova obitelj vodi sasvim drugačiji stil života od brojnih hrvatskih poduzetnika.

Loša kampanja

“Agrokor je njegova strast, to je njegov život”, komentiraju naši sugovornici. Međutim, njegova djeca nisu zazirala od prezentiranja života na visokoj nozi. Najstarija kći Iva Balent u koncernu je bila glavna za marketing, no nesnalaženje u ovom trenutku pokazala je upravo ovih dana kad je s popularnim prijateljicama pokrenula kampanju na društvenim mrežama u kojoj su se one fotografirale s prodavačicama u Konzumu te poručivale: “Konzum, navijam za vas i za sve ove prekrasne žene...” Među ostalima, osvanula je i fotografija pjevačice Severine.

“Ta kampanja najbolje pokazuje da oni ne razumiju što im se događa, oni žive u nekom paralelnom svemiru”, kaže jedan sugovornik blizak koncernu te nastavlja da se dosad od djece sin Ante Todorić pokazao kao najuspješniji u kompaniji.

“Posljednjih je godina većinu poslova vukao Ante Todorić. Imao je smisla za to, ali isto tako se u poslu okružio prijateljima, kumovima i rodbinom”, prepričava nam sugovornik koji također smatra da imaju i previše zaposlenih u koncernu te da bi jedna osoba sigurno mogla raditi posao trojice danas zaposlenih. Međutim, nije samo da u tvrtki rade njihovi prijatelji, oni su izgradili i mrežu kompanija koje zapravo opstaju na račun Agrokora.

“Pa, suprug najbolje Ivine prijateljice ima tvrtku koja radi poslove za njih, a drugi bliski prijatelj Ante Todorića ima građevinsku tvrtku koja je gradila gotovo sve Agrokorove centre i dućane. Svi oni sad će se naći u teškim problemima”, kaže nam sugovornik, a drugi, pak, dodaje: “Sad samo treba gledati kako će se svi veliki prijatelji obitelji Todorić razbježati”.

Izdvajamo