KARLOVAC - Upoznali su me s tom udanom ženom koja je iznenada zatrudnjela. Doslovno svi su je nagovarali na pobačaj, dakle suprug, roditelji, socijalna služba - svi. Ona nije pristajala i onda ju je suprug izbacio trudnu na ulicu - otkriva nam pater Marko Glogović šokantnu priču zbog koje je svojedobno počeo razmišljati kako bi on, kao pripadnik katoličkog reda pavlina kojemu je jedan od glavnih ciljeva upravo borba protiv pobačaja, mogao pomoći ženama u takvoj situaciji.
S paterom Markom sjedimo u lođi kuće Obitelji sv. Josipa, lijepo uređene dvokatnice u predgrađu Karlovca, čije je nedavno osnivanje redovnikov odgovor na pitanje s početka teksta.
Teška malograđanština
U toj kući, koju vode Marko i volonteri Udruge Betlehem, svoje privremeno utočište pronalaze žene, zajedno sa svojom djecom, koje su zatrudnjele i na koje je okolina vršila pritisak da počine pobačaj, a one su zbog odbijanja ostale prepuštene same sebi. Dok ispijamo kavu koju nam je skuhala jedna od stanarki, pater objašnjava načela koja vode njegovu udrugu u aktivnostima.
- Za nas pobačaj nikad nije rješenje, a svaku trudnicu tretiramo kao najveću svetinju. Željeli smo stvoriti kuću u kojoj će majke biti sigurne, u kojoj će se odmoriti i dobiti pomoć u svojim materijalnim i duhovnim potrebama - ističe pater.
Šokantno je slušati s čime su se te žene morale suočiti samo zato što su nosile dijete u sebi. Glogović naglašava da su one žrtve “teške malograđanštine koja voli koristiti riječi poput ‘kopile’ i ‘sramota’”.
- To je mentalitet koji dijete doživljava kao veliko opterećenje, maltene kao tragediju, i koji u pobačaju vidi jedino rješenje. Nisu to samo ljudi iz malih sredina, to su i obitelji iz velikih urbanih centara - objašnjava pavlin. Dodaje kako su, nažalost, u mnogo slučajeva roditelji s kojima razgovara o tome da prestanu vršiti pritisak na svoje kćeri da naprave pobačaj, tzv. praktični katolici koji su to, očito, samo nominalno. Djevojkama traumatiziranim pritiskom okoline i strahom od budućnosti susret s pavlinskim redovnikom koji je - osim što im govori o tome zašto pobačaj nije dobar za njih - spreman i konkretno pomoći, gotovo uvijek bude presudan za odustajanje od pobačaja.
Ili pobačaj ili se snađi sama
- Ježim se moraliziranja. Ovo su vremena u kojima mi kršćani moramo manje deklarirati, a više činiti konkretne stvari, početi pomagati, živjeti svoju vjeru kroz svjedočenje i ljubav - poručuje Glogović.
Jedna od onih kojima je pomogao je Irena (22) iz Daruvara. Ona se osjetila potpuno ostavljenom kad je doznala da je trudna. Posebice ju je razočarao dečko s kojim je prije toga bila u vezi više od dvije godine.
“Trenutačno nemam financijskih uvjeta” glasila je njegova reakcija kad mu je priopćila vijest koja bi, barem u teoriji, trebala biti radosna. Poruka je glasila - napravi pobačaj, a ako postupiš drugačije, snađi se sama. Ne želi čuti za dijete i već je najavio da neće pomoći nakon njegova rođenja.
- Nazove tu i tamo, pita kako sam - kaže Irena, pokušavajući obuzdati razočaranje u glasu.
Dolazi iz velike obitelji, roditelji su uz nju, ali lošeg su materijalnog stanja. Za kuću Obitelji sv. Josipa doznala je preko sestre koja je časna, nazvala je pavlina i tu je već tri mjeseca.
Kada joj je dečko predlagao pobačaj, bio je spreman i financirati ga. Irena kaže kako je u prvi tren razmišljala o tome da pristane na njegov prijedlog, osjećala je to kao jedino rješenje svojih problema. Ali, nakon razgovora sa sestrom i čitanja knjige “Mirjam, zašto plačeš” u kojoj su prikupljene životne ispovijesti žena koje su počinile pobačaj, o psihičkima traumama kroz koje su prolazile nakon njega, zauvijek je odustala od toga.
Zaručnik tražio pobačaj
- Odlučila sam roditi dijete, unatoč svemu. Zbog Boga i zbog sebe - objašnjava Irena i dodaje kako joj je u kući prekrasno i kako svako jutro zahvaljuje Bogu što je tu. Kad se dijete rodi, ostat će u kući dok malo ne odraste, a onda će pronaći posao.
Majke koje dođu u kuću, prvo prolaze kroz razdoblje u kojemu otkrivaju žele li uopće biti tamo, a kad se odluče za ostanak, udruga ih prijavljuje na toj adresi. Marina (23) iz Zagreba je majka trogodišnje curice koja nije bila planirana. Kada je doznao da je trudna, njezin je zaručnik, s kojim je bila tri godine, tražio da napravi pobačaj. Ona je to odbila, a kada nije popustila ni nakon snažnog pritiska prijatelja koje je zaručnik tražio da je nagovaraju, izbačena je na ulicu.
Nisam je mogla ubiti
Otac joj je mrtav, a mama je u drugom braku s čovjekom koji je Marinu psihički zlostavljao, pa ni s te strane nije mogla očekivati pomoć. Radila je, ali svojom je plaćom jedva sastavljala kraj s krajem nakon što bi platila ženu koja bi joj čuvala dijete. Jedna prijateljica, koja joj je od početka dala potporu, upoznala ju je s paterom Markom.
- Kada sam doznala da sam trudna, otišla sam na ultrazvuk. To je bilo vrijeme kad je dečko vršio strašan pritisak i razmišljala sam da ga poslušam. No, kada mi je ginekolog dao da poslušam otkucaje srca i pokazao plod, tu malenu točkicu, to me je ubilo. Nisam mogla to napraviti - priča Marina koja je svojedobno prolazila kroz velike psihičke krize, ali ju je spasila ljubav prema djetetu u kojemu pronalazi veliku utjehu kad joj je teško. Sada čeka drugo dijete i razmišlja o životu s novim dečkom. Nije joj lako - ovdje u kući je sigurno, a tamo vani je svijet pun problema i briga s kojim se ipak mora suočiti, prije ili poslije. Pater Marko se ubacuje u razgovor te kaže kako Betlehem nastoji pomoći i nakon što majke napuste kuću, i to pelenama, hranom ili novcem. - Pelene i hrana, to nam je uz novac najpotrebnije, svakako to napiši - ističe pavlin.
Otac se više ne javlja
Otac je svoju djevojčicu vidio jednom, oduševio se i - nikad se više nije javio. Kada Marina danas razmišlja o tome, nije joj jasno kako joj se moglo dogoditi da je tako pogrešno procijenila svog zaručnika. Čini se, kaže, da jednostavno treba s voljenom osobom proći neke krizne situacije da bi se vidjelo njegovo pravo lice. A u današnjoj Hrvatskoj dobiti dijete očito je postalo kriznom situacijom. Pater Marko kaže kako ova kriza uzrokuje strašan strah kod ljudi, pritisak koji ih tjera da dijete doživljavaju kao kamen smutnje, zbog čega i razmišljaju o pobačaju.
Barbara (21) je još jedna majka koja je iskusila to ozračje u kojemu začeto dijete postaje “društveni neprijatelj br. 1”. Kada je rekla dečku studentu da je trudna, on je to prilično dobro prihvatio, ali njegovi roditelji nisu. To je poremetilo njihove planove za najmlađeg sina za čiji su se fakultet žrtvovali i od kojega se najviše očekivalo. Vršili su strašan pritisak na sina i spominjali pobačaj. Dečko je Barbari rekao da će studirati i raditi, obećao ju je dovesti u Zagreb (iz okolice Zadra su) i zajednički život. Njegova odlučnost trajala je do osmog mjeseca Barbarine trudnoće kada joj je rekao da ipak ne može izdržati toliki pritisak. Ostavio ju je. Djevojčica se rodila prije dva tjedna, a njezin se otac sad ipak premišlja i razmišlja o pomirenju s Barbarom. - Naravno, razmišljala sam o pobačaju. Ali, jako mi je pomogla tetka mojeg dečka koja me je, kad je čula da razmišljam o tome, zvala svaki dan i razgovarala sa mnom. Ona me je i dovela ovamo - kaže Barbara.
Najgore je u trudnoći
- Kad se dijete rodi, u 99 posto slučajeva dolazi do promjene mišljenja kod onih koji rođenje nisu željeli. Slomi ih ta krhkost i nježnost. Razdoblje trudnoće, to je najgore. To je vrijeme pritisaka, turbulencija i lomova - objašnjava pater Marko i dodaje: - Znaš, mi doista želimo da se žene ovdje osjećaju kao kod kuće. Nikako ne volim onaj naziv ‘kuća za majke i djecu’. Ne, Kuća sv. Josipa je kuća majki i djece. Ona je njihova, a ne ‘za’ njih. Razumiješ li tu delikatnu razliku?
Dok promatramo majke koje se igraju s djecom za čiji su se život izborile hrabrošću i odlučnošću, važnost te “delikatne razlike” postaje nam jasnija.
Udruga Betlehem: Borimo se protiv pobačaja, godišnje ih spriječimo stotinjak
Kuća svetog Josipa u predgrađu Karlovca dar je Katarine Bede pavlinskom redu, a on ga je iznajmio Betlehemu, udruzi koja se na različite načine bori protiv pobačaja i spriječi njih stotinjak godišnje.
U Kući sv. Josipa trenutačno je pet žena, od kojih su tri trudne, a kroz nju je od siječnja prošlo dvadesetak žena i isto toliko djece. One su ostajale koliko su željele, uglavnom dok se “ne srede” i nađu posao. Cijeli projekt, novčano zahtjevan, financira se isključivo donacijama dobrotvora ili, kako pater Marko kaže, “Božja se providnost brine o nama”. Nikad se još nije dogodilo da bi majke i djeca bili gladni, žedni ili da im je hladno u kući.
Cilj nam je otvoriti još ovakvih kuća
Pater Marko Glogović napominje da kuća Obitelji sv. Josipa, nažalost, nema dovoljno velike kapacitete za sve žene koje mu se svakodnevno javljaju.
Zbog toga razmišlja o otvaranju još jedne takve kuće koja bi bila veća i mogla bi primiti znatno više samohranih majki. Već je bacio oko na idealnu zgradu - staru napuštenu školu u jednom selu u okolici Karlovca. Međutim, za renoviranje te zgrade potrebna su mu znatna sredstva koja u ovom trenutku nema, ali ih nastoji prikupiti.
Stoga svi oni koji osjećaju da mogu i žele pomoći, svoje priloge mogu poslati na kunski žiroračun Udruge “Centar za nerođeni život Betlehem” broj 2484008-1104754353.