PRESUDA NOVINARU

PAVIČIĆ MORA PLATITI 50.000 KUNA MUCALU Bivši intendant splitskog HNK tužio je novinara jer je zbog serije tekstova doživio osjećaje 'srama i stida'

Cropix

 

Hrvatsko sudstvo, koje prema podacima Hrvatskog novinarskog društva u svojim rukama trenutno drži sudbinu 1163 aktivnih predmeta, nastavlja s praksom koju je nedavno glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutiérrez opisao kao zastrašivanje novinara, "gore negoli u većini zemalja na ovim prostorima".

Najnovija presuda stiže iz Splita. Jurici Pavičiću, novinaru Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, sutkinja Općinskog suda u Splitu 12. veljače presudila je da zbog povrede prava osobnosti mora isplatiti bivšem intendantu splitskog HNK u mandatu Željka Keruma i pjevaču lakih nota Dušku Mucalu pedeset tisuća kuna i 17.187,50 kuna sudskih troškova. Toliko vrijede osjećaji "beskrajnog srama i stida te nelagode" koje je Mucalo doživio zbog serije Pavičićevih tekstova. Tu je presudu potpisala sutkinja Dunja Ljubičić, koja je i sama vodila parnice protiv Slobodne Dalmacije zato što je dovodila u pitanje njezinu nepristranost u nekim sudskim postupcima, potvrdila nam je pravna služba.

Mucalovo imenovanje na čelo HNK, podsjetimo, pratilo je niz kontroverzi. Tadašnji ministar kulture Božo Biškupić odbio je amenovati njegov izbor, ali je svejedno imenovan dekretom splitskog Odbora za izbor i imenovanja. I struka i politički oponenti upozoravali su kako je izbor Mucala tipičan primjer nasilja politike nad strukom. Mucalu se osporavalo da s diplomom Ekonomskog fakulteta i karijerom direktora u Jugoplastici, koju je napustio da bi 1990. postao samostalni umjetnik, nije dobar izbor, jer nije "osoba od struke". Gradsko Vijeće u kulturi za kazališnu i glazbeno-scensku djelatnost upozoravalo je da se "kod kandidata pokazuje potpuno nepoznavanje suvremene drame". Nije bilo obvezujuće - pa je Mucalo prošao.

Ova presuda protiv novinara Pavičića specifična je jer je donesena protiv njega osobno, a ne nakladnika - praksa je da se novinara tuži kazneno, a naknade štete se potražuju od nakladnika. Pavičić je na prvom i drugom stupnju najprije oslobođen odgovornosti za to što je Mucalo pio normabele.

Novinar se pišući o instaliranju Mucala držao stava da bi on "sam imao više referenci za trenera Hajduka nego Mucalo za HNK". Napisao je da je Mucalo "estradni diletant, ne razlikuje Aristofana od Aristotela, da misli da je Avignon klub u Ligi prvaka, a Nekrošius litvanski košarkaški centar", a gradska vlast u Splitu "misli da svaki rođak ili zemo može raditi bilo što, da penzionirani slikar može biti kurator suvremene umjetnosti, ekonomist iz Jugoplastike intendant teatra, a 'naša mala' iz familije savjetnica za kulturu".

Dok je u prvom postupku sutkinja Ljubičić zauzela stav da je Mucalo "fulao" adresu kad je tužio novinara, a ne nakladnika, u ponovljenom postupku ga je revidirala. Mucalo je, naime, zatražio reviziju Vrhovnom sudu koji je ukinuo presudu Županijskog suda, naložio ponovno suđenje uz uputu da novinar može odgovarati za štetu. I tako je Općinski sud ovaj put prihvatio Mucalove argumente, koji se pozivao na Zakon o obveznim odnosima. Sud je deklarativno priznao pravo autoru na slobodu izražavanja. Ali, kao poseban Pavičićev krimen navodi se da je profesionalni novinar s dugogodišnjim iskustvom. Osim toga je i diplomirani profesor komparativne književnosti, "što ga doista kvalificira kao velikog znalca kojem je riječ glavno oruđe. Pavičić je itekako znao da je njegovo etiketiranje tužitelja kao praznoglavca, praznoglave bene, estradnog diletanta, osobe dovedene s ulice uz označavanje Mucala kao osobe za vrijeme u kojem je Split postao grad-vic nedvojbeno imalo itekakve štetne posljedice. Dovoljno je pročitati iskaz tužitelja o njegovim osjećajima, osjećajima njegove obitelji...".

"Sud se nije bavio meritumom i vagao pravo javnosti da zna i moje pravo na vrijednosni sud u odnosu na pravo osobnosti, nego su vještačili i presudili mojem stilu", smatra Pavičić i dodaje kako je zaštita tankoćutne Mucalove dušice atak na slobodu izražavanja, koja otvara opasan presedan i omogućuje da svaki novinar koji napiše nešto što nekome nije po volji bude kriminaliziran. "Tko će se nakon ovakvih presuda baviti svojim poslom?", pita Pavičić. Novinarstvom se, kaže, bavi dvadeset godina i često je na sudu. Dok je devedesetih znao da su sud i zakoni na njegovoj strani ako je objavio istinu, a izgubio je samo jedan spor, posljednjih godina jedva da išta uspijeva dokazati. "To je zato što se promijenila klima - ovakvi tužitelji su nanjušili novinare kao lake mete, lakše im je tužiti nas, a ne zamjerati se nakladnicima. Sama ideja da se novinare tuži u građanskim parnicama je kukavička", smatra Pavičić.

Protiv presude Pavičićevi odvjetnici podnijet će žalbu i koristiti sve instance kako bi preispitali stav Vrhovnog suda, jer drže da predstavlja izvor pravne nesigurnosti.

Izdvajamo