- Ponekad mi je Hrvatske dosta, dođe mi da se spakujem i odem, imam ja i takve trenutke. No, spoznao sam da jednom kad si dovoljno dugo ovdje ne možeš natrag u Ameriku, da sad odem tamo ja bih imao kulturološki šok, smijući se kaže Cody McClain Brown, Amerikanac koji na likecroatia.hr piše vrlo popularan blog o Hrvatskoj (20 000 čitatelja mjesečno). Brown objavljuje nepretenciozne i duhovite zapise o hrvatskom mentalitetu i nama svojstvenu načinu života te razlikama između američkog i hrvatskog poimanja svakodnevice. Bavi se banalnim stvarima, o kojima progovara iz neuobičajne perspektive.
- Pisanje bloga mi je u neku ruku terapija, pomaže i mojoj ženi da vidi što ja razumijem i što ne razumijem o Hrvatskoj.
Bio sam užasnut
Prva godina ovdje bila je teška, bio sam užasnut, bio sam bijesan na različitosti, zapravo nisam ih znao cijeniti. Naučio sam da to što ja podrazumijevam da se podrazumijeva ovdje se NE podrazumijeva, a vrijedi i obratno.”
Ima puno čitatelja i u izozemstvu, u zadnjem broju Qatar Airways magazina izašao je članak o Hrvatskoj koji potpisuje upravo Brown. “Njihov glavni urednik nekako je dosurfao do mog bloga, svidjelo mu se i tako je krenula suradnja…, i inače dobijam puno mailova i komentara iz inozemstva.”
Cody piše zanimljivo o banalnoj svakodnevici, portretirajući zemlju i ljude. Planira objaviti knjigu namijenjenu strancima koji svake godine posjećuju Hrvatsku. “Ova zemlja ima katastrofalne političare i katastrofalnu ekonomiju, i očekivao bi čovjek da je sve katastrofalno. Netočno. Ljudska povezanost i solidarnost najveći je kapital Hrvatske.
Toga nema u SAD-u
U SAD-u ne znam na koga bi se oslonio i nitko se ne oslanja na mene. Svak je za sebe. U Hrvatskoj sam naučio oslanjati se na ljude i da se drugi oslanjaju na mene. To je sasvim drugačiji način života, drugačija kvaliteta. Sad bi mi teško bilo živjeti u Americi.”, sažima Brown.
Brownow blog možete pogledati OVDJE!
HRVATSKE BOLNICE SU HUMANIJE
Pet je dana proveo na zagrebačkoj zaraznoj, nakon trovanja hranom i zaključio da su hrvatske bolnice poput američkih ljetnjih kampova za djecu.
“Bolnice u Hrvatskoj su humanije, iako je kod vas sve staro, u Americi su to veliki moderni kompeksi, tamo novi bolnički krevet stoji i do 100 000 dolara. Briga o pacijentu u Hrvatskoj je drugačija, osobnija, dok je u Americi industrijalizirana. Ovdje su medicinske sestre poput psihoterapeuta, spremne slušati, tješiti… barem one mlađe. Starije su nestrpljive i namrštene, imao sam osjećaj kao da je nepisano pravilo da pacijent dnevno ima pravo na tri pitanja, a nakon toga te počinju mrko gledati. Ovdje dijelite sobu s više ljudi, u Americi ste sami. Tamo je soba nalik na hotelsku sobu, jedino društvo vam je TV, imate i svoju kupaonicu, dakle nema potrebe za izlaskom na hodnik. Tamo te cijelo vrijeme muči pitanje koliko će to na koncu koštati, ovdje nema tog stresa.
Razlike između hrvatskih i američkih studenata
Brown predaje engleski jezik zagrebačkim studentima politologije i novinarstva, a od slijedeće školske godine predavat će i revolucije i društvene pokrete 20. st. studentima Hrvatskih studija.
1. prepisivanje na ispitima Ovdje je vrlo često prepisivanje na ispitima. Studenti se toga srame, ali svi to opet rade. Zaprepastio sam se kad sam došao do zaključka da ima nešto i jako pozitivno u tome - stvaranje i učvršćivanje društvenih veza. U Americi nema te vrste solidarnosti, a i varanje se općenito smatra nečim jako nečasnim.
2. grupna solidarnost - Na potpisivanju indeksa ljudi nose indekse svojih destak bliskih kolega. U Americi nema šanse za takvo što.
3. studentska prijateljstva - ovdje traju puno duže, možda i cijeli život. Baš kao i prijateljstva uopće.
4. HRVATI SU KREATIVNIJI - bolje se izražavaju pišući engleski negoli moji studenti u Kanzasu i Oklahomi.
Savjeti strancima koji namjeravaju neko vrijeme provesti u Hrvatskoj i žele se donekle integrirati:
1. Kad vas pozovu, otiđite na kavu i očekujte da će to potrajati. Moja prva hrvatska kava bila je grozna, popio sam je u par minuta i tek onda skužio da se društvo ne namjerava ustati iz kafića još sat ili dva.
2. Hrvati najčešće neće sami ponuditi pomoć, ali ako ih zamoliš da ti pomognu, rado će priskočiti, dapače učinit će puno, ako mogu. Stranci kažu da su Hrvati mrki i rijetko se smiju, no to je samo fasada .
3. Što prije nauči stajati u redovima, jer čekanje je veliki dio života u Hrvatskoj. U Americi ako je red, on vrijedi za sve, ovdje su redovi samo za one koji nemaju vezu da ih netko primi preko reda.
4.Ako te Hrvat nešto zamoli, odgovor ‘ne’ nije opcija. ‘Ne’ u Hrvatskoj nije prihvatljivo. Ako pak kažeš ‘ne’, onda se očekuje da nabrojiš sve razloge zbog kojih nešto ne možeš učiniti… i da na koncu opet kažeš ‘da’.
5.Plaća li račun u kafiću ili restoranu nikad nemoj platiti samo za svoj dio, jer ovdje uvijek netko časti, bilo ti ili netko drugi. Mi Amerikanci ne volimo imati obaveze prema drugima i ne volimo da drugi imaju obaveze prema nama, imamo taj koncept ‘jednakosti’. Ovdje se nikad ne gleda tko je točno koliko platio.
6. Ne očekuj da ćeš odmah stvoriti prijateljstva, ovdje se prijateljstva sklapaju sporije ali su kvalitetnija. Prijateljstvo je u Hrvatskoj puno važnije negoli u Americi. U Americi si prijatelj sa svakim tko voli iste stvari kao i ti, ali ni on prema tebi ni ti prema njemu nemate obaveze.
Punica ti je žena koja ne da da odrasteš
Punica je od mene, odraslog samostalna čovjeka napravila tipa koji ništa ne zna.Sve što punica naumi učiniti za tebe zapravo nije predmet pregovora: moraš dopustiti da ti kuha svaki dan i pristati sve to redovito jesti, moraš joj pustiti da pere tvoju odjeću, ne ljutiti se kad uleti u tvoju spavaću sobu da složi krevet… Sad i moja sestra koja živi u New Yorku želi imati - punicu.
Moji se šokiraju kad kažem kako se zabavljamo
Na novogodišnjoj proslavi ostali smo do 6.30, kad sam se kasnije čuo s mojima u Americi oni su bili u šoku, gotovo da su rekli da se previše zabavljam, jer to je tamo neprihvatljivo, dok je ovdje to sasvim normalno i prihvaljivo, ne samo za novogodišnje veselice negoli i općenito. Ovdje nitko ne voli, ‘partybreakere’. Meni je to sasvim OK.