Politički tajnik SDP-a i autor stranačkog programa, Davorko Vidović otvoreno govori o krizi u SDP-u, odnosu prema predsjedniku stranke Davoru Bernardiću, mogućnostima velike koalicije, o čemu treba razgovarati s HDZ-om i ističe svog kandidata za predsjednika države.
Ima li nade da se SDP uskoro konsolidira?
- SDP prolazi kroz procese kao i druge političke stranke. Ne bih rekao da se u SDP-u događa nešto dramatično. Da parafraziram ministricu Murganić, to je dio stranačke dinamike. Pomalo sam nostalgičan za SDP-om iz devedesetih kada je funkcionirao na sasvim drugačijim osnovama kao zajednica ljudi okupljenih oko ideja. Unutarnja kohezija se danas više ne može održavati na taj način. Danas na političkoj sceni, posebno kod stranaka koje suparticipiraju ili participiraju u vlasti, bilježimo visoku dozu klijentelističke motivacije članova. Dio ljudi vrlo otvoreno svoje osobne ambicije stavlja u prvi plan, a politički zajednički i javni interes stavlja se po strani.
Aleksandra Kolarić je rekla da SDP više nema vremena za Bernardićevo vođenje stranke metodom pokušaja i pogreške. Što drugi SDP-ovci misle o tome?
- Ne znam što drugi misle. Ovo što je gđa Kolarić rekla čuo sam više puta na različitim stranama. Ako se utvrdi da je problem vodstva takav da ugrožava našu političku misiju, onda ćemo u stranci razgovarati o tome.
Što je s velikom koalicijom?
- Velika koalicija, ako mislite na HDZ i SDP, niti je moguća niti nam ona treba. Naprotiv, bila bi štetna. Nemamo pravo dovesti u pitanje SDP kao brend, kao emociju, kao alternativu i nadu za sve one pristojne, obrazovane, slobodno misleće, progresivne ljude, koji se ne mire sumornom i pomalo mračnom vizijom Hrvatske kao provincijalne, nacionalistički uskogrudne, ekonomski neuspješne, korupcijom premrežene i socijalno neobzirne zemlje. Za takve je ljude SDP još uvijek simbol nemirenja i političko utočište. Dakle, nisam za veliku koaliciju, ali moramo razgovarati na uljuđenoj, civiliziranoj razini, ne samo političke stranke, nego i na razini cijelog društva.
Koje biste teme otvorili s Andrejem Plenkovićem i biste li podržali njegovu manjinsku vladu?
- Prva je ekonomski model. Kroni kapitalizam koji imamo već 27 godina ne daje rezultat. Sve makroekonomske mjere i potezi su se već primjenjivali, a rezultat je katastrofalan. Kada se gleda kumulativno te godine, rast BDP-a je nula. Vanjskotrgovinski deficit u zadnjih dvadeset godina je 160 milijardi dolara, a to su gotovo četiri bruto društvena proizvoda koje smo isporučili drugima za njihov razvoj i zaposlenost. Ta paradigma se mora promijeniti, a to nije moguće ako nema čvrstog j jasnog socijalnog i političkog konsenzusa. Tu nije bitan konsenzus samo s HDZ-om, već s poslodavcima, sindikatima i drugima. U ovom trenutku Hrvatska ima problem legitimnosti vlasti. Ova “Sauchina Vlada” ima legalitet, ima većinu, ali nije legitimna. Ljudi koji su glasali za Sauchu i za Vrdoljaka, nisu na čelu Vlade željeli vidjeti HDZ i Plenkovića. S druge strane, oni koji su glasali za Hrast i Hasanbegovića, željeli su njih vidjeti u vlasti, a ne ljude koji sada participiraju u njoj. Takva Vlade nema reformski kapacitet i ne može ništa provesti, a kamoli suštinske reforme.
Na dnevnom redu su referendumi, a onaj kojim se traži promjena izbornog sustava nije bez šansi.
- Ako je 356.000 ljudi dalo potpis, to znači da 3,6 milijuna nije podržalo referendumsku inicijativu. Dakle, za deset puta više ljudi to su potpuno irelevantna pitanja. Jedna skupina uzurpira javni prostor s referendumskom inicijativom koja nema većinsku podršku. Izborni sustav se ne bi trebao rješavati referendumom već bi trebalo otvoriti ozbiljne razgovore kako unaprijediti demokraciju u Hrvatskoj koja je sve ugroženija. Nismo lišeni opasnosti polonizacije ili mađarizacije svog političkog života.
Kako su SDP-ovci primili informaciju da ste bili dio tehničke vlade koju je nakon izbora 2016. godine pripremila Kolinda Grabar-Kitarović?
- Dio ljudi je to loše primio. No, tu su oni kojima inače nisam baš po volji. Dio mi je pak zamjerio, ali su sve shvatili kada sam im objasnio koje su to okolnosti bile. Predsjednica je izbjegla, ono što su od nje tražili, dati mandate relativnom pobjedniku, već je tražila da joj se donese dokaz o većini. Pojavila se samo hipotetska mogućnost formiranja privremene, nestranačke vlade. Šef njezina kabineta s kojim sam radio u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Juričić, pitao me bi li hipotetski sudjelovao u takvoj, ekspertnoj vladi ako bi se stekli ustavni uvjeti za njeno formiranje. i moj je pristanak također bio hipotetski i uz neke uvjete.
Vode li se u SDP-u razgovori o tome tko će vam biti kandidat za predsjednika države?
- To pitanje uskoro stavljamo na dnevni red. Kolegama sam kazao da je to dobra prilika da stranka pokaže demokratsku inovaciju kakvu Hrvatska nije vidjela. Predlažem da organiziramo prave predizbore među članovima stranke i simpatizerima, onako kako se to radi u Francuskoj.
Biste li Zorana Milanovića uključili u te predizbore?
- Milanović se, kako ja vidim stvar, pozdravio sa SDP-om i ja ne mislim da bi on bio dobar predsjednički kandidat SDP-a.
A Tonino Picula?
- On bi svakako trebao biti jedan od tih ljudi.
U nedjelju je prvi krug izbora za predsjednika najveće, zagrebačke organizacije. Tko je vaš favorit?
- Budući da ne živim u Zagrebu, neke kandidate jako slabo poznajemo. Tako, recimo, Denisa Hrestaka za kojeg se govori da je favorit Davora Bernardića, ali ni Alana Čička nedovoljno poznam. Svog favorita nemam, a vjerujem da će stranka izabrati najboljeg.
A kako doživljavate kampanju Aleksandre Kolarić?
- Fascinira me s kojom strašću ulazi u izbore i kampanju. To se rijetko vidi u politici i to mi je pozitivno. Ali mi nije pozitivno kada se ta strast prelije preko nečeg što bi bilo normalno u okviru iste političke organizacije. To nije fajt s političkim neistomišljenicima, nego natjecanje s kolegama, i nisu baš sva sredstva dopuštena.