Matičari su oštro podijeljeni oko novih obaveza koje im nameće Zakon o životnom partnerstvu te traže zakonske osnove za priziv savjesti jer se vjenčavanje istospolnih partnera, odnosno sklapanje životnih partnerstva, kosi s njihovim uvjerenjima.
- Prema mojim procjenama, polovica matičara bi uložila priziv savjesti i odbila sklapanje istospolnih životnih partnerstva. Proučavamo zakonske odredbe i namjeravamo se sastati kako bismo vidjeli možemo li, po uzoru na liječnike, tražiti takvu mogućnost - kaže Barica Jandrlić, predsjednica Udruge matičara Zagrebačke županije.
Ističe da je matičarima, čim su dobili nacrt Zakona o životnom partnerstvu, bilo jasno da se zapravo radi o preslici Obiteljskog zakona, s jedinom razlikom što životni partneri ne mogu zajednički posvojiti dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
- Sve je drugo isto, iako su nazivi drugačiji: partnerstvo se, identično kao i brak, sklapa kod matičara, uz kumove, tijekom svečanog čina, uz prigodni matičarev govor. Mnogi moji kolege su se pitali nije li se moglo urediti da se životno partnerstvo registrira kod javnog bilježnika - kaže Jandrlić. Ističe da ona sama ne bi uložila priziv savjesti, ali polovica njezinih kolega, kaže, to bi učinila.
- Posebno je teško starijim kolegama koji se teško mire s novim vremenima - kaže. Zakon o životnom partnerstvu, koji se nalazi u saborskoj proceduri, a čije se izglasavanje očekuje prije ljetne stanke, ne nudi matičarima mogućnost priziva savjesti. I u svjetskoj je praksi prigovor savjesti u ovom području rijetkost: britanski je parlament, primjerice, početkom ove godine odbio amandman kojim se tražila takva mogućnost.
Uvede li se takva mogućnost u odnosu na istospolne parove, pitanje je hoće li onda matičari moći odbiti i vjenčanje dviju osoba različitih religija ili različitih rasa ako se to protivi njihovom uvjerenju? Pravo na priziv savjesti regulirano je nizom zakona vezanih uz zdravstvo, a odnosi se prvenstveno na izvođenje abortusa i medicinski potpomognute oplodnje. Liječnik ili sestra mogu uložiti priziv samo ako time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje pacijenta. Liječnik mora pacijenta pravodobno obavijestiti o odluci, a ustanova mora pacijentu osigurati da istu uslugu obavi drugi liječnik.