ZNANJE ISPOD PROSJEKA

PORAZ HRVATSKOG ŠKOLSTVA: ZAŠTO SVAKI SEDMI UČENIK NAKON OSNOVNE NE STEKNE NI MINIMUM PISMENOSTI Donosimo ogledne primjere zadataka na PISA testu

    AUTOR:
    • Marijana Cvrtila

  • OBJAVLJENO:
  • 04.12.2019. u 07:09

Profimedia

 

Hrvatski petnaestogodišnjaci ispodprosječni su u svim domenama PISA istraživanja u 2018. godini - čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. U glavnom ispitivanom području lani, čitalačkoj pismenosti, zauzeli smo 29. mjesto među 77 zemalja i ostvarili 479 bodova što je ispod prosjeka zemalja OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) koji je iznosio 487.

Naši su učenici izuzetno loši i u matematičkoj pismenosti gdje su sa 464 boda zauzeli 40. mjesto od 78 zemalja, a prava je katastrofa u području prirodoslovlja u kojemu nije zabrinjavajuće samo 36. mjesto (od 78 zemalja) nego činjenica da smo od prvog ciklusa PISA istraživanja u kojemu je Hrvatska sudjelovala (2006. godine) doživjeli najveći pad i rezultat umanjili za više od dvadeset bodova.

Generacija 2009.

Drugim riječima, dok smo u čitalačkoj i matematičkoj pismenosti u 12 godina stagnirali, u prirodoslovnoj pismenosti naši učenici bilježe negativan trend, a hrvatski prosječni rezultat u toj domeni smanjuje se za otprilike pet bodova po trogodišnjem razdoblju. Udio učenika ispod osnovne razine prirodoslovne pismenosti povećao se za čak 8,4 posto u razdoblju između 2006. i 2018. godine.

- U 2018. godini ispitivale su se posljedice rada u proteklih devet godina, jer je riječ o generaciji koja je krenula u školu 2009. godine. Ne možemo biti zadovoljni, osobito u prirodoslovlju gdje smo prije bili bolje pozicionirani. Činjenica da u čitalačkoj i matematičkoj domeni stagniramo nije sama po sebi dobra vijest, a, nažalost, negativan trend imamo u prirodoslovlju - ocijenila je u utorak ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak na predstavljanju najnovijih rezultata PISA istraživanja, međunarodnog ispitivanja znanja i vještina učenika koje OECD provodi od 2000. godine, a Hrvatska u njemu sudjeluje od 2006. godine. U istraživanju, koje se provodi u trogodišnjim ciklusima, lani je sudjelovalo 79 zemalja, a testirano više od 600 tisuća učenika koji predstavljaju oko 32 milijuna petnaestogodišnjaka u zemljama sudionicima. Glavna domena bila je čitalačka pismenost. Za Hrvatsku je to bio ukupno peti ciklus u kojemu sudjeluje, a istraživanje je provedeno u proljeće prošle godine među 6609 petnaestogodišnjih učenika iz 179 srednjih i četiri osnovne škole.

Rezultate je u Ministarstvu znanosti i obrazovanja predstavila Ana Markočić Dekanić iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a njima, opća je ocjena, malo tko može biti zadovoljan.

 

U svim domenama uvjerljivo prednjače azijske zemlje, prije svega kineske pokrajine Peking, Šangaj, Jiangsu i Zhejiang, koje su zasjele na prvo mjesto u čitalačkoj (555 bodova), matematičkoj (591 bod) i prirodoslovnoj pismenosti (590 bodova), a također u sve tri domene drugo mjesto zauzeo je Singapur. Najbolje plasirana europska zemlja više nije Finska (iako je visoko plasirana u sve tri domene) nego Estonija koja je peta u čitalačkoj pismenosti, osma u matematičkoj te četvrta u prirodoslovnoj domeni. No, za usporedbe ne moramo ići daleko: primjerice, susjedna Slovenija u svim domenama svrstala se vrlo visoko: u čitalačko su pismenosti 21., u matematičkoj 14., a prirodoslovnoj pismenosti 13. Sve ostale zemlje bivše zajedničke države (Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija) uglavnom su iza nas. Međutim, treba reći da, dok Hrvatska stagnira ili nazaduje, OECD zaključuje kako je u Crnoj Gori, Srbiji, Izraelu, Rusiji, Estoniji, Rumunjskoj i Poljskoj, uz pozitivan trend u čitalačkoj pismenosti, zamijećen i pozitivan trend u matematičkoj pismenosti.

Kakva je ‘krvna slika’ naših 15-godišnjih učenika?

Ispod osnovne razine

Možemo to reći i ovako: udio hrvatskih učenika na najvišim razinama postignuća u barem jednom području upola je manji od PISA-ina prosjeka - takvih je u nas 8,5 posto, prosjek ispitivanih zemalja je 15,7 posto, a u najboljim kineskim pokrajinama je za nas nezamislivih gotovo 50 posto. S druge strane, udio učenika na najnižim razinama postignuća u sva tri ispitna područja u nas je oko 14 posto, prosjek je 13,4 posto, a u kineskim pokrajinama zanemarivih 1,1 posto.

Prosječni rezultat hrvatskih učenika u čitalačkoj pismenosti (479 bodova) nije značajno različit od učenika u 11 zemalja (Nizozemska, Austrija, Švicarska, Latvija, Italija, Mađarska, Litva, Island, Izrael, Rusija i Bjelorusija). No ono što je izuzetno zabrinjavajuće jest da više od petine hrvatskih učenika (oko 22 posto) nije dostiglo ni osnovnu razinu čitalačke pismenosti (OECD prosjek 23 posto), a takav je svaki četvrti dječak i svaka sedma djevojčica. To znači da, primjerice, nisu sposobni prepoznati glavnu ideju jednog teksta umjerene duljine ili raditi usporedbe te povezati tekst sa znanjem izvan teksta, oslanjajući se na osobna iskustva i stavove. Pridoda li se tome brojka od 28 posto učenika koji se nalaze na osnovnoj, razini 2, možemo zaključiti kako se polovica naših lanjskih 15-godišnjaka nalazi ispod ili na osnovnoj razini čitalačke pismenosti. Tek pet posto ispitivanih hrvatskih učenika je na najvišim razinama (5 i 6) čitalačke pismenosti, a OECD-ov je prosjek oko devet posto. Pritom je zanimljivo kako je Hrvatska jedna od 49 zemalja s manje od jedan posto učenika na najvišoj, razini 6, čitalačke pismenosti (0,4 posto), što znači da tu razinu dostiže tek jedan od 250 naših učenika, dok je, primjerice, u Singapuru takvih sedam posto.

 

Postupak

Djevojčice su znatno čitalački pismenije od dječaka (razlika 33 boda), a po rezultatima prednjače učenici gimnazija.

U matematičkoj pismenosti 2018. godine naši su učenici ostvarili 464 boda (OECD prosjek 489), po čemu smo u rangu Izraela. Međutim, šokantno je da čak trećina učenika i učenica nije postigla ni osnovnu (2) razinu matematičke pismenosti, što znači da nisu sposobni koristiti osnovne algoritme, formule, postupke ili konvencije. Samo pet posto hrvatskih učenika nalazi se na najvišim razinama 5 i 6, upola manje od OECD prosjeka (u Sloveniji 14 posto, a kineskim pokrajinama 44 posto). U matematičkoj pismenosti naši dječaci uspješniji su od djevojčica.

Prema rezultatima u prirodoslovnoj pismenosti, hrvatski učenici prikupili su 472 boda (prosjek 489) i nalaze se uz bok vršnjacima iz Rusije, Luksemburga, Islanda, Ukrajine, Bjelorusije, Turske i Italije. Oko četvrtine naših učenika nije dostiglo ni osnovnu razinu prirodoslovne pismenosti (dječaka 27 posto, djevojčica 24 posto) dok je OECD-ov prosjek 22 posto. Osim što se povećao udio naših učenika ispod osnovne razine prirodoslovne pismenosti, zabrinjavajuće je što se od 2006. do 2018. godine smanjio broj učenika na najvišim razinama u prirodoslovnoj domeni i to za oko 1,5 posto. Tako je lani samo 3,6 posto hrvatskih učenika bilo na najvišim razinama u toj domeni ili upola manje od OECD prosjeka (u Estoniji 12 posto, Kini 31,5 posto).

Reforme

Ministrica Blaženka Divjak visok plasman Slovenaca pripisala je reformama školstva koje su se u toj zemlji provodile još prije desetak godina, te kazala kako od njih trebamo učiti.

- Rezultate kurikularne reforme koju smo netom započeli vidjet ćemo tek u ciklusu PISA istraživanja 2024. godine, a u sljedećem ciklusu 2021. godine očekujemo prve pozitivne pomake.

Nema brzih rezultata u obrazovanju. Za pozitivne pomake trebaju godine, treba krenuti čvrsto i voditi se politikom kontinuiteta - smatra Divjak.

- Popravljanje statusa učitelja svakako može utjecati na kvalitetu obrazovnog procesa, ali ne možemo povezivati potplaćenost učitelja s lošim rezultatima na PISA istraživanju. Rezultati nisu posljedica njihova lošeg rada, nego velikog pritiska roditelja koji smatraju kako njihova djeca trebaju imati visoke ocjene. Uz to, državna matura na način na koji se provodi srozava kvalitetu obrazovanja jer potencira pamćenje faktografije - smatra prof. dr. Neven Budak, bivši voditelj tima za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Katastrofalnim smatra što se esej ubuduće neće zasebno vrednovati na ispitu iz hrvatskog jezika na maturi te se pita je li to ponovno podilaženje onima čija djeca žele bez potrebnih znanja i kompetencija napredovati u školi, na fakultetu, pa i u životu.

Ni bivši ministar znanosti i tehnologije prof. dr. Gvozden Flego ne smatra učitelje isključivim krivcima za neuspješne rezultate naših učenika na međunarodnom testiranju.

- Kad se pokažu loši rezultati, to je znak za uzbunu. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je to koje treba raditi na tome da se nedostaci uklone, ali nijedan sastav Ministarstva nije to do danas učinio - upozorava profesor Flego.

Ovo što se sada banalno naziva Školom za život samo je površinska i površna promjena bez strukturalnih izmjena koje predviđa Strategija obrazovanja, pa i sama kurikularna reforma, kritizira on.

- Jednim dijelom odgovornost za rezultate leži na učiteljima i nastavnicima, ali najuspješniji su učitelji oni koji rade mimo propisa, odnosno zadanih planova i programa koji su često besmisleni. Treba ići na kurikulum i autonomiju nastavnika koja se ne postiže Loomenom i besmislenim zadacima, nego interaktivnim radom s učenicima - poziva prof. dr. Flego.

Koliko je ulja potrebno za 150 ml umaka ako ga za 100 ml umaka treba 60 ml? Svaki 9. učenik to ne zna

Za pripremu 100 ml umaka za salatu potrebno je 60 ml salatnog ulja, 30 ml octa i 10 ml sojinog umaka. Koliko je salatnog ulja potrebno za pripremu 150 ml ovakvog umaka?

U formuli n/P=140, n označava broj koraka u minuti, a P duljinu koraka u metrima. Ako Hrvoje napravi 70 koraka u minuti, koliko iznosi duljina Hrvojevih koraka?

Ogledni su to primjeri matematičkih zadataka najnižih razina u međunarodno usporedivom istraživanju PISA, s kakvima su se prošle godine suočili i hrvatski 15-godišnjaci. Prvi zadatak odgovara prvoj, najnižoj razini, i na njega, prema danas objavljenim podacima, nije znao odgovoriti svaki 9. hrvatski učenik. Drugi zadatak odgovara drugoj razini - onoj minimalnoj koju bi, prema standardima PISA-e, trebao savladati svaki učenik prije kraja obaveznog obrazovanja. U Hrvatskoj takvu vrstu zadataka nije znala riješiti gotovo trećina đaka.

U Kini, koja je u sve tri vrste ispitivane pismenosti - čitalačkoj, prirodoslovnoj i matematičkoj - najbolje plasirana, takvih je učenika - 2,4 posto.

Azijski sustav obrazovanja radikalno je različit od europskog i sami (izvrsni) ishodi, po mišljenju mnogih, nisu alibi za neke druge aspekte tog sustava koji su teško prihvatljivi roditeljima i pedagozima u ovom dijelu svijetu.

No, nisu ti rezultati puno bolji nego u Hrvatskoj samo u Aziji: u Estoniji onih koji u dobi od 15 godina ne znaju primijeniti najjednostavniju formulu i izračunati treću od dvije poznate varijable ima 10-ak posto, u Poljskoj i Sloveniji 15-ak posto, u Latviji 17 posto... U Hrvatskoj - trećina.

I tako već godinama: od 2006., kad smo se uključili u istraživanje, naši su učenici jednostavno loši. Ne razumiju pročitani tekst (samo 1 od 16 djevojčica i 1 od 28 dječaka uspijeva u novinarskom tekstu razlučiti što je mišljenje, a što je činjenica), ne znaju primijeniti osnovne matematičke radnje, ne mogu očitati najjednostavniji graf i objasniti što prikazuje... I posljednjih 13 godina nisu napredovali ni milimetra.

Svih tih godina slušamo precizne dijagnoze zašto je to tako, zašto iz naših škola djeca izlaze bez minimalnih primjenjivih vještina, zašto ne znaju popuniti formular niti razumjeti pisana pravila.

Hoćemo li konačno prionuti liječenju? (Kristina Turčin)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo