Hrvatska ostaje otvorena svima, ali je čvrsto na pozicijama NATO-a i zapadnog svijeta i oko toga nema dvojbe. Poruka je to koju su hrvatski ministri Damir Krstičević i Marija Pejčinović Burić uputili sudionicima konferencije o sigurnosti u Münchenu na kojoj se okupilo 30 predsjednika i premijera te stotinu ministara iz velikog broja zemalja.
Ulaskom u EU i NATO Hrvatska oko sigurnosne politike ne može i neće solirati, nego će provoditi ono što članice euroatlantskih institucija smatraju da je korisno činiti kako bi se sačuvao mir u svijetu. Europski čelnici suglasili su se da je potrebna zajednička sigurnosna politika EU, a Hrvatska će tome dati maksimalni doprinos.
Potpredsjednik Vlade pozvao je Jensa Stoltenberga u Hrvatsku, a glavni tajnik NATO-a dobro poznaje i odobrava hrvatsku inicijativu da se više ulaže u obrambene sposobnosti. Ministrica Pejčinović-Burić razgovarala je sa Sergejom Lavrovom, šefom ruske diplomacije, iako je Vlada očito izbjegla da je nedavno u pratnji predsjednice pošalje u Soči i Moskvu.
Ravnatelj SOA-e
Kako u München dolaze i oni koji vode najveće svjetske obavještajne službe, prvi je put bio pozvan i ravnatelj SOA-e Daniel Markić, koji je rekao da su EU i NATO prepoznali “našu snagu u regiji”. Prvi hrvatski obavještajac konstatirao je da se u susjedstvu događaju “određeni procesi”, ali javnosti nije mogao ništa više o tome reći, osim da hrvatske obavještajne službe o svemu obavještavaju svoje glavne partnere. No, nije teško zaključiti da se radi o procesima u BiH, Srbiji i Kosovu.
Avioni
“Zadovoljan sam svime što sam čuo u Münchenu, posebno time da se shvaćanje sigurnosti koje mi imamo podudara s onime što se poduzima u međunarodnoj zajednici. Hrvatsku se vidi kao odgovoran, pouzdan, vjerodostojan partner u međunarodnoj zajednici”, izjavio je ministar Damir Krstičević. U Münchenu je hrvatski ministar imao sastanak s Izraelcima te s Marillyn Hewson, predsjednicom Uprave Lockheed Martina, i više kolega, poput njemačke ministrice Ursule von der Leyen. Ministrica Marija Pejčinović Burić s Lavrovom je razgovarala o mnogim bilateralnim pitanjima, ali i o stanju u BiH i odnosima sa Srbijom. “Uvijek treba imati mjesta za odnose Hrvatske s velikim državama kao što je Rusija, a rezultati te jače suradnje već se osjećaju. Iskazan je ruski interes da više sudjeluje u suradnji na području energetike. Dvije države idu prema strateškom partnerstvu”, rekla je ministrica koja je sa zamjenikom američkog ministra energetike razgovarala o LNG terminalu te se susrela s visokim dužnosnikom izraelskoga MVP-a.
Mnogi sudionici skupa izrazili su zadovoljstvo naporima Hrvatske da ojača obranu, ali i činjenicom da u zemlji nema ekstremističkih skupina koje bi mogle ugroziti europsku sigurnost. “U Hrvatskoj nema mjesta za ekstremizam i skupine koje promoviraju mržnju i nacionalizam te predstavljaju sigurnosnu prijetnju”, rekao je našem listu diplomat velike europske države koja je bila uključena u pripremu konferencije.
Kada je riječ o vojnoj tehnologiji, Hrvatska se okreće Zapadu, izbor za kupnju vojnih aviona past će na neku varijantu američkog F-16. I nedavni posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj imao je međunarodni kontekst i kada je riječ o sigurnosnim pitanjima. Naime, u klimi oko “Vučićeve isprike” malo se govorilo o temi razgovora gosta iz Beograda i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, vezano za “borbu protiv terorizma”. Pozadina su američki i europski interesi da se spriječi moguće jačanje islamskog fundamentalizma u BiH, ali i ruskog utjecaja u Republici Srpskoj. Zapadni Balkan ostaje zona nesigurnog života, a uloga Hrvatske u toj regiji mora biti dinamičnija, smatraju političari koji su bili na konferenciji. Mnogo su kompliciraniji gospodarski odnosi Hrvatske i dviju vodećih svjetskih sila, Amerike i Rusije.
INA i most
I pritisci na Hrvatsku sve su vidljiviji, što je otkrila i razmjena mišljenja američkog i ruskog veleposlanika u Zagrebu o budućnosti Ine. Bez obzira na to što dionice MOL-a ne prodaje hrvatska država, nego to mogu učiniti samo Mađari i što tek treba vidjeti hoće li uopće doći do prodaje u kojoj bi Hrvatska imala pravo prvokupa, Moskva i Washington imaju dijametralno različite stavove o energetskim projektima u Hrvatskoj. Američki interes ostaje LNG terminal, što bi u budućnosti trebalo odrediti kojim će se dobavljačima energenata Hrvatska više okrenuti: Rusima ili Amerikancima. I Kinezi bi mogli na velika vrata ući u Hrvatsku ako dobiju posao gradnje Pelješkog mosta. Bio bi to na neki način i presedan u EU jer bi kineske državne tvrtke prvi put, ako se izuzme neslavni projekt u Poljskoj gdje su se povukli, koristile europski novac po strogim europskim pravilima u jednoj članici EU.