Poput Vlade, blago usporavanje ekonomskog rasta u Hrvatskoj u idućoj godini očekuje i EBRD, međunarodna banka koja je ovih dana iznijela nove prognoze za tranzicijske zemlje. Nakon ovogodišnjih 2,9 posto, EBRD očekuje da će hrvatski BDP nagodinu rasti po stopi od 2,6 posto. To objašnjava procjenom da turistički sektor teško može ponoviti ovogodišnji uspjeh bez povećanja kapaciteta te činjenicom da je korporativni sektor prezadužen i da bi zbog toga investicije mogle usporiti. Na kraju, rizičan faktor za rast ekonomije ostaje restrukturiranje Agrokora.
Neovisno o specifičnostima zaostajanja Hrvatske, u najnovijoj publikaciji Tranzicijsko izvješće EBRD navodi kako sve zemlje u regiji, koju pokriva od početka tranzicije, trenutačno rastu slabijim tempom nego slična gospodarstva u drugim dijelovima svijeta. Razlog je činjenica da su se iscrpile prednosti na kojima su dosad temeljile rast, kao što su investicije u kapital i uvoz tehnologije. Stoga je regija sada u potrazi za novim modelom rasta koji bi se temeljio na inovacijama, boljoj produktivnosti tvrtki, ulaganju u infrastrukturu te razvoju zelene ekonomije, ponajprije obnovljivih izvora energije.
Novi pokazatelji
Kako bi demonstrirao tu novu fazu razvoja, EBRD je izmijenio samu definiciju tranzicije kojom je dosad mjerio uspješnost prelaska na tržišnu ekonomiju, a koju su određivali parametri poput privatizacije i liberalizacije. Održiva tržišna ekonomija sada se mjeri kroz šest novih pokazatelja: tržišno natjecanje, dobro upravljanje, razvoj zelene ekonomije, uključivost ekonomskog rasta tako da od njega imaju korist svi, financijska otpornost sustava te integriranost, odnosno razvoj infrastrukture za prekogranično trgovanje.
Očekivano, rezultati upućuju da najbolje stoje zemlje Srednje Europe i Baltika, pri čemu predvode Estonija, Latvija i Slovenija. U toj grupi od osam zemalja Hrvatska je prema svim kriterijima najlošije plasirana. U rasponu od 1 do 10, najbolju ocjenu dobila je u kategoriji integriranosti, 6,85, a najslabiju, 5,14, ostvarila je u kategoriji “dobro upravljanje” koje se odnosi na državnu administraciju i korporativno upravljanje, osobito u državnim poduzećima. Takve ocjene, zacijelo, teško će ikoga iznenaditi, ali jasno govore da je Hrvatska prilično nespremna za tu novu fazu tranzicije i drugačiji model rasta.
Kao dobre primjere poboljšanja upravljanja u javnom sektoru EBRD navodi Poljsku koja je, primjerice, provela brojne provjere potrošnje javnog novca, Slovačku koja je lani proširila program “value for money” na nekoliko novih sektora, da se povlačenje javnog novca provodi u skladu s najboljim praksama te da su mogućnosti korupcije svedene na minimum. Bugarska je, pak, napravila značajan napredak u području pravosuđa, sprečavanju korupcije i pranju novca, dok je Rumunjska usvojila novu antikorupcijsku strategiju.
Privatizacija
Premda su brojne studije pokazale da privatizacija, generalno, vodi većoj razini produktivnosti poduzeća, vlade mnogih zemalja vrlo su uporne u namjeri da zadrže imovinu u državnom vlasništvu, pa i u slučajevima kada se njima ne upravlja na najbolji način. Razlog tome, prema mišljenju Sergeja Gurieva, glavnog ekonomista EBRD-a, leži u sklonosti državnih službenika odgovornih za nadgledanje poduzeća u državnom vlasništvu da sakriju te neefikasnosti, nastojeći ostaviti dojam da su dobro obavili posao. Stoga će se čak i poduzeća koja stvaraju gubitke radije spašavati, nego likvidirati. To rezultira nepravednom komparativnom prednošću u odnosu na privatne tvrtke.
Nejednak tretman
Kako bi se izbjegle negativne posljedice takvog tretmana državnih poduzeća, kao što su manja sigurnost vlasničkih prava i smanjena motivacija privatnih vlasnika da investiraju, Guriev nudi nekoliko rješenja. Među ostalim, kako navodi u radu “Meko budžetsko ograničenje i državni kapitalizam”, to su poboljšanje transparentnosti i korporativnog upravljanja u državnim poduzećima te tvrdo budžetsko ograničenje, kao što to predviđa europska regulativa. To znači da bi preferencijalne subvencije i saniranje državnih poduzeća trebalo zakonski onemogućiti.
- Jačanjem institucija, podržavanjem dinamičnosti i inovativnosti poduzeća, njihovim integriranjem u globalnu ekonomiju i ulaganjem u održivu infrastrukturu zemlje EBRD regije trebale bi biti u mogućnosti u potpunosti završiti tranziciju prema održivoj tržišnoj ekonomiji - kaže Guriev.
Uz ostalo, nositeljima političkih odluka savjetuje da pomognu inovativnim malim tvrtkama koje žele rasti da povećaju tržišni udjel i uđu na nova tržišta te da se uključe u globalne lance vrijednosti, a vlasti bi trebale više pažnje posvetiti fleksibilizaciji tržišta rada i kapitala te boljim politikama tržišnog natjecanja kako bi se postigla bolja alokacija resursa. Da bi podržale ekonomski rast, većina zemalja, smatra EBRD, treba poboljšati i proširiti infrastrukturu pa bi u idućih pet godina, procjenjuje, u regiju trebalo uložiti 1900 milijardi eura.
Pozivajući se na slučaj Turske koja je gradnjom cesta značajno povezala svoje regije i trgovanje među njima, u studiji se navodi kako poboljšanje tržišne integriranosti može imati značajne koristi za zaposlenost i razvoj izoliranih regija. U izvješću također stoji da su tržišta kapitala optimistična u pogledu budućih profita zelenih kompanija, što upućuje na dobre izglede tranzicije prema zelenom rastu.
Na kraju, većina zemalja sada je ušla u fazu “zrele demografije”, starenja stanovništva, smanjenja aktivne radne snage te povećanja mirovinskih obveza. Stoga se može očekivati da će u tim zemljama rast sve više ovisiti o spremnosti radnika da što dulje ostanu na tržištu. Kako bi omogućile te promjene, smatra EBRD, vlasti bi se trebale više fokusirati na cjeloživotno učenje i promicanje akumuliranja ljudskog kapitala.