- Nekada smo kupovali rabljene njemačke autobuse, stare po 12 godina, koji su prošli više od 500 tisuća kilometara. Istina je da su neki naši autobusi prešli dva milijuna kilometara, rekao je Edvin Šimunov, direktor gradske tvrtke "Liburnija" nedavno u Zadru prilikom potpisivanja ugovora s ministrom prometa Olegom Butkovićem za nabavku novih 25 autobusa za prigradski i gradski promet, vrijednih 45 milijuna kuna, piše Zadarski.hr.
Dva milijuna kilometara?! Nije to malo. Ekvator, recimo, ima oko 40.076 kilometara. Ako to podijelimo s dva milijuna, dobit ćemo podatak da su neki autobusi Liburnije ravno 50 puta obišli zemljinu kuglu i - još uvijek voze. Ma je li to moguće?
Iz perspektive laika dva milijuna kilometara je put na koji kreneš danas i vratiš se za jedno 20-ak godina, ako voziš prosječnom brzinom dozvoljenom u naseljenim mjestima. Za moćne motore gradskih autobusa to je skoro pa normalni prevaljeni put u prosječnom radnom vijeku.
Ipak, novinari Zadarskog provjerili su sve na licu mjesta, u garaži Liburnije.
- Pa baš da imamo autobusa koji ima dva milijuna prijeđenih kilometara, nemamo, ali imamo jedan koji je zasigurno prešao milijun i pol – rekao je direktor Šimunov. Ne treba mu zamjeriti, čovjek je bio u prilici da se "konstruktivno požali" ispred ministra prometa i zadobije koju mrvicu epatije. Ipak je, kvragu, dobio lijepe novce za obnovu voznog parka gradskog prijevoznika.
Iako smo mislili da će nas u garaži, odnosno servisu Liburnije dočekati muzejski eksponat autobusa s obzirom na to koliko je kilometara odvozio, ugledavši limenog "starca", ostali smo poprilično iznenađeni.
- A što ste mislili, da će to biti bus pred raspadom sistema, šaljivo je i s osmjehom upitao vozač Milan Škara iza kojeg je 26 godina vozačkog iskustva.
- To je Mercedes, ne kvari se on tako lako, dodao je sa znakovito podignutim kažiprstom u zraku.
Dotični limeni ljubimac je skoro pred mirovinom, jer sada služi samo kao zamjena kada se neki od novijih autobusa pokvare. Ali opće stanje mu je više nego O.K. Lim nije propao, iznutra je lijepo uređen, čist, bez žvakaćih na podu i sjedalicama...
- Pa evo vidite, sve je u njemu k'o novo, nitko na njemu ne bi rekao da ima 21 godinu, kaže dodirujući friško tapecirana sjedala.
- Moga bi on još vozit, ih..., govori Milan odmahujući rukom.
Kaže da ga je i on znao voziti, i da ovakav autobus odlično dođe kao zamjena. Stoji u garaži kao na klupi za rezerve i čeka da uskoči u igru kad se nekom drugom na terenu pojavi problem.
Koliko točno je stara "mečka" prošla od svoje 1997. kada je napravljena, ne može sa sigurnošću reći jer se na njemu par puta pokvario tahograf, uređaj za kontrolu rada vozača i vozila, ali sigurno je da "u nogama" ima preko milijun i pol kilometara.
- U Liburniju je došao iz Njemačke kada je imao 10 godina, prisjeća se Branko Valčić, voditelj tehničkog sektora u ovoj gradskoj tvrtci, pokazujući fotografiju kada je „limeni“ tek stigao u njihove garaže i napominje da uz kvalitetan servis i održavanje, ovakvi busevi mogu doseći i do dva milijuna kilometara.
No to se najvjerojatnije neće dogoditi, kaže Valčić, jer uskoro stiže nova garnitura buseva, ali će zato "limeni" i dalje biti u pričuvi kada se dogodi neki kvar sa novim tehnologijom napucanim zvijerkama. Jer ipak ništa ne vozi tako dobro kao stari Mercedes...
- Iako se ljudi nekada znaju buniti kada s ovim autobusom dođemo po njih, osim što nema klimu, to nisu nikakve veće zamjerke. No, budući da stari Mercedes služi isključivo za gradsku vožnju, onda ljudima i nije tako veliki problem ljeti izdržati u njemu, govori iskusni vozač Škara dodajući kako se „struktura“ putnika posljednjih godina promijenila.
- Prije vam se u autobusu pjevalo, svađalo, glasno pričalo, a sada je u njemu muk. Svi su na svojim mobitelima i bulje u njih, a pogotovo kada vozite gradski autobus koji ima besplatni wi-fi. Tad tek nastupi tišina, priča Škara objašnjavajući kako trenutno imaju tri autobusa s internetom koja su u testnoj fazi, a u skorije vrijeme trebali bi svi gradski autobusi biti pokriveni internetom.
Tijekom godina i godina vožnje autobusa Škara je u njemu stekao i prave prijatelje.
- Malo po malo, svakim danom s istim ljudima razgovarate, i nakon toliko dana godina i vožnji što ste ih odvezli i dovezli jednostavno se povežete i na kraju postanete prijatelji. I dan danas ispijam kave s ljudima koje sam upoznao u autobusu, priča Škara dodajući kako u svojoj 26-godišnjoj karijeri nikada nije imao problema s putnicima, nekada možda nesuglasica, ali ističe kako je najbitniji kompromis i pravilna komunikacija kako ne bi došlo do ozbiljnijih problema, piše Zadarski.hr.
Oko čega se javljaju nesuglasice?
- A uvijek oko karte, nasmije se Škara. - Čim vidim čovika znam ima li ili nema kartu...
Tko se najviše šverca?
- Mnogi bi mogli pomisliti da su to mladi, ali nije točno. Oni uvijek imaju pokaze, i studenti i učenici. Najviše se žele prošvercati umirovljenici, govori Škara tapkajući prstom po ručnom satu.
- Znate, trebao bi polagano krenuti. Da ljudi ne čekaju, kaže i uđe u jedan od najnovijih autobusa u Liburnijinoj garaži.
Koji autobus više volite voziti?
- Stari autobusi kao što je ovaj koji sam vam pokazivao imaju neku draž kod vožnje, ali novi Mercedes je ipak novi, dobaci Milan Šakra, odmahne rukom i krene na svoju turu do Borika.