UKRADENO? PA ŠTO!

Priznanje: Plagirao sam magisterij, ali sam miran jer je ovo zemlja nečasnih ljudi!

Zeljko Muzevic / EPEHA

Inertna hrvatska akademska zajednica tek se u posljednjih nekoliko godina tu i tamo uzbudi oko slučajeva očitog plagiranja. Ali, pravih rezultata u borbi protiv prepisivača i dalje nema

ZAGREB - Živimo u nečasnom društvu i to mi daje mirnoću - odgovorio je jedan pripadnik akademske zajednice svojim kolegama kad su ga suočili s dokazima da je plagirao magisterij. No, kao da se ništa nije dogodilo. Nakon više od godinu dana plagijatoru nije oduzeta nečasno stečena titula.

Slučaj Kurjak

Ovaj primjer, iznesen na tribini posvećenoj plagiranju koju je organizirao Forum za etičnost u znanosti i visokom obrazovanju, zorno pokazuje kako se u hrvatskoj akademskoj zajednici doživljava prepisivanje. Oni koji prepisuju radove, magisterije i doktorate ne smatraju to krađom, a akademska zajednica na to reagira sporo i nezainteresirano.

Do prije nekoliko godina plagiranje je bila i svojevrsna tabu tema o kojoj se govorilo samo kada bi se pojavila neka medijski atraktivna priča, kao u slučaju magisterija Ante Đapića. No, onda se 2006. dogodio slučaj Kurjak, zbog čega se prašina digla i na međunarodnoj razini. Činjenica da je jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika optužen za prepisivanje uzburkala je duhove u inertnoj hrvatskoj akademskoj zajednici, ali i potaknula njezin odgovorniji dio da počne javno ukazivati na problem plagiranja.

- S obzirom na pojavu sve većeg broja plagijata posljednjih godina mislim da je stanje zabrinjavajuće. Bojim se da će problem u budućnosti doći do izraza posebno u društvenim i humanističkim znanostima, gdje mnogi autori stalno plešu po rubu prepisivanja.

U humanističkim i društvenim znanostima radovi se objavljuju isključivo na hrvatskom jeziku uz izliku o navodnoj specifičnosti tih znanosti. To je idealna situacija za one koji žele ‘posuditi’ ideje iz stranih izvora i ograničiti broj onih koji bi ih u tome mogli uloviti - rekao je filozof dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija koji je dva puta otkrio slučajeve plagiranja.

- Treba istaknuti iritantnu nespremnost domaćih znanstvenika i nastavnika da negativno selektiraju loše kolege, što onda prelazi u nesklonost reagiranju na znanstveno nepoštenje poput plagiranja - istaknuo je Bracanović.

Poguban problem

Slično misli i sociolog mr. Mirko Petrić sa Sveučilišta u Zadru. - U široj akademskoj zajednici često vlada odbojan stav prema prijaviteljima plagijata. Česte reakcije su: ‘što ste se okomili na sirotog čovjeka’ ili ‘pa nećete valjda čovjeka ostaviti na cesti’. No, ne treba zaboraviti ni različite opstrukcije institucionalne naravi koje se kreću od ‘sporog reagiranja’ na prijave do poteza koji na aktivniji način onemogućuju procesuiranje počinitelja. Institucionalne opstrukcije, pak, upućuju na visok stupanj neprimjerenih oblika umreženosti znanstvene zajednice u Hrvatskoj - istaknuo je Petrić koji je sudjelovao u pokušaju procesuiranja jednog slučaja plagiranja na Sveučilištu u Zadru.

On smatra da se u inozemstvu najčešće priča o problemu studentskih plagijata. U Hrvatskoj su, pak, istaknuto zastupljeni i plagijati profesorske populacije.

- Hrvatska znanstvena zajednica ne spada u visoko kompetitivne. Dakle, glavni razlog zbog kojega se kod nas plagira jest nesposobnost onih koji to čine za samostalnu proizvodnju radova koji bi posjedovali bilo kakvu relevantnost za područje u kojem djeluju - rekao je Petrić, naglasivši da je riječ o pogubnom problemu.

- Ljudi koji nisu u stanju samostalno napisati magisterij ili doktorat, ili radove potrebne za znanstveno napredovanje, ostaju u sustavu i u njemu kao mjerilo postavljaju vlastitu nesposobnost. Ne odgajaju studente i mlađe znanstvenike kako bi trebalo, ne pridonose društvu spoznaje i znanja potrebne za razvoj - ustvrdio je Petrić.

Nezanemariva korist

I dr. Vedran Katavić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, smatra da je plagiranje ozbiljan problem. - Ipak, ne postoje naznake da znanstvenog i akademskog nepoštenja ima znatno više ili manje nego drugdje u svijetu. Ne postoje jasni pokazatelji jer se to ne istražuje aktivno ili sustavno - rekao je Katavić, naglasivši da Odbor ima savjetodavnu ulogu.

- Ako se radi o kvalifikacijskim radovima, dakle magisterijima i doktoratima, Odbor je jedno od ovlaštenih tijela koje može započeti postupak oduzimanja stečenih zvanja - istaknuo je Katavić, koji smatra da se protiv prepisivanja u akademskoj zajednici možemo boriti stvaranjem klime u kojoj se plagiranje i razni oblici varanja neće smatrati prihvatljivima.

Izdvajamo