10 PITANJA

ROY WATLING, NAJPOZNATIJI EUROPSKI MIKOLOG 'Gljive nas upozoravaju da ono što radimo s okolišem nije dobro'

Zagreb, 060718.
Muzej gljiva.
Roy Watling, skotski strucnjak za gljivarstvo iz Kraljevskog botanickog vrta u Edinburgu.
Na fotografiji: Roy Watling.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

 

1. Gospodine Roy, čemu dugujemo tu čast da ste svoj 80. rođendan došli proslaviti u Zagreb, u Muzej gljiva?

- Došao sam jer sam doznao da je moj dragi kolega profesor Romano Božac u centru Zagreba napravio najbolji Muzej gljiva u Europi. A nakon što sam ga obišao, mogu reći da takvog nema u cijelom svijetu, gdje sam putovao istražujući gljive.

2. Počeli ste s istraživačkim radom poslije Drugoga svjetskog rata. Koliko je unaprijeđena tehnologija istraživanja gljiva u tih šezdesetak godina?

- Počeo sam ja s istraživanjem gljiva i puno ranije... Sada mi supruga Elizabeth upravo sugerira kako sam zapravo počeo studirati gljivarstvo jer je ona na meni primijetila mnoge uznemirujuće gljivice, ha-ha. No, u to doba, pedesetih, u Škotskoj nije bilo puno pisanih svjedočanstva o vrstama gljiva pa sam morao ići po selima i šumama, istraživati i bilježiti. Danas istraživači više gledaju molekulu gljive u svom laboratoriju, pokušavajući doznati iz toga više nego što sama gljiva predstavlja.

3. Želite li reći da oni zanemaruju nepoznatu i čudesnu stranu gljiva, koja sve nas ljubitelje privlači?

- Na neki način da. Oni su se usko specijalizirali za dijelove i molekule, toliko stručno da ne razumiju ukupnost gljive. To sam dokazao istraživanjem sa svojim studentima u Tajlandu. Danas se, recimo, ne potenciraju teme o tome koliko su gljive i njihove vrijednosti važne za razumijevanje procesa koji se događaju u dozrijevanju proizvoda koje vidimo na stolu ispred nas: ovom siru, vinu, pršutu, kobasici...

4. Poznati ste po svojim znanstvenim istraživanjima o gljivama u tropima. Na čemu ste tamo radili?

- U tropima smo, uz istraživanje jestivih gljiva, radili i na pronalasku vrsta koje su korisne za medicinu zbog svojih ljekovitih svojstava i dobrobiti za imunitet. Zato tamo i imam sedamdesetak upisanih novih vrsta gljiva. Nekoliko svojih vidio sam baš i u muzeju profesora Romana. To je doista fascinantno.

5. Gljive u tropima ste istraživali i zbog utjecaja globalnog zagrijavanja na njih. Neke ste istraživali i u Kraljevskom botaničkom vrtu u Edinburghu. Kakvi su rezultati?

- Došli smo do zanimljivih rezultata promatrajući gljive koje smo zasadili prije 20 godina. One više nisu bile jestive. Nešto se dogodilo s njima i mi smo shvatili poruku. Hej, one nam žele reći da se nešto loše događa, žele nam poslati upozorenje da ono što radimo nije dobro. Da moramo više znati o prirodi kako bismo joj pomogli.

6. Kako kada se u utrci s profitom stalno smanjuje njihovo stanište?

- Znam, znam, ruše se šume, staništa su sve ugroženija. Imate primjere iz tropa, kojima sam svjedočio, da se građevinska industrija natječe s ribarima tko će prije doći do pijeska u kojem gljive stvaraju hranu za cijeli daljnji životni ciklus od kojega svi žive. Netko bi se tu morao zamisliti.

7. Postoji li kod vas u Škotskoj izreka poput naše: Sve su gljive jestive, ali neke samo jednom?

- O, da, kako ne. Mi imamo istu izreku, doduše malo modificiranu. Znate, i mi se ponekad šalimo pa kažemo kako je neki naš student pokušao testirati otrovnu gljivu servirajući je svojoj ženi, kao da vidi koja je od njih otrovnija, ali se time ne treba igrati. U ovom spomenutom slučaju žena se ipak nije otrovala, što ne znači da je bila otrovnija, ha-ha-ha.

8. Koliko se razlikuju škotske gljive od hrvatskih?

- Mi imamo 1050 nadzemnih gljiva, ukupno njih oko 2500. S tolikim brojem uskoro planira i profesor Božac završiti u ovom fascinantnom muzeju. Ovdje imate i neke vrste koje nikad nisam vidio, poput blagve ili dudleka. Tartufi? Da, ima ih i kod nas u Škotskoj gdje se uglavnom, kao i u cijeloj Britaniji, u komercijalne svrhe najčešće koriste vrganji i lisičke.

9. Ovdje u Muzeju gljiva slavimo vaš rođendan s najpoznatijim hrvatskim stručnjacima za gljive. Nisu li ti ljudi posebna sorta?

- O, da, oni su jedinstveni jer ljudi koji poznaju gljive vrlo se brzo prepoznaju. Kada ti ljubitelji prirode odlaze u svoje šetnje i stavljaju gljive u svoje košare da bi u njima poslije na tanjuru uživali, oni znaju da je svaka ta gljiva svojim podzemnim životom omogućila šumi da raste i buja kako bi stvorila preduvjete za sve ostalo. Ljudi koji ne poznaju gljive, ne mogu znati kakvo je to uzbuđenje kada pronađu novu gljivu u šumi.

10. Slutim li da želite reći da je taj doživljaj blizu orgazma za vas u trećoj dobi?

- Brrrrr. To je sve što ću vam reći, a i moja Elizabeth će se složiti, zar ne?

10. a) Vidim da diže obrve. Vjerojatno će tako biti i kad Hrvatska u polufinalu Svjetskog prvenstva pobijedi Englesku?

- Pa, zar ste sumnjali u nas? U nedostatku najbolje reprezentacije na svijetu koja se nije kvalificirala, a to je Škotska, protiv Engleske ćemo glasno navijati za Hrvatsku.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr
Tagovi

Izdvajamo