Svaka nova vlast nakon izbora najavljuje da želi “osloboditi” HRT služenja jednoj stranci i pretvoriti je u javni servis, odnosno staviti u službu građana koji plaćaju pretplatu. Svjedočimo tome i nakon ovih izbora. Tomislav Karamarko optužuje HRT da je SDP-ova televizija, a zastupnici Mosta traže Radmanovu smjenu. O prozivkama HRT-a i jesu li se u toj medijskoj kući kadri s njima nositi, razgovaramo s ravnateljem programa Sašom Runjićem.
Kako gledate na napade iz redova vladajućih stranaka?
- Nažalost, javna televizija ne uspijeva izaći iz tog začaranog kruga u kojemu se vodstvo kuće mijenja svaki put kad se promijeni garnitura na vlasti. Od 1990. naovamo to je pravilo. Što je još gore, izgleda da ni mi kao društvo ne uspijevamo izaći iz toga začaranog kruga. Sa svakim novim izborima ukupna povijest kreće iznova, ne samo na HRT-u. Moj je stav da je postojeći Zakon o HRT-u dobar, osim nekoliko manjih i jednog velikog, krucijalnog nedostatka, a to je da se glavni ravnatelj ne bira dvotrećinskom saborskom većinom. Znam da će neki reći kako u tom slučaju Sabor nikada ne bi uspio doći do te dvotrećinske većine i izabrati glavnog ravnatelja, ali upravo u tome i jest suštinski problem ovoga društva - da ne postoje kriteriji ni normalan dijalog ključnih aktera političke scene oko ključnih stvari u društvu. Napadi na HRT kojima svjedočimo i učinci koje će ti napadi izazvati očekivana su posljedica toga začaranog kruga.
Biste li izbor ravnatelja dvotrećinskom saborskom većinom zagovarali i da nije došlo do promjene vlasti?
- Pa to sam i zagovarao kad je prethodna vlast mijenjala zakon. I stvarno ne govorim to iz pozicije člana garniture koja sada upravlja HRT-om i koja to, po mom dubokom uvjerenju, radi pošteno, profesionalno i uspješno. Ne opirem se, dakle, namjeri nove vlasti da, slijedom već uvriježenog pravila, mijenja Upravu javnog medija sve dok joj zakon, koji je, nota bene uistinu i donijela prethodna garnitura, to dopušta. Mislim, međutim, da takav način smjena jednom mora prestati. Naime, problemi HRT-a se nipošto ne rješavaju tako da se nakon svake promjene političke garniture u državi promijene čelnik HRT-a i voditelj Dnevnika. Politika je uvjerena da takvim površnim potezima upravlja HRT-om, a zapravo ne upravljaju ni sa čim. Pravu modernu medijsku strategiju oni nemaju, ni jedni, ni drugi. Ono čime oni upravljaju jest kadroviranje na HRT-u, po mjeri svojih skromnih agendi, odnosno po mjeri onoga što znaju, a ne bih rekao da znaju puno.
Nadate li se da će vodstvo HRT-a preživjeti smjenu vlasti na posljednjim parlamentarnim izborima?
- Vidim da spremaju smjenu, i to, dok je ovakav zakon, mogu činiti. Međutim, ono što ne dopuštam i dok sam na ovoj poziciji neću dopustiti jest da se blate moji kolege i cijeli HRT te da se iz politikantskih razloga obezvređuje naš rad. Glavni ravnatelj jest izabran odlukom većine u Saboru, a ne konsenzusom jer je zakon takav, ali mi nismo ničija stranačka televizija. Za to možemo ponuditi cijeli niz argumenata, od banalne minutaže stranačke zastupljenosti pa nadalje. Dakle, gospodo, smjenjujte jer vam to zakon dopušta, ali nemojte blatiti i ponižavati javni medij koji je, usprkos svim svojim brojnim nedostacima, jedan od stupova ovoga društva i, po mom dubokom uvjerenju, daleko najvažnija kulturna institucija koju imamo.
Trom sustav
Mnogi se neće složiti s ocjenom da sadašnje vodstvo HRT-a radi, kako tvrdite, pošteno, profesionalno i uspješno. Na čemu temeljite tu tvrdnju?
- Učinci onoga što smo napravili zasad nisu spektakularni budući da je ovo velik i trom sustav, ali su prilično dobri, a potencijalno su i revolucionarni. Pokrenuli smo promjenu HRT-a u svakom segmentu nabolje: radimo profesionalnije, racionalnije, s manjim brojem ljudi, pokrenuli smo niz ozbiljnih, velikih, dugoročnih projekata i u programu i u tehnološkoj obnovi. Nekoliko desetaka velikih projekata je započeto, neki su već u visokoj fazi realizacije, a neki su već realizirani. To je velik i dug proces.
Možete li biti malo konkretniji, na što točno mislite kada govorite o tim, kako kažete, dobrim promjenama?
- Prije svega, kuća je dubinski reorganizirana i uspješno se provodi plan restrukturiranja. Pokrenuta je temeljita tehnološka obnova, stabilizirano je poslovanje i svaka ušteđena kuna ide u razvoj i program. Pokrenuli smo integraciju informativnog programa, stabilizirali programske sheme, snažno iskoračili u multimediju...
Zatekli smo jednu zastarjelu podjelu na radio, televiziju i internet, pri čemu je internet bio trinaesto prase. Naša multimedijalna platforma HRTi u samo nekoliko mjeseci dosegnula je i nama samima zadivljujući broj korisnika, i to je jedna sasvim nova vrsta promišljanja onoga što bi HRT trebao biti. Značajno smo smanjili pasivno kupovanje stranih sadržaja i skupih sportskih prava te usmjerili puno više novca u proizvodnju domaćeg sadržaja. Potaknuli smo, dakle, ono zbog čega suštinski i postojimo - proizvodnju programa, aktivirali smo sve kreativne resurse unutar kuće, a probudili smo i tržište neovisne produkcije. Naručili smo gotovo stotinjak projekata neovisne produkcije, a unutar kuće se radi na stotinjak projekata.
Školski portal
Zbog čega HRT zanemaruje obrazovni program koji kao javni medij mora imati?
- To nije točno. Prvi put smo značajno iskoračili u multimediju s dječjim programom i uspješno smo prije nekoliko tjedana digli dječji portal Juhuhu. Imamo školski portal kao početak jednog golemog četverogodišnjeg projekta koji u konačnici treba postati novo moderno učilo, multimedijalna škola gdje će naši predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski korisnici pronalaziti sve sadržaje koje pokriva njihov školski kurikulum. HRT 3 je prema programskom uspjehu, a unutar svojih gabarita i gledanosti, postao fenomen europskih razmjera za koji dobivamo brojne pohvale. Uspjeli smo napokon HRT 4 programski toliko unaprijediti i pretvoriti u pravi news kanal da je postao najcitiraniji informativni program. HTV 2 se uspješno profilirao kao obiteljski kanal te značajno stabilizirao i povećao doseg. Radijski programi su postojano kvalitetni i, usprkos nasrtaju interneta, slušanost nam je ostala stabilna. Štoviše, pokrećemo nove radijske programe. Promjena termina Dnevnika i njegovo produljenje na 45 minuta također su vrlo uspješno preobrazili središnju informativnu emisiju i povećali joj gledanost. Rad informativnog servisa počeo je davati odlične rezultate. Vratili smo gledatelje! Među deset najgledanijih emisija postojano su naši Dnevnici i još tri četiri informativne emisije.
Kad smo kod središnjeg Dnevnika, nisu li stručnjaci BBC-ja ukazali da je termin emitiranja Dnevnika u 19 sati loš te da je on po sadržaju lišen bitnih informacija i zamoran?
- Kolege koji su nekad radili na BBC-u zvali smo da pogledaju novi Dnevnik i cijeli informativni program i kažu nam gdje griješimo, pa su nam i rekli. Na tome smo poradili i radimo, to je proces i ništa se ne događa preko noći. Nisu imali nikakve primjedbe na termin, budući je sam promjena termina digla gledanost za desetak posto. Istog trena kad je provedena.
Kad se sada osvrnem na taj projekt novog Dnevnika s njim sam više nego zadovoljan, on je po svemu uspješno izveden. Ali nije završen. Uskoro će se preseliti u novi studio i značajno vizualno mijenjati, ali već sad je sadržajno postignut veliki iskorak. Stvar je ponajmanje bila u promjeni termina emitiranja radilo se o promjeni jednog staromodnog news-a u news-magazin, news centralnu informativno-magazinsku emisiju.
Tvrdite da je porasla gledanost Dnevnika u 19 sati?
- Ništa ja ne tvrdim nego istrazivanja pokazuju. Ne samo da je gledanost Dnevnika porasla za dvadesetak posto nego je u zadnje dvije godine znatno porastao udio gledatelja HTV-a u ukupnom gledateljstvu televizijskih programa. Danas je taj udio za 9,6 posto veći nego 2013.godine.
Sučeljavanja
Međutim, HRT u informativnom programu u nekim segmentima kaska za privatnim televizijama. Pokazuje to praćenje predizbornih kampanja: HRT je jedina nacionalna TV kuća koja je naprasno otkazala javno sučeljavanje stranačkih predstavnika, a za taj fijasko nitko nije odgovarao. Kako je to moguće?
- Ne vidim u kojim to segmentima HRT kaska za drugima. Što se sučeljavanja tiče, to je bila legitimna zajednička odluka svih odgovornih urednika u lancu koji donosi odluku, a za koju, u konačnici, odgovaram direktno ja. Nama je DIP dostavio mišljenje koje nije bilo obvezujuće, ali je bilo pitijsko i iz njega je proizlazilo da ćemo, ustrajemo li na svojoj odluci o načinu sučeljavanja, narušiti izborni proces. Mi ne mislimo da bismo time narušili izborni proces, ali kad smo od najvišeg državnog tijela dobili takvo mišljenje, odlučili smo ne pristati na pritisak stranaka koje su mislile da svakako moraju biti pozvane na sučeljavanje, nego smo odlučili odustati od sučeljavanja.
Ili ste se jednostavno pogubili i odlučili za bijeg od odgovornosti?
- Ne mislim da je obrana naše profesionalne autonomije bijeg od odgovornosti, još manje da smo se i u čemu pogubili. Imali smo restriktivniji kriterij za broj sudionika sučeljavanja, ali u okolnostima u koje smo zbog toga dovedeni povukli smo ručnu jer se državno tijelo, koje nema na to pravo, usudilo nama docirati kako da uređujemo program. Naša je urednička procjena bila da je otkazivanje sučeljavanja u tom trenutku najmanja šteta.
Sporne odluke
Ne čini li vam se da bi ono što je aktualna Uprava učinila u svome mandatu danas bilo lakše braniti da nije bilo još nekih spornih odluka koje će ostati mrlje na mandatu ove Uprave, poput otkaza Elizabeti Gojan i Karolini Vidović Krišto? Što danas mislite o tim otkazima?
- Ja stvarno ne mogu u javnosti komentirati interna pitanja, a pogotovo ne radne sporove koji su još u tijeku i koji, povrh toga, uključuju moje kolegice. I to iz dva razloga: jer me na to obvezuju pravila ove kuće, ali i neki opći standardi pristojnog profesionalnog ponašanja koji vrijede i u svim drugim, i to ne samo medijskim institucijama. To vam je ujedno i moj odgovor na konkretno pitanje.
Koliko HRT ima zaposlenih u ovom trenutku?
- U mandatu sadašnje Uprave broj zaposlenih je smanjen s 3411 na sadašnjih 2489 stalno zaposlenih kolega. To je program restrukturiranja HRT-a koji je usvojila Vlada i približavamo se broju zaposlenih od 2700 koji je zacrtala Uprava u ovom mandatu.
Sadašnja je Uprava smanjila broj dopisništava, iako je upravo razgranata dopisnička mreža bila jedna od velikih prednosti HRT-a kao javnog medija nad privatnim medijima koji su u recesiji zatvarali dopisništva. Zašto ste smanjivali broj dopisnika?
- To nije točno. Cijela je Hrvatska pokrivena HRT centrima. Na način na koji su bila organizirana, HRT-ova dopisništva bila su u velikoj mjeri zastarjela i nepotrebna. Nakon reorganizacije dopisništava i HRT centara dobili smo bolju pokrivenost Hrvatske nego što je bila mreža dopisnika po manjim gradovima jer sadašnji regionalni centri pokrivaju sve manje gradove. Dakle, nismo ukidali dopisništva, nego smo dopisničku mrežu centrirali u HRT centre Osijek, Čakovec, Zagreb, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik. To je naša mreža HRT centara u kojima sjede vrhunski novinari koji mogu pokrivati svoja područja tako da je svaki kutak Hrvatske u svakom trenutku pokriven. Područja između TV centara pokrivena su multimedijalnim novinarima koji svoje priloge šalju regionalnim dopisništvima.
Multimedijalni novinari
Ah, da, ‘mulitimedijalni’ novinari - ideja o novinaru supermanu koji istodobno prikuplja i provjerava informacije, istražuje, intervjuira, snima ton i sliku, montira, vozi, leti, puže, nešto kao deterdžent ‘pet u jedan’. Ne čini li vam se da iza toga modernog mita o multimedijalnom novinaru stoji vrlo banalan razlog: štednja? Jeste li ikada pomislili da novinaru koji mora biti i snimatelj i tonac i montažer ostaje sve manje vremena za njegov temeljni posao, a to je prikupljanje informacija, njihova temeljita provjera, istraživanje? Zašto javna televizija kopira neke loše prakse privatnih medija?
- I to je jedna površno i zlonamjerno interpretirana predrasuda. Nigdje nitko nije tvrdio niti tražio da novinar istodobno, kako kažete, intervjuira, snima, drži mikrofon i montira, nego je ideja da svaki novinar barata istim onim vještinama kojima danas barata svaki klinac u petom razredu osnovne škole!
Nitko ne osporava da novinar mora biti obučen za sve te vještine kako bi mogao obaviti posao u nekim izvanrednim situacijama, ali zašto mislite da to mora biti način rada u redovnim uvjetima? Samo zato što je jeftinije?
- Da, zato što je jeftinije i zato što ama baš sve druge medijske kuće na svijetu to mogu i rade pa ne vidim zašto ne bismo napokon i mi! Nije ideja da isti novinar snima, montira i nosi mikrofon, nego da je sposoban sve to raditi. Multimedijalnost je pitanje obučenosti, da ako imamo tri čovjeka na nekoj lokaciji svaki od njih može sve od toga. Svaki novinar koji radi radijski prilog mora biti kadar stati ispred kamere i pretočiti taj prilog u televizijski te ga napisati kao tekst za web.
Uvriježilo se mišljenje da na HRT-u postoje podjele na lijeve i desne novinare i urednike. Slažete li se s tom uvriježenom predodžbom?
- Ta vrsta podjele karakterizira, bojim se, cijelo hrvatsko društvo. Kad je u pitanju podjela na lijeve i desne novinare na HRT-u, moje je geslo da što se nekome politička pripadnost više vidi u programu, u toj je mjeri dotični manje novinar. Političke i svjetonazorske preferencije privatna su stvar i ako su one vidljive u novinarskom ili uredničkom poslu, onda mi svoj posao radimo loše, onda smo neprofesionalni bez obzira na vrstu tih političkih preferencija. To, naravno, ne znači da je obrana novinarske slobode i integriteta lijeva ili desna. Vodstvo HRT-a, čiji sam dio, doista se trudilo i trudi dati šansu svim kolegama koji profesionalno rade svoj posao, bili oni lijevi ili desni. I to svi ljudi u informativno-medijskom servisu znaju: radimo principijelno, najbolje što znamo u danim okolnostima. Nastojimo profesionalizam i profesionalni standard dizati, njegovati, razvijati, nagrađivati i njime se voditi. Profesionalizam, naravno, nije samo banalno pitanje minutaže u programu koji nastojimo osigurati svim političkim opcijama, ili balansa, kako vi kažete, lijevih ili desnih novinara na vodećim programskim pozicijama, to je puno, puno kompleksnije. I sporo se i mukotrpno gradi, a lako se i brzo uruši.
Neprofesionalni rad
Postoje urednici u informativnom programu, dakle ljudi koji izravno kreiraju program, a javno kritiziraju vlastitu TV kuću jer, kako tvrde, neke teme ne dolaze na program. Znači li to da ih netko cenzurira? Kako to objašnjavate?
- Njihovom neprofesionalnošću, bili oni lijevi ili desni, jer mi ovdje stvarno ne provodimo cenzuru, i oni to dobro znaju. Mene su neki kolege javno napadali zašto nema ove ili one teme u programu, a kad ih pitam zašto tu temu nisu obradili u svojoj emisiji, onoj koju uređuju, i je li im netko zabranio da to učine, e onda vrte prstima i gledaju u pod ili nastave vikati kako smo komunjare ili kako smo se prodali ustašama, svejedno...
Ponekad se i uobičajena urednička ingerencija zna proglašavati cenzurom. Kao glavni urednik u ovoj kući koji odgovora za cjelokupni program, ponekad se susrećem s bizarnom pojavom da neki kolege nesvjesno ili svjesno, svejedno, pokušavaju nadređenima oduzeti ingerencije. Čim se urednik usudi novinaru reći kako nešto treba ili ne treba izgledati u programu, odmah dobije odgovor: To je cenzura! Ljudi u ovoj kući ponekad ne razumiju da postoji subordinacija i ne umiju razlikovati subordinaciju od zadiranja u uredničku slobodu. Svatko u lancu ima pravo na svoju uredničku ingerenciju, ali je moja riječ zadnja, naravno unutar profesionalnih standarda i akata koji reguliraju naš rad.
Domoljubna koalicija i Most tvrde da Radman mora otići. Dio ste Radmanova tima. Ako ga parlamentarna većina smijeni, što ćete učiniti: otići s njim ili ostati i čekati rasplet?
- Smjenom glavnog ravnatelja automatski svi članovi sadašnjeg Ravnateljstva postaju vršitelji dužnosti, što mislim da je pametan i pošten zakonski okvir. Naime, nama ravnateljima poslovnih jedinica ne ostavlja se čak ni diskrecijsko pravo da prema vlastitoj savjesti pristojno stavimo mandat na raspolaganje, što bih ja svakako i učinio, nego on automatski prestaje kao puni mandat i pretvara se u vršitelja dužnosti. Međutim, i s te funkcije vršitelja dužnosti pošteno je, po mom sudu, odmah otići, ali pritom kolegi koji će me zamijeniti maksimalno pomoći da se snađe.
Političko etiketiranje
Dakle, spremni ste na sve mogućnosti?
- Jesam. Međutim, stvarno se ne radi ni o meni, ni o mojim najbližim suradnicima. Ovo što se sada događa, politikantsko etiketiranje HRT-a i najave smjena na stranačkim skupovima, vode nas, bojim se, u nastavak diskontinuiteta na HRT-u. Ja razumijem želju političke većine da na čelo HRT-a i za urednika Dnevnika stavi ‘svoga’. Mislim, međutim, da je to pogrešno. Ova kuća je napredovala samo u razdobljima kad je postojao kontinuitet, a diskontinuitet ju je dokazano sustavno razarao. Sadašnji glavni ravnatelj, budući da nije svetac kao oni koji ga napadaju, svakako je učinio poneku pogrešku i povukao poneki krivi potez, kao i ja uostalom, ali u protekle tri i pol godine njegova mandata HRT je stabilizirao poslovanje, dobit prema privremenim rezultatima u 2015. iznosi 69,2 milijuna kuna što je najveća dobit u posljednjih 15 godina, pokrenuli smo niz velikih i uspješnih produkcijskih, poslovnih i tehnoloških projekata. Radman se uistinu nije petljao u program. Našim programom jednako su nezadovoljne dvije najveće stranke, ali to je njihov problem, a ne moj.