KAKO TROŠE FAKULTETI

ŠOKANTNI ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL Na ručkove, večere i poklone troše 5 puta više od znanstvenika u Njemačkoj

Pet od 20 instituta i fakulteta daje više od 500 tisuća kn za reprezentaciju! Imaju i službene kartice i automobile. Neki dekani kupovali su čak kavijar i nakit Swarowski

Volio je putovati i odsjedao je u najluksuznijim hotelima. Kupovao je skupe poklone u trgovini Swarovski. Ručao u elitnim restoranima gdje su se ispijale boce najfinijeg vina i jeo kavijar.

Uživalo se.

Ali na račun poreznih obveznika.

Sigurno ste u prvi tren pomislili da je riječ o nekom super bogatašu koji hedonistički troši zarađen novac.

E, pa prevarili ste se.

On je, naime, bivši dekan Zdravstvenog veleučilišta i zbog rastrošnosti nedavno je smijenjen.

Za taksi 60 tisuća kuna

Mladen Havelka bio je jedan od najdugovječnijih hrvatskih dekana jer je na čelu veleučilišta proveo čak 17 godina, sve do 1. listopada ove godine, kad mu je istekao i posljednji mandat.

Iza sebe je ostavio enormne troškove za reprezentaciju, na službenu karticu trošio je godišnje više od 200 tisuća kuna, vozio je automobil Volvo S80 V8, a prema računima do kojih smo došli, nije se libio peglati karticu na skupe parfeme, kavijar, Swarovski kristale i ručkove u najpoznatijim restoranima.

Zbog toga je i prijavljen DORH-u.

No, on nije jedini.

Još jedna bivša čelnica javne ustanove trošila je kao da je milijarderka. Riječ je o Danici Ramljak, bivšoj šefici Instituta Ruđer Bošković koja je u svom mandatu također peglala službenu karticu za skupe ručkove i večere kao i butelje vina koje su stajale od 300 do 700 kuna.

Ramljak je uz to 2011. odlučila službenu limuzinu marke Opel zamijeniti novim Passatom VW vrijednim više od 300 tisuća kuna. Unatoč tome, ona je potrošila 60,6 tisuća kuna na taksi usluge u razdoblju od 2009. do 2012. I protiv nje je podnesena kaznena prijava, a crna limuzina s alu-felgama sada stoji parkirana pred garažom Ruđera i novi ravnatelj ne zna što bi s njom.

Nisu ni fakulteti bili lišeni dekana-faraona, pa je tako nedavno jedan završio iza rešetaka.

Boris Buklijaš, nekadašnji dekan Pravnog fakulteta u Splitu uhićen je pod sumnjom da je varao na putnim nalozima, da je trošio ogromnu količinu novca na reprezentaciju, te da je na račun fakulteta kupio luksuzni terenac za vlastite potrebe.

Jesu li ovo samo izolirani slučajevi ili naši fakulteti i instituti troše novac koji dobivaju od države bez kontrole i na stavke na koje ne bi trebali?

Skupi i loši

Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti od 10 najvećih instituta i 10 najvećih fakulteta u državi. Pitali smo ih koliko godišnje potroše na reprezentaciju, koliko na službena putovanja, koliko vozila imaju u svom vlasništvu, te koliko imaju službenih mobitela.

Ono što smo utvrdili je - šokantno.

U zemlji koja izdvaja malo novaca za znanost i u kojoj su znanstveni i obrazovni rezultati, kao i uvjeti školovanja za studente, poražavajuće niski čak 16 od 20 anketiratnih instituta i fakulteta troši više novca na reprezentaciju nego što troše instituti u bogatoj Njemačkoj! A, pet ih troši čak četiri do pet puta više od Nijemaca!

Ivica Đikić, ravnatelj uglednog njemačkog Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, ima limit od 15 tisuća eura godišnje za reprezentaciju. A, u Hrvatskoj samo 4 od 20 anketiranih instituta i fakulteta troše manje od 100 tisuća kuna godišnje za reprezentaciju. Svi drugi troše više, čak i do pet puta više od njemačkog, Đikićevog instituta koji ima neusporedivo bolje rezultate od naših!

Po troškovima za reprezentaciju odskaču Poljoprivredni institut Osijek, Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Ekonomski fakultet Osijek, Pravni fakultet Zagreb te Ekonomski fakultet Split. Podatke nemamo za Pravni fakultet Split jer je u tijeku istraga upravo zbog spornih računa, pa nam nisu mogli poslati podatke.

Poljoprivredni institut Osijek, koji je prema ocjena međunarodnih stručnjaka najbolji institut u državi s prosječnom ocjenom 4,15, prošle je godine na reprezentaciju potrošio 550 tisuća kuna. Njihovi godišnji prihodi iznose 69,2 milijuna kuna, a od toga čak je 57,8 milijuna kuna iz vlastitih prihoda na tržištu.

- Reprezentacija obuhvaća i troškove održavanja tradicionalnih Dana polja dva puta godišnje, dana voćarstva, dana otvorenih vrata, te troškove povezane s održavanjem dvjestotinjak stručnih predavanja tijekom godine. U tu stavku ulazi i organizacija znanstvenih i stručnih seminara, skupova, radionica, te troškovi smještaja i prehrane poslovnih partnera iz zemlje i inozemstva - kaže ravnatelj Zvonimir Zdunić.

Ručkovi za partnere

Ekonomski fakultet u Zagrebu potrošio je na reprezentaciju 510 tisuća kuna, a Hrvatski veterinarski institut Zagreb 474 tisuće kuna. Troškovi se, tvrde na Institutu, odnose na ručkove za poslovne partnere, promotivne materijale, tiskanje godišnjih izvještaja na hrvatskom i engleskom, božićni domjenak za 250 ljudi, za dolaske različitih delegacija i njihov smještaj, poklone poput rokovnika i kalendara, te za različite radionice i proslave. Njihovi kolege s Ekonomskog fakulteta u Osijeku potrošili su 455 tisuća kuna na “ručkove i večere za gostujuće predavače, te za darove zaposlenicima i poslovnim partnerima”. Kada smo ih pitali da nam to preciziraju i iznesu točne specifikacije, odbili su dalje razgovarati. Dekan nije dopustio novinarima Jutarnjeg ni da dođu napraviti reportažu. I oni se pravdaju da troše vlastita sredstva za reprezentaciju. Od 57 milijuna kuna, koliki im je proračun, 19,6 milijuna kuna je vlastitih sredstava. Pri tome zaboravljaju napomenuti da većinu vlastitih sredstava zarade preko studentskih školarina koje plaćaju roditelji te djece!

I Pravni fakultet u Zagrebu potrošio je više od 400 tisuća kuna na reprezentaciju, a u taj trošak, tvrde, ulaze troškovi za gostujuće nastavnike, znanstvene i stručne skupove, službene ručkove, studentska natjecanja, ljetne škole, troškovi promocija, domjenaka, kave za zaposlenike, poklon-paketa, prigodnih predstava za djecu te troškovi vezani uz koncerte studentskog zbora. Dekan Hrvoje Sikirić ističe da fakultet nema službenih automobila jer to smatra neprimjerenim i nepotrebnim.

Ergela limuzina

Kada je riječ o službenim vozilima, pravu ergelu limuzina ima Hrvatski veterinarski institut Zagreb, sa svojim zavodima u Vinkovcima, Križevcima, Splitu i Rijeci, te Centrom za peradarstvo. Čak 31 automobil broji njihov vozni park. Središnjica u Zagrebu ima devet vozila, a samo u prošloj godini kupili su tri automobila: dva Chevroleta Crusea te jedan Chevrolet Orlando.

- Službeni automobili su u vlasništvu Instituta i koriste ih zaposlenici za potrebe obavljanja posla. Kupljeni su vlastitim sredstvima prema potrebi posla - odgovaraju.

Doista, na Institutu vlastita sredstva predstavljaju 87 posto proračuna koji iznosi 93,6 milijuna kuna. Međutim, od toga je tek 30 posto od rada na tržištu, a 57 posto prihoda dobiju od Ministarstva poljoprivrede za poslove kontroliranja zaraznih bolesti i monitoring stočne hrane. Iz državnog budžeta dobiju nešto više od 7 milijuna kuna.

Malo manji i skromniji vozni park ima Poljoprivredni institut Osijek. U vlasništvu ovog instituta je sedam vozila, dok ih 14 imaju u leasingu. Tu su Škode, Citroeni, Volkswageni, i Caddyiji. Službena vozila Instituta, napominju, raspoređena su na 11 odjela, službi i radnih jedinica.

Već spomenuti Institut Ruđer Bošković, osim Passata, ima još 14 vozila, od čega su dva teretna i jedno furgon vozilo. Zavod za istraživanje mora i okoliša u Zagrebu i Šibeniku ima jedno terensko, jedno putničko i jedno osbno vozilo, a Centru za istraživanje mora u Rovinju na raspolaganju je jedan Caddy, jedan Renault kombi, dva osobna vozila i moped. Zavod za kemiju iz Otočca ima jedno osobno vozilo, a Uprava Ruđera na raspolaganju ima dva osobna vozila i traktor koji služi za održavanje zelenih površina u sklopu instituta. Od osobnih vozila tu su još Opel combo tour iz 2002. Citroen berlingo iz 2002. VW Sharan iz 2005. te Peugoet 307.

Prije je Ruđer na reprezentaciju trošio više od 400 tisuća kuna, prošle godine su potrošili 160 tisuća kuna. Više se ne vozi previše ni sa službenim automobilima, a ravnatelj kaže da na posao dolazi svojim autom. Ne ide se više ni na ručkove ni na večere, a putuju se u inozemstvo samo kada je to potrebno za projekte.

- Na hladni pogon sada se troši 3 milijuna kuna manje nego prije. Ukinuli smo sve ručkove, nema više butelja vina. Htio sam prodati i Passat jer nam ne treba - kaže Tome Antičić koji za razliku od bivše ravnateljice ne isplaćuje sebi stimulaciju na plaću niti prekovremene sate.

Politika plaća

- Ispred mene je oko 50 ljudi po plaći na Ruđeru - tvrdi.

Velika ušteda, kaže Antičić, je bila i na grijanju. Ruđer se prije grijao navečer i vikendom kada nema nikoga tamo, a sada je to promijenjeno.

No, ipak, unatoč uštedama, Ruđer je rekorder po broju službenih kartica. Ima ih čak 15. Svaki pročelnik Zavoda ima po jednu karticu s mjesečnim limitima od 15 do 35 tisuća kuna. Ukupan limit je 350 tisuća kuna. Tim se karticama, tvrde, podmiruju troškovi službenih putovanja, troškovi članarine, preplate na znanstvene časopise i troškovi reprezentacije.

Dakle, štedi se, ali ipak kartice se ostavljaju.

- Mi smo za Božić i Novu godinu morali svi uzeti kolektivni godišnji jer nam je ravnatelj rekao da nemaju novca za grijanje, a znamo koliko se novca trošilo na reprezentaciju - potužila nam se jedna znanstvenica s Ruđera.

Različiti primjeri

Da se ipak može i drugačije pokazuje primjer Pravnog fakulteta u Rijeci čija uprava nema službena vozila, niti kartice.

- Nemamo službenih kartica jer nitko na našem fakultetu nije ljubitelj kafića i restorana. Nemamo ni automobile - kaže Eduard Kunštek, dekan Pravnog fakulteta u Rijeci.

Voze se, kaže dekan, osobnim automobilima ili javnim prijevozom.

- Danas sam, primjerice, u Zagrebu uzeo taksi jer je jeftinije nego da plaćam parkiranje na više lokacija zbog cjelodnevih sastanaka - kaže dekan koji jedini ima službenu karticu kojom godišnje ispegla oko 10 tisuća kuna.

Niti to, objašnjava Kunšek, nisu troškovi po restoranima. Posljednje je, primjerice, na karticu kupio boju za ogradu oko fakultata. Na pitanje kako komentira da pojedini fakultati raspolažu s više automobila i kartica, kratko odgovara:

- Možda njima trebaju, nama ne.

Niti na riječkom Ekonomskom fakultetu u Rijeci nemaju službenih vozila i kartica.

- Nastojimo štedjeti. Imamo vrlo malo poslovnih ručkova, a goste primamo u fakultetskoj kantini - kaže dekan Heri Bezić.

Jedan od šparnijih fakultata je i Pravni fakultet u Osijeku.

- Službeni automobili bili bi preskupa investicija - kaže dekan Igor Bojanić, čija uprava nema potrebe ni za karticama.

- Ne znam zašto bih koristio službenu karticu. Nemam potrebe za time. Ako odem na ručak, primjerice, s dekanom Kunštekom, plaćamo ga iz vlastitog džepa, nikad na račun fakulteta - kaže Bojanić.

Mobitel za sve

Njihova je specifičnost ipak što gotovo svi zaposlenici imaju službene mobitele - 80 mobitela na 92 zaposlena.

- Poanta je da međusobno pričamo za nula kuna, a na ostale razgovore potrošimo minimalno - tvrdi dekan.

Kada je riječ o službenim putovanjima, tu su rekorderi zagrebački Filozofski i Ekonomski, te Medicinski fakultet. Filozofski je uvjerljivo najrastrošniji s potrošenih 3,7 milijuna kuna na službena putovanja, dok Ekonomski troši 2,5 milijuna kuna, a Medicinski 1,8 milijuna kuna.

- Pretežni dio troškova za službena putovanja je za realizaciju znanstveno-istraživačkih projekata. Imali smo preko 100 takvih projekata prema ugovorima - tvrdi dekan Filozofskog fakulteta, Damir Boras.

Na Filozofskom fakultetu godišnje se ostvari više od 2000 službenih putovanja, većinom po Hrvatskoj gdje na nekim drugim fakultetima njihovi nastavnici drže predavanja, ali i na temelju poziva inozemnih sveučilišta.

Medicinski fakultet u Zagrebu, odnosno njegov dekan Davor Miličić tvrdi da plaćaju putovanja stranim predavačima koji drže nastavu na studiju na engleskom jeziku.

- Ostala putovanja su u funkciji stručnog usavršavanja i sudjelovanja na međunarodnim skupovima - kaže.

Ekonomski fakultet u Osijeku također je potrošio 1,8 milijuna kuna za putovanja po Americi, EU, a često idu u Mostar, Varaždin i Zagreb.

Opravdanja šefova

Institut Ruđer Bošković, kojeg su strani evaluatori ocijenili mršavom trojkom, lani je potrošio 1,3 milijuna kuna, što je ipak ušteda jer su prije trošili više od 3 milijuna kuna. Znanstvenici s Ruđera putuju na brojne svjetske destinacije zbog umrežavanja, obavljanja istraživanja koja se ne mogu obaviti u Hrvatskoj, međunarodnih skupova i konferencija.

I na Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko, koji je jedan od najboljih u zemlji s prosječnom ocjenom evaluatora 3,79, potrošilo se 1,2 milijuna kuna za putovanja. Zaposlenici uglavnom putuju unutar zemlje zbog obavljanja terenskih poslova, a putovali su i na neke međunarodne konferencije, radionice, sastanke za međunarodne projekte. Putovanja su uglavnom unutar Europe.

Zagrebački Pravni fakultet također je potrošio 1,2 milijuna kuna. I oni ponavljaju: službena putovanja odnose se na sudjelovanja na znanstvenim i stručnim skupovima i usavršavanja. U 2013. najviše se potrošilo na putovanje Zorana Šućura u Mostar zbog održavanja nastave na tamošnjem Filozofskom fakultetu i to 14 tisuća kuna.

A kako je zapravo u toj Europi po kojoj putuju naši znanstvenici, pojasnio nam je Ivan Đikić, znanstveni direktor Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Đikić kaže kako i oni imaju službene automobile i troškove reprezentacije, ali to je sve skromno, pazi se na svaki euro i sve je transperentno. On kao čelnik Instituta, nema službenu karticu.

- Čelnici instituta i fakulteta moraju biti odgovorni i u krizi paziti na svaku kunu. U Europskoj uniji vrlo se pažljivo troši novac. Novac se prvenstveno ulaže u znanost. Moj institut, koji zapošljava oko 200 ljudi, ima godišnji limit od 10 do 15 tisuća eura koji se može potrošiti na reprezentaciju. Time se pokrivaju troškovi gostovanja drugih predavača. Ja kao direktor, nemam karticu, a automobili se koriste isključivo za potrebe znanstvenih projekata - pojašnjava Đikić, kojeg smo uhvatili u Torontu gdje sudjeluje na jednom znanstvenom skupu.

Baš je sinoć bio na večeri s jednim svojim poslovnim partnerom. Kolega koji ga je pozvao, večeru je platio iz svog džepa.

- Na večerama se ne dogovaraju poslovi, ali su bitne za upoznavanja. Nije problem ako se i potroši nešto za reprezentaciju. Mi, primjerice, točno znamo koliko naš dekan troši jer su podaci javno dostupni. U Njemačkoj nema takvih ekseca kao u Hrvatskoj gdje neki peglaju kartice u privatne svrhe - kaže naš poznati znanstvenik.

Sve na račun roditelja

U situaciji kad se iz godine u godinu zbog krize smanjuju budžeti za znanost i visoko obrazovanje, kada popriličan broj studenata plaća školarinu, pojedini čelnici institucija uopće ne vode brigu o štednji. Umjesto da novac troše odgovorno, oni jedu, piju, putuju po svijetu i troše na skupe poklone.

Možda bi mogli taj novac ipak dati siromašnijim studentima kroz stipendije.

Ili više financirati znanstvene projekte.

Možda bi u tom slučaju i ocjene pojedinih javnih instituta i fakulteta bile bolje, a hrvatska znanost i visoko obrazovanje međunarodno prepoznatljivi.

Tagovi

Izdvajamo