PRAVOSUDNI APARAT

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU Konačni kraj ere tužiteljskog apsolutizma, policija preuzima značajan dio istraga

CROPIX

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović preuzeo je ministarstvo policije u relativno nezgodnim okolnostima raspada vladajuće koalicije, a stjecajem okolnosti stvari su mu se posložile tako da ima start bolji nego i jedan njegov prethodnik. Poklopilo se da nekoliko mjeseci po njegovu dolasku u MUP istječu petogodišnji mandati najvažnijem rukovodećem kadru u policiji, pa je Božinović u prilici (dakako uz bitnu zakonsku ulogu stručnog Povjerenstva) postaviti načelnike gotovo svih policijskih uprava, policijskih postaja, glavnog ravnatelja policije, njegova dva zamjenika, više načelnika uprava u Ravnateljstvu policije, a među njima i najvažnijeg - načelnika Uprave kriminalističke policije.

Uspjeh ili neuspjeh

Uz to, policija čije će kompletno rukovodstvo imenovati Božinović, u prosincu dobiva nove, vrlo važne ovlasti. Naime, 1. prosinca na snagu stupaju izmjene Zakona o kaznenom postupku (ZKP) po kojima će policija preuzeti značajan dio istraga u mnogim budućim slučajevima kriminala i odrediti sudbinu počinitelja. Pokretanje kaznenih postupaka i prvo fiksiranje dokaza koje će najčešće biti presudno za uspjeh ili neuspjeh nekog slučaja, prelazi u ruke policije.

S datumom 1. prosinca 2017., moglo bi se reći, završava period u kojemu je Državno odvjetništvo nosilo gotovo sav teret kaznenog progona i započinje jedno novo razdoblje. Istraga o zloupotrebama u Agrokoru zadnji je veliki slučaj koji je pokrenuo glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, a u kojemu će Državno odvjetništvo po modelu koji je bio ustrojen još za njegova prethodnika Mladena Bajića, diktirati smjer, dinamiku istrage i rukovoditi radom policije, poreznika i svih drugih službi koje su uključene u ispitivanje (ne)zakonitosti rasta, poslovanja, a onda i raspada poslovnog carstva Ivice Todorića.

Veliki zaokret u ZKP-u s kojim se sada opraštamo Hrvatska je napravila 2009. godine kada je ukinuta sudska istraga i predana u ruke Državnom odvjetništvu. Tužitelji nikada prije toga, a ni kasnije, nisu imali više ovlasti. Dano im je pravo i dužnost istraživanja u prethodnom postupku kojim se ranije bavila policija, a taj je prethodni postupak postao tužiteljska istraga. Državni odvjetnik u toj istrazi sam, ili preko drugih tijela prima kaznene prijave, prima obavijesti, prikuplja podatke, započinje i vodi istragu, dirigira radom policije i drugih istražnih tijela, od suda traži hitne istražne radnje, piše zahtjeve za sudske naloge... Do ulaska u sudnicu i početka glavne rasprave, državni odvjetnik bio je apsolutni gospodar postupka.

- On je to doista i bio, i upravo prava koja je imao po tom zakonu, a koja su kasnijim novelama sve više sužavana, su i omogućila pokretanje pojedinih postupaka koji su izmijenili percepciju javnosti o nedodirljivosti pojedinaca na visokim položajima - kaže bivši tužitelj koji je imao priliku konzumirati velike ovlasti koje im je dao ZKP iz 2009. godine. Od tada pa do danas, ZKP se mijenjao čak sedam puta i u svakim se izmjenama radio pomak kojim se sužavalo manevarski prostor tužitelja, a vraćalo prava osumnjičenika.

 

Dokazi iza leđa

U “zlatno doba” tužiteljske istrage najvažnije oružje koje su imali državni odvjetnici zapravo je bio prostor u kojemu su potpuno autonomno, kao na ničijoj zemlji, mogli prikupljati dokaze bez da su ikog išta pitali ili obavještavali o tome što rade. Moć je bila skrivena u članku 217. ZKP-a koji je kazao da “državni odvjetnik izdaje nalog o provođenju istrage ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se ima provesti istraga. Nalog o provođenju istrage se dostavlja okrivljeniku u roku od osam dana od dana izdavanja, zajedno s poukom o pravima iz članka 239. stavak 1. ovog Zakona, osim ako okrivljenik nije poznat”. Prevedeno, tužitelj je imao mogućnost da bez znanja osumnjičenika ispita svjedoke, njemu iza leđa prikupi dokaze, i kada je imao zacementirane argumente za optužbu, samo bi mu o tome poslao obavijest uz nalog. Na nalog o otvaranju istrage okrivljenik nije imao pravo žalbe, a nalog nije prolazio ni sudsku provjeru. Što se policije tiče, ona je poduzimala dokazne radnje samo onda kada je to tražio državni odvjetnik koji je svime i rukovodio.

Upravo je to razlog zašto su se u vrijeme kada su se otvarale istrage za Fimi-Mediju, kada se bivšeg ministra poljoprivrede istraživalo radi afere Planinska, a bivšeg premijera Ivu Sanadera za čitav niz korupcijskih afera, svake večeri u Gajevoj ulici (sjedištu Državnog odvjetništva i USKOK-a) navečer palila svjetla i ponekad gorjela do dulje u noć. Tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i tada ravnatelj USKOK-a Dinko Cvitan razgovarali su s bivšim visokim dužnosnicima izvršne vlasti, direktorima firmi i mnogim drugim ljudima i od njih izvlačili detalje o korupcijskim aferama, a onda bi ih pretočili u iskaze i pretvarali u dokaze na suđenjima koja su uslijedila.

 

Bez nadzora suda

Odvjetnici su dvije godine gotovo uzaludno upozoravali na ugrožavanje prava okrivljenika, na nejednak status obrane, ali uzalud. - Može se slobodno reći da su ta prava Državnog odvjetništva koja su odudarala od rješenja u nekim državama, ali ne u svima, dala mogućnost državnom odvjetniku da istraži pojedine slučajeve i podigne optužnicu bez nadzora suda i mogućnosti intervencije obrane. Ta su prava bila velika, i na određeni način su bila u suprotnosti s praksom Europskog suda za ljudska prava i praksom Ustavnog suda - priznaje bivši tužitelj.

Prava okrivljenika djelomično su osnažena odlukom Ustavnog suda od kolovoza 2012. godine što je utjecalo na izmjene ZKP-a u prosincu 2013. Od tada je državni odvjetnik mogao provesti jednu radnju, ispitati okrivljenika, prije nego je donio rješenje o provođenju istrage. Na to rješenje se okrivljenik mogao žaliti sudu koji je dalje odlučivao o njenoj sudbini. - Posljedice su odmah bile vidljive. Težište odlučivanja prešlo je na suca istrage i nisu rijetkost slučajevi da se prihvati žalba protiv rješenja državnog odvjetnika o provođenju istrage. Ako tome dodamo mogućnost vraćanja optužnice, obustave progona od strane suca istrage, gospodar više nije gospodar, nego sluga koji mora slušati - ocjena je bivšeg državnog odvjetnika.

Što se policije tiče, oni su dobili mogućnost da za lakša kaznena djela provode pretragu, privremeno oduzimaju predmete, obave očevid, uzmu otiske prstiju i drugih dijelova tijela, a bez da za to prethodno dobiju nalog državnog odvjetnika.

Posljednje izmjene ZKP-a koje stupaju na snagu 1. prosinca ove godine, dodatno rasterećuju Državno odvjetništvo u otkrivanju i progonu kriminala. Kod kaznenih djela za koja je predviđena kazna zatvora do pet godina policija i dalje može bez naloga tužitelja obaviti pretragu, privremeno oduzeti predmete, obaviti očevid, uzeti otiske prstiju. Za teža djela, ako postoji opasnost od odgode, policija odmah obavještava državnog odvjetnika o potrebi provođenja dokaznih radnji. Tužitelj ih može provesti sam, ili prepustiti policiji.

Ključna je, međutim, odredba članka 208 a ZKP-a po kojoj policija može pozvati i ispitati osumnjičenog za kaznena djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti i po prijedlogu, bez da o tome obavijesti državnog odvjetnika. - Više niti u odnosu na policiju državni odvjetnik nema odlučujući utjecaj. Dakle, policija je samostalna u provođenju kriminalističkih istraživanja, nije dužna državnog odvjetnika obavijestiti odmah, nego “pravovremeno”. Uz to, sudac istrage kontrolira završetak, državnom odvjetniku može odrediti rok dovršetka istrage itd. Državni odvjetnik o staroj slavi može samo sanjati - kaže naš sugovornik koji je u zlatno doba tužiteljstva radio u Državnom odvjetništvu.

 

Zaštita prava

Profesor kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Marin Bonačić ne misli, međutim, da su posljednje izmjene ZKP-a tužitelju bitno otupjele oštricu. - ZKP je mijenjan radi implementacije Direktiva EU koje, među ostalim, trebaju osumnjičenicima omogućiti pristup odvjetniku. No, najveća je izmjena sadržana u tome što više neće biti neformalnih razgovora s osumnjičenikom. Mi to imamo od 60-ih godina prošlog stoljeća, a većina država Europske unije takvo što uopće ne poznaje - kaže prof. Bonačić.

Da u zakonskim izmjenama nema nikakvog dramatičnog razvlašćivanja državnih odvjetnika smatra i sudac Vrhovnog suda Damir Kos. - Ne može se govoriti o razvlaštenju državnih odvjetnika. Oni su na istoj poziciji na kojoj su i bili. Državni odvjetnici vode istrage, a samo su ograničene mogućnosti za zloupotrebu prava - kaže sudac Kos i naglašava da je poanta zakonskih izmjena u tome da osumnjičenik pri svakom kontaktu s represivnim aparatom mora imati pravo na branitelja. - Tamo gdje je obrana obavezna dobit će branitelja po službenoj dužnosti ukoliko si ga sam ne izabere, a tamo gdje nije sam će odlučiti želi li imati odvjetnika ili ne - kaže sudac Kos, uz napomenu da to znači kako više nema neformalnih razgovora s osumnjičenikom.

- Policija će od sada, kada tijekom obavijesnog razgovora prepozna da je netko osumnjičenik, odnosno da pred sobom imaju osobu koja može biti počinitelj kaznenog djela, morati zastati s razgovorom, osobu obavijestiti o tome da ima status osumnjičenika i dati mu uputu o pravu na branitelja - kaže sudac Kos. Svi daljnji razgovori s osumnjičenikom moraju se obavljati u prisustvu odvjetnika i moraju se audio i video snimati. Osumnjičenik će imati pravo na branitelja na prepoznavanju, dakle kad stoji u liniji, kao i kada je izvrgnut suočavanju.

 

Ekonomičnije rješenje

Kos ističe kako je svjestan da ovo može otežati prikupljanje dokaza i zakomplicirati ga u nekim situacijama, ali smatra da je zakonska novina provediva u praksi. - Zamislite tulum na kojemu je bilo dvadeset ljudi i dogodilo se ubojstvo. Policija treba ispitati njih devetnaest, ali su svi potencijalni osumnjičenici. To znači da svakog treba uputiti na pravo na odvjetnika i sa svakim treba snimiti razgovor - iznosi sudac Kos potencijalni slučaj koji može organizacijski za policiju biti kompliciran.

Prof. Bonačić ističe kako je ovo rješenje ekonomičnije za državu jer će ovako provedena ispitivanja imati snagu dokaza i neće se morati više puta ponavljati što smo imali ranije. - Policija je imala istražitelje koji su i ranije radili isti posao, ali im je državni odvjetnik izdavao nalog. Sada policija može sama odlučiti hoće li ispitati osumnjičenika, ali o tome mora obavijestiti Državno odvjetništvo - kaže prof. Bonačić. Navodi kako je u razgovoru s policajcima saznao da se najviše boje kako će im radi ovih zakonskih izmjena pasti efikasnost.

- Policajci su u strahu da im ne padne učinkovitost jer su im obavijesni razgovori bili metoda kroz koju su dolazili do informacija o samome djelu, te vrlo često saznavali i gdje potražiti materijalne dokaze. Sada, kada se u te razgovore uključe i odvjetnici, pribojavaju se da osumnjičenici više neće biti rječiti i da će uskraćivati informacije - prenosi prof. Bonačić.

 

Je li policija spremna?

Sudac Vrhovnog suda Damir Kos smatra da će se policija snaći u novoj ulozi, tim prije jer su na vrijeme reagirali i prošli edukacije, o čemu govori iz prve ruke. Naime, edukacije je vodio Kos i još jedan njegov kolega s Vrhovnog suda, a uz njih su za primjenu novog ZKP-a policajce obučavali i državni odvjetnici. Do sada se radilo s osam grupa, a u svakoj od njih je bilo po 50 policajaca. Kos kaže kako su radionice bile dobre, te da se dosta radilo na praktičnoj primjeni novih propisa i to tako da bi se simulirali slučajevi kakvi u praksi zasigurno policiju očekuju. Ono što preostaje, a tu će na potezu biti ministar unutarnjih poslova Božinović, je opremanje policijskih postaja s opremom za audio i video snimanje.

Bivši tužitelj naglašava kako je položaj policije sada iznimno osjetljiv. - Ilustracije radi, do sada je policija ispitivala osumnjičenika, a to nije bio dokaz u postupku. Ali, ako im je osumnjičeni na primjer rekao gdje je sakrio odjeću u kojoj je izvršio kazneno djelo i na kojoj su tragovi žrtve, policija je zatražila nalog za pretragu i imali smo čvrst dokaz - kaže bivši tužitelj. Sada, ako se dogodi da je policija razgovarala s osobom, a nije prepoznala trenutak kada je postao osumnjičenik, zastala s razgovorom, obavijestila ga o statusu i pravima, te mu omogućila prisustvo odvjetnika, onda iskaz i eventualno priznanje koje je dao policiji ne vrijedi. Problem je, međutim, što jednako tako neće vrijediti niti dokazi na koje je u takvom nezakonitom razgovoru uputio. - Jesu li naši policijski službenici spremni na primjenu novog ZKP-a, da li su dovoljno instruirani, jesu li svjesni mogućih posljedica? Svi ćemo si postaviti pitanje o tome kada teški zločinac koji je počinio teško odiozno djelo zbog propusta u ovoj fazi ne bude osuđen - skeptičan je naš sugovornik koji je radio kao državni odvjetnik.

Kako na izmjene ZKP-a gleda glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i njegovi suradnici nismo saznali jer nisu reagirali na molbe da prokomentiraju zakonske novine. Činjenica da su aktivno sudjelovali u edukaciji policajaca govori da si daju truda i da im je stalo do efikasnosti kaznenog progona, neovisno o tome kako su raspoređene ovlasti i na kome je veći teret dokazivanja.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo