ZAGREB - Jutro je, subota, točno sedam sati. Student Marko budi se u Poliklinici u Nemetovoj. U krevetima u njegovoj sobi još petorica ili šestorica mladića. Svi - vrlo, vrlo zdravi. U sobu ulaze medicinske sestre. Izvlače ih iz kreveta.
- Svi smo došli večer ranije. Na nama će testirati lijekove. Zato nas bude - započinje svoju priču student Marko (ime za potrebe priče).
On je prije sedam godina čak četiri puta sudjelovao u prvoj kliničkoj fazi ispitivanja lijekova. Sve je, kaže, bilo kao po špagi.
- Da, mogla se dogoditi neka nuspojava, koju nitko nije mogao predvidjeti...ali nisam se bojao - kaže.
Za svako testiranje zaradio bi najmanje 2 tisuće kuna. Jednom je dobio - sedam! Uvjet mu je bio da se testiraju lijekovi koji ne mogu napraviti veliku, nepopravljivu štetu.
- Sad se ni ne sjećam koje sam sve lijekove testirao. Znam samo da je jednom bio nekakav lijek za tlak - govori.
Mala i velika testiranja
Testiranje je trajalo od tri do sedam dana. Cijelo to vrijeme ne bi smijeli izlaziti iz kruga bolnice. Mogli su učiti, razgovarati, šetati, ali ne i izlaziti.
- Svi smo svaki dan radili iste stvari, jeli istu hranu, mjerili temperaturu u točno određeno vrijeme i naravno uzimali lijek u isto vrijeme. U točno 07.01 dobili bismo toplomjer pod ruku. Nakon pet minuta dobili smo doručak, svi u dekagram isto, radili smo iste aktivnosti i odlazili na spavanje u isto vrijeme - kaže Marko.
Stišće obrve kao da se pokušava sjetiti najsitnijih detalja.
- Nismo smjeli napuštati Polikliniku jer je bilo bitno da im budemo pri ruci, ako se dogodi nešto loše. I, naravno da mogu biti sigurni da je nešto pošlo po zlu zbog uzimanja lijeka, a ne zbog nekog vanjskog utjecaja. Svi smo bili studenti, i nije nam se moglo vjerovati - smije se Marko.
- I da se razumijemo, moj prvi i jedini razloga za to je bio novac. Bio sam mlad, a dok živiš studentski život nikad ti nije dovoljno novca - kaže.
Postojala su kako su to zvali “mala” vikend testiranja, i “velika” testiranja koja su trajala cijeli tjedan. I jedno i drugo prošao je dva puta. Za vikend testiranja dobivao je 2 tisuće kuna.
Posljednje ispitivanje
Nikada nije primijetio nikakvu nuspojavu, a nije niti čuo da je nekom bilo nešto loše osim - poneke vrtoglavice.
- Pitate me da li bih sada, sedam godina stariji sve ponovio?!? Zašto ne... Recite mi gdje možete za tjedan dana dobiti tisuću eura? Ne radiš ništa, besplatno živiš taj tjedan, hrane te, paze i maze. I još za to dobiješ novac. Genijalno - završava Marko.
Posljednje ispitivanje na zdravim dobrovoljcima provedeno je u Hrvatskoj prije čak pet godina! Razlog tome je, kažu liječnici s kojima smo razgovarali o kliničkim testiranjima, spora državna administracija i nezainteresiranost farmaceutskih kuća za našu zemlju.
Prof.dr.sc. Igor Francetić iz Zavoda za kliničku farmakologiju Interne klinike KBC-a Rebro detaljno je objasnio kako izgleda prva faza kliničkog ispitivanja lijekova na zdravim ljudima i zašto se sve rijeđe provodi u Hrvatskoj.
- Unutar prve faze kliničkog ispitivanja postoje razlike. Primjerice student Marko, iz vaše priče, testirao je lijek koji već postoji na stranom tržištu i da bi se počeo koristiti u Hrvatskoj treba proći još jedno ispitivanje. Postoji i testiranje lijeka koji se prvi put testira na ljudima. Dakle, nakon pretkliničkih ispitivanja na životinjama, kulturama stanica i tkivima, po prvi put se testira na ljudima - objašnjava prof. Francetić.
Istraživanja se provode isključivo na zdravim dobrovoljcima i to muškarcima starim od 18 do 55 godina. Prva ispitivanja se, kaže prof. Francetić, provode na malom broju osoba i nužno je poštovati sva pravila tako da se prva doza daje na način da se pažljivo dozira i ispitaniku se da jedna desetina lijeka koja je djelovala na životinju.
- Cilj prve faze je ispitati je li farmakologija ista u ljudskom tijelu kao što je bila u životinjskom, odnosno da li se lijek na isti način izlučuje u organizmu. Sljedeće se pokušava utvrditi maksimalna doza koju zdravi dobrovoljac podnaša bez nuspojava. Riječ je o ključnoj fazi, jer ako se ustanove veće nuspojave, lijek se ne može dalje razvijati i postupak se prekida. Nekada su se ispitivanja radila u medicinskim centrima velikih farmaceutskih firmi, no to je bilo preskupo i sad se radi u KBC-ima i Zavodima za kliničku farmakologiju - kaže prof. Francetić.