ISKORIŠTAVANJE BOLESNE DJECE?

TATA SLAVEN PREVARIO JE I NAS I NAŠU DJECU TE NAM UKRAO NOVAC!' Donosimo nove iskaze roditelja i stručnjaka koji razotkrivaju navodnog dobrotvora

    AUTOR:
    • Andreja Bratić,
    • Lada Novak Starčević

  • OBJAVLJENO:
  • 02.03.2017. u 10:04

Dios, 101216.
Slaven Vujic poznat kao Tata Slaven promovirao je knjigu o autizmu u dvorcu Dios kod Daruvara kojeg je dobio na koristenje uz pomoc autisticne djece. Na fotografiji Tata Slaven s autisticnom djecomu dvorcu Dios.
Foto: Danijel Soldo / CROPIX
Danijel Soldo / CROPIX

Na fotografiji: Tata Slaven s autističnom djecom u dvorcu Dios

Čini se da nas je tata Slaven sve razočarao. Veliki heroj, dobročinitelj, nesebični otac autističnog dječaka preko noći je postao lažljivac i varalica. Njegovu su Facebook stranicu preplavili komentari zgroženih ljudi. Ljudi koji se u nevjerici pitaju zar je moguće. Preko leđa bolesne djece i njihovih roditelja?

Među njima ima onih koji su i sami uplaćivali donacije vjerujući pritom da čine dobro djelo.

Krinka

Nakon što je “Provjereno” Nove TV prošlog tjedna objavilo priču o Slavenu Vujiću, čovjeku koji nije bio uspješan menadžer sa skupocjenim automobilima pa sve rasprodao da bi pomagao svojem sinu i drugoj djeci sa sličnim problemima, već koji je u udruzi i pod krinkom humanitarnog rada zarađivao i uzimao novac od roditelja oboljele djece, onih koji tu priču potkrepljuju sve je više.

Među ljudima koji tvrde da nije pošteno i transparentno vodio udrugu je i defektologinja Jacqueline Bat. Bivša suradnica koja je svoje iskustvo ispričala za portal 100 posto. Za Vujića je najprije čula na Braču kad je srela njegovu mamu i sestru koje su spomenule Slavena i njegova sina. Nekoliko mjeseci kasnije Jacqueline ga je pozvala u svoju radijsku emisiju te su, među ostalim, razgovarali i o mogućoj honorarnoj suradnji u udruzi.

- Rekao mi je da želi okupiti stručni tim, da kod njega već radi kolegica koja je ABA terapeut i rehabilitator te smo dogovorili honorarnu suradnju 2x2 sata tjedno. S time da sam mu predložila Montessori terapiju, s obzirom na to da sam završila specijalističko usavršavanje iz tog područja - govori nam Jacqueline.

Ispričala nam je i kako je Slaven govorio da je roditelj najbolji terapeut.

Struka kao paravan

- Rekla sam mu da je roditelj definitivno nezamjenjiva karika u rehabilitacijskom procesu zato što poznaje svoje dijete, osluškuje ga i najviše je vremena s njim, ali i da roditelj nije terapeut i da ipak struka određuje koji pristup i koje su metode najbolje za pojedinu teškoću. Rekao je da se ne slaže, da je roditelj najbolji terapeut i to da odabere metodu i pristup teškoćama djeteta spada u posao roditelja, a on će donijeti odluku što je najbolje za njegovo dijete i osigurati terapijski okvir u udruzi Senzori. Osnovni problem rada stručnjaka s njim je bio taj što je on struku trebao kao neku vrstu paravana - priča nam defektologinja.

Cijene terapija su rasle zbog “složenih postupaka i timskog rada s djetetom”, što su terapeuti saznali tek kasnije, kad više nisu bili u Senzorima i kad su im ispričali roditelji.

- Nikad i ni u jednom trenutku nismo znali koliko naplaćuje kojem roditelju niti povećava li cijenu. A rekao je da smo mi naplaćivali terapije, a ne on. U svakom slučaju, “siva zona” u kojoj rade brojne udruge društveni je problem jer sve se ovo ne bi dogodilo da postoji mehanizam društvene kontrole - komentira Jacqueline.

I ona je potvrdila da su roditelji plaćali usluge u Senzorima na ruke u kafiću.

- Ono što je Vujić rekao u emisiji “Provjereno”, da smo mi primali novac za terapije, to je notorna laž. Odgovorno tvrdim da ni kolegice koje su radile u Senzorima u Vlaškoj ni ja nikada nismo primile nijednu kunu od roditelja niti smo vidjele uplatu u udruzi. Kad bi došlo vrijeme da roditelji uplate novi ciklus terapija, to bi Slaven rješavao s njima, prateći ih kad su došli po dijete. Ili bi uplaćivali donacije, a zapravo se radilo o terapiji za dijete. Budući da nije tajna gdje radim, neki su me roditelji kasnije i potražili. Ne zato što su mislili da sam ja sudjelovala u bilo kakvoj raspodjeli novca, već zato što su se osjetili prevarenima s obzirom na to da neke stvari koje su uplatili nisu dobili. I ispričali su mi kako su plaćali - otkriva nam bivša suradnica tate Slavena.

Nešto ne štima

Prvi je autentičnost svega što Slaven Vujić predstavlja počeo preispitivati kolega novinar Marin Vlahović, i sam otac autističnog djeteta. Iako ga je poznavao otprije, nije posumnjao da bi Vujić mogao nešto pogrešno raditi u udruzi. Ipak je dijete u pitanju.

- Javio sam mu se i jedanput došao sa sinom na terapiju. Doduše, njega nije bilo, bio je dječji psiholog Aleksandar Knežević, ali odmah sam osjetio da tu nešto ne štima. Nije mi odgovarala atmosfera i zaključio sam da se moram dodatno informirati kako bih donio odluku o ostavljanju djeteta tamo. Počeo sam primjećivati da mu na Facebook znaju pisati ljudi koji se žale na njegov rad, a on bi to brisao. Tu sam se zainteresirao - prisjeća se Vlahović, koji je na portalu dnevno.hr objavio četiri teksta o Vujiću.

Nije on bio uspješan menadžer, ističe.

- Pa tko o sebi govori u superlativima? S “gaćama na štapu” je ušao u humanitarnu priču i od toga napravio biznis. On je vješt manipulator. I ovo što on radi je strašno. A svoj biznis je temeljio na udruzi, obiteljskim centrima i dvorcu Dioš - dodaje.

Priču da on nije bio nikakav uspješan menadžer koji je sve ostavio da bi pomagao djeci potvrdio je i Mirko Filipović Cro Cop.

- Slavena znam petnaestak godina. Jednom prilikom, negdje 2001. ili 2002. godine, došao je na trening da me upozna i kako taj dan jedan član ekipe nije došao, zamolio sam ga da štopa vrijeme. I tako je pomalo počeo dolaziti i družiti se s nama, do otprilike kraja 2004. godine, kada sam preselio u novu dvoranu, smještenu u podrumu moje kuće. No, ostali smo u kontaktu. Mediji su pisali da je bio moj sparing i poslovni partner, ali to nije istina. Nismo nikada ništa radili zajedno osim što sam na njegovu molbu financirao jedan projekt za web stranicu koji je neslavno propao. I to je sve što se tiče naše poslovne i sportske “suradnje”. Nismo se čuli ni vidjeli već neko vrijeme, od početka njegova humanitarnog rada, a začudilo me nekritičko pisanje medija o njemu kao vrhunskom menadžeru koji vozi najskuplje automobile i koji je sve to napustio da bi se posvetio pomaganju djeci oboljeloj od autizma jer znam da je uoči početka te cijele priče bio u nezavidnom financijskom položaju i bez posla. To, naravno, samo po sebi ne znači ništa, ali takvo medijsko predstavljanje po mojem mišljenju baca sjenu na cijelu priču - govori nam Filipović.

Bogate donacije 

A da ga nije upoznala osobno, da nije iskusila na vlastitoj koži, ne bi vjerovala ni mama Daniela Belašković, mama malenog Oskara.

- On je izrazito slatkorječiv i elokventan, prikazuje se divnim, požrtvovnim čovjekom, ali ja sam vidjela jednu drugu sliku. Udruga Senzori krenula je u proljeće 2015. godine kao udruga roditelja koja bi se borila za prava svoje djece. Autistične djece. Vozite ih na tisuće različitih strana i gubite vrijeme na potragu za kvalitetnim čovjekom koji će raditi s tom djecom. Kako je udruga bila u početnoj fazi, on je rekao da bi trebalo uplatiti donaciju za tu terapiju. Rekla sam “OK, uplatit ćemo tu donaciju pa idemo dalje”. Formalnopravno, nemam pravo podići tužbu jer je sve legitimno odrađeno - donacijom. Uplatila sam tri puta po 2100 kuna, s tim da zadnju, treću terapiju nismo ni odradili. On je otišao na godišnji. Zašto sam sad progovorila? Zato što me smeta što ide dalje. To je bilo prije dvije godine, bilo i prošlo, ali ne mogu to više gledati. Senzore u Zagrebu i Splitu zatvorio je jer navodno nije bilo novca za terapiju, a od donacija je dobio samo 2016. godine više od 600 tisuća kuna. Kako? - pita se Daniela.

Nju je za pregled kod Danijele Helc, logopedinje i neuropsihologinje iz Beograda, koja je došla u Zagreb na Slavenov poziv, tražio 450 kuna. Iako ona naplaćuje 150 kuna.

- On je samo za dva dana naručio 28 obitelji i naplatio im 300 kuna više - otkriva nam logopedinja iz Beograda.

- Nisam ja prevarena, nego roditelji - dodaje.

Ona mu je i predložila te sporne laboratorijske pretrage, na koje se uzorak slao u Ameriku. Rezultata još nema. No, njezin prijedlog je bio da roditelji sami plaćaju karticom te pretrage, ali se to predsjedniku udruge Senzori nije svidjelo.

- Od čega bi se onda okoristio? - komentira logopedinja. Ona je za prevaru doznala kad su joj se javili neki roditelji i pitali za rezultate pretraga.

Inače, na Danijelu Helc je Slavena uputio Dalibor Talajić, poznati strip crtač i sin glazbene dive Ljiljane Molnar Talajić. I on je otac autističnog sina.

Šaptač Autistima

- Nije me osobno prevario jer nisam previše ni surađivao s njim. Naime, otkrio sam ga na Facebooku, prepoznao sličnost. Javio sam mu se, pričali smo, najviše o obrazovanju autistične djece. Uputio sam ga na Danijelu i uoči njezina dolaska u Zagreb on je objavio post s nekom glupom pričom iz banke. Tu mi se prelila čaša. Bilo je vrlo degutantno. On je stajao u redu u banci kad je čuo urlikanje iza sebe, prišao je majci, u njezinu 15-godišnjaku prepoznao autista i sprijateljio se s dečkom. Tko god ima veze s autizmom zna da je to nemoguće. Odraslo autistično dijete ne pokazuje prijateljske geste prema strancima - tumači nam.

- Bilo mi je sve oko njega nekako pretjerano - dodaje i pita se kako se Slaven može nazivati šaptačem autistima. Zašto onda ne pomogne svojem sinu?

- Sve su to čiste nebuloze i najmanje tu krivim roditelje. Institucije su neučinkovite, sve je skupo, roditelji se nadaju čudu. Ipak, to što on priča nema veze sa stvarnošću - zaključuje Talajić.

A tata Slaven posljednji status na svojem Facebook profilu objavio je 21. veljače. Otada ništa. Razočarani ljudi pritom mu javno pišu o velikom razočaranju. Ovaj put on šuti. I mi smo ga bezuspješno kontaktirali više puta. Do zaključenja broja nismo uspjeli.

Doduše, još je početkom veljače najavio da se planira povući.

Roditeljima je ostavio poruku: “Povlačim se u molitvu i mir”

“Sve novosti ćemo komunicirati na službenim stranicama Grada anđela i na Facebook stranici. Nitko neće ostati zakinut za informacije, ne brinite.”

Ovo je dio statusa koji je na svojem Facebook profilu napisao Slaven Vujić početkom veljače. Jučer ipak nije bio dostupan za komentar. Zvali smo ga, slali SMS-ove.

U Jutarnjem listu dosad smo objavili tri veća teksta o Slavenu Vujiću - o njegovoj borbi i životu posvećenom vlastitom djetetu sa senzornim poremećajem, njegovim snovima o Gradu anđela u dvorcu Dioš, kao i o promociji knjige “Vidim te”. Tata Slaven svaki je put bio spreman na razgovor. Ovog puta odgovor na optužbe bivših suradnika i roditelja djece s autizmom, koji su se obraćali udruzi Senzori, nismo dobili.

Vujić je na svojem Facebooku profilu, koji je pratilo gotovo 30 tisuća ljudi i na kojem je gotovo svakodnevno objavljivao statuse, početkom veljače ostavio poruku: “Na određeno vrijeme povlačim se iz javnosti, u molitvu i mir. Za ono što nam slijedi potrebna je prvenstveno velika duhovna snaga, jer naš protivnik nije od krvi i mesa”.

Naveo je i kako je “usput griješio podosta jer nije moguće imati dobar recept za promjenu” te kako je bio “neuspješan u nizu projekata koje sam zamislio”, ali i kako je javnost zbog njegova rada “donijela puno zavidnih i zlonamjernih misli i namjera na moj put”. Nabrojio je kako su u posljednje dvije godine podigli male igraonice za djecu, osigurali tisuće terapeutskih sati, pok­renuli Dom anđela, darivali djecu, počeli graditi Grad anđela. Zahvalio je svima “koji su se ugradili u Grad anđela kroz rad, financijske i materijalne donacije, odnosno kroz molitvu i lijepe riječi”. Je li obmanuo mnoge koji su mu se divili, je li zakinuo dio roditelja ili je tek žrtva zavidnih i zlonamjernih - pitanja su na koja bi javnost, koja mu je dala veliku podršku, trebala dobiti odgovore.  (T. Mamić)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo