Misteriozni Mercedes u dvorištu Vladine dužnosnice, vožnja bez vozačke dozvole u kojoj je teško nastradala djevojčica, prenamjene zemljišta u kojima je profitirala ministrova obitelj, porezni dugovi, izvlačenje imovine tvrtke u stečaju, nepravilno ispunjene imovinske kartice, sumnjivi interesni odnosi političara i poduzetnika...
Sve te afere dovele su do smjene ili ostavki čak četvero ministara u hrvatskoj Vladi.
Nakon najveće rekonstrukcije Vlade u povijesti, u kojoj su morali otići ministri opterećeni aferama, javnost se sada pita kako je moguće da su ljudi s takvim teretom uopće obnašali odgovorne dužnosti u samom vrhu izvršne vlasti?
Je li se ovakav “aferaški tsunami” ikako mogao spriječiti? Pitanje je bi li se skroz moglo spriječiti, ali je sasvim sigurno da bi neka vrsta strože sigurnosne provjere prije samog stupanja na dužnost ministara barem takve ljude odvratila od želje da obnašaju visoku funkciju u Banskim dvorima, slažu se naši sugovornici, stručnjaci u području sigurnosti.
SDP-ova je Vlada, naime, 2012. izmijenila Zakon o sigurnosnim provjerama tako da ministri ne moraju prolaziti najstrožu sigurnosnu provjeru prvog stupnja, što su dotad prolazili ako bi premijer uputio zahtjev Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA).
Prije sedam godina tadašnji potpredsjednik SDP-ove Vlade Neven Mimica odlučio je spustiti tu razinu samo na osnovnu provjeru, trećeg stupnja, gdje se ne provjera imovina ministara ili šire rodbinske veze, kao u provjerama prvog stupnja, gdje se uz opravdan zahtjev mogu tražiti čak i izlisti telefonskih poziva.
Da su provjeru prvog stupnja, primjerice, prošli smijenjeni ministri koji sada imaju problem s porijeklom imovine, pitanje je bi li uopće postali ministri.
IZABRANI PREDSTAVNICI
- Sigurnosne provjere kandidata za visoke državne dužnosnike svakako bi trebalo zakonski vrlo detaljno regulirati jer je riječ o osobama koje po prirodi svog posla dobivaju vrlo osjetljive informacije te bi nacionalna sigurnost mogla biti ugrožena ako se s takvim informacijama ne postupa s punim oprezom i krajnjom odgovornošću - smatra prof. Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost.
Dodaje da bi se sigurnosne provjere trebale odnositi i na sve izabrane političke predstavnike, kao što su zastupnici, župani, gradonačelnici, načelnici, svi koji na bilo koji način imaju uvid u tajne i osjetljive informacije.
- Što je viša dužnost na koju se pojedina osoba postavlja, to bi i provjera trebala biti sveobuhvatnija. Za ministre, državne tajnike i osobe slične razine nužna bi trebala biti provjera I. stupnja - poručuje ovaj stručnjak za sigurnost.
Navodi da nije jasno zašto bi dužnosnici, bez obzira na to jesu li imenovani ili izabrani, bili izuzeti od provjera kada se i za kandidiranje za bilo koje radno mjesto u državnoj i javnoj službi traži barem uvjerenje o nekažnjavanju. U politici je pak dovoljno imati člansku iskaznicu i nitko ništa ne pita.
Ogorec kaže da svaka država ima vlastite propise koji određuju tko mora proći pojedini stupanj provjere, a isto tako svaka zemlja svojim propisima definira opseg, strukturu i razdoblje provjera.
- Nama je po tom pitanju možda najzanimljivije kako je to riješeno u NATO-u, koji je propisao tzv. NATO Security Clearance Certificate (NSCC) za svaku fizičku ili pravnu osobu koja u određenom obliku participira u poslovanju ili komunikaciji unutar NATO-a ili je korisnik NATO-ovih informacija - pojašnjava te dodaje da postoje tri stupnja sigurnosne provjere.
OSNOVNI UPITNIK
I hrvatska SOA provodi tri stupnja provjere, od kojih je prvi najzahtjevniji, a treći, koji na zahtjev premijera ministri i sada mogu prolaziti, zapravo je osnovni upitnik s desetak pitanja bez dubljeg ulaženja u profil osobe.
Tu se, primjerice, uz osnovne podatke, traže samo informacije o užoj obitelji te o kaznenim i prekršajnim djelima, dok se provjera prvog stupnja sastoji od opsežnog upitnika u kojem se od osobe traže detaljni podaci o prijašnjem zaposlenju, prebivalištima u zadnjih 20 godina, opširni podaci o školovanju, o pokretninama, nekretninama, kompletnoj imovini, financijskim obvezama, računima u banci, rodbini, zdravstvenom kartonu, ratnom putu, boravcima u inozemstvu,...
Usto, intervjuiraju se i određene osobe povezane s pojedincem kojeg se provjerava, razgovara se čak i sa susjedima, mogu se raditi poligrafska ispitivanja, pa i zatražiti izliste telefonskih poziva ako je to opravdano.
No cijela ta provjera, govori nam dobar poznavatelj rada sigurnosnih agencija, trajala bi dosta dugo, što bi proces imenovanja nove Vlade moglo usporiti za čak nekoliko mjeseci.
- Propisani je minimalni rok za provjeru prvog stupnja mjesec dana, a kada bi SOA dobila hrpu zahtjeva za provjeru ministara, sve bi skupa trajalo najmanje dva mjeseca - kaže naš sugovornik.
Na pitanje bi li to moglo doprinijeti tome da za najviše dužnosti ne konkuriraju ljudi s aferama, odgovara da sigurnosna provjera ne jamči kakva je tko osoba.
- Provjera je dodatan osigurač, ali nisam siguran da bi spriječila da se na takva mjesta postavljaju osobe bez afera. Ne kažem da ne bi, ali ne mogu reći ni da bi - kaže.
Da je sustav provjere neprimjenjiv u prvom stupnju prilikom formiranja Vlade, smatra i SDP-ov predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić, no ipak naglašava da se to može napraviti nakon imenovanja Vlade.
- Nema zapreka da čelnik takvu provjeru zatraži nakon imenovanja i postupi na odgovarajući način ako se utvrde zapreke. Rješenje je, po meni, u analitičkoj obavijesti koju računalo daje na temelju podataka iz otvorenih izvora i službenih evidencija. Ta bi informacija čelniku bila na raspolaganju odmah i dovoljna je za konzultacije o kandidatu - smatra.
Miroslav Tuđman, HDZ-ov član istog Odbora, kaže da je, bez obzira na to koja je stranka na vlasti, u interesu države da postoji određena provjera.
- Tko bi to radio, ostaje otvoreno pitanje, ali neka elementarna provjera je li netko kažnjavan ili nije ne iziskuje neke posebne napore i mislim da bi bilo dobro da svaka Vlada to radi sebe traži.
To ne bi narušavalo ničiji dignitet ni privatnost jer se ne radi o nekoj dubinskoj, nego o elementarnoj provjeri - smatra Tuđman.