Oni osobno dolaze iz Njemačke. Lijepo su obučeni, puni obećanja, naizgled dobronamjerni. Ljudima, koji hodaju po rubu očaja zbog nezaposlenosti ili neisplaćenih plaća, nude posao. Idu od vrata do vrata, kako su za koga čuli da mu posao treba. Ili su putem društvenih mreža dogovorili sastanak. Tvrde da sređuju njemačke papire, stan, posao... Sebe nazivaju 'agentima'. Vlasnici su tvrtke koja 'posreduje' pri zapošljavanju. Naizgled, ozbiljni poslovni ljudi.
No, mnogi od njih su obični muljatori koje ne zanima ljudska sudbina već samo i isključivo njihov osobni profit. Njihov je način rada na rubu legalnosti, piše CroExpress.
Naime, sve o odlasku u Njemačku dogovara se preko Facebooka ili telefonski. 'Agent' puno obećava: organizira prijevoz do Njemačke, dolazi osobno po njih nekolicinu, svojim automobilom, a oni mu plaćaju prijevoz.
Potom s njima zatim potpisuje ugovor pri čemu im govori koliko ljudi je već zaposlio u Njemačkoj i kako im se život okrenuo nabolje.
Zatim im 'osigura smještaj' u Njemačkoj. Obično to bude u njegovoj kući, koja nekad nema vode ni grijanja.
Prvi dan se kreće u pohod za poslom, od tvrtke do tvrtke. 'Agent' je prije toga jednostavno pregledao oglase pa zna koja tvrtka traži radnike. Tu počinje nuđenje radnika. Ako u jednoj tvrtki nema sreće, ide se do druge. Radnik mora s poslodavcem sam pregovarati. Kako većina pridošlica ne zna više od loših osnova njemačkog jezika, nije teško zamisliti kako ti pregovori izgledaju. 'Agencijska usluga' tu završava – 'agent' je doslovno 'klijentu' prodao adresu tvrtke do koje je došao čitajući oglase.
Pohod na posao traje nekoliko dana. Ako 'agent' ima sreće, uspije u neku (najčešće nekvalitetnu) firmu ugurati jednog ili dva čovjeka. Ostali idu nazad u Hrvatsku, o vlastitom trošku. Kaže im da nisu imali sreće. Ili nisu dobri jer ne znaju jezik. Uvijek se nađe izgovor. Nije kriv on nego oni.
A radnici koji i budu zaposleni počesto ubrzo dobiju otkaz jer nisu zadovoljili na novom poslu (obično jednostavno nisu kvalificirani za njega). Ali 'agentu' uslugu svejedno plaćaju.
Dakle, kako je agent profitirao? Prvo, zaradio je na prijevozu koji mu je svatko od 'klijenata' platio, pronašao posao ili ne. Zatim je zaradio na smještaju u vlastitoj trošnoj kući. Od zaposlenih kojima je uspio pronaći posao (makar privremeno) je od svakog iskamčio po nekoliko stotina eura (dobro upućeni govore o ciframa od 700 do 800 eura) koje mu plaćaju na prvih nekoliko plaća. Ukoliko pak dobiju otkaz, plaćaju nešto manje. 'Agenta' ne zanima hoće li ti ljudi ostati na poslu pa im i ne traži prikladnog poslodavca. Zanima ga samo da mu klijent plati 'uslugu'.
Ako i tražite posao u Njemačkoj, nemojte to raditi očajnički - dobro se informirajte s kim se upuštate u traženje posla. U suprotnom, moglo bi vas to skupo koštati, piše CroExpress.