U više od 200 njemačkih škola odnedavno nestašna i hiperaktivna djeca za vrijeme nastave na sebi mogu nositi težak prsluk s pijeskom, svojevrsnu pancirku, koja im pomaže da se smire te ih nastoji zadržati na njihovim mjestima u učionici.
Iako sve na prvu možda zvuči zastrašujuće, ovakva vrsta prsluka nije nepoznata kod raznih terapija, kod nas se, primjerice, koristi pri liječenju djece s autizmom te jedan takav imaju u zagrebačkom Centru za autizam.
U Hrvatskoj još nije u široj primjeni.
Prsluci s pijeskom koji se koriste u njemačkim školama teški su između 1,2 i 6 kilograma. Navodno se njima postižu odlični rezultati u suzbijanu nemira. Mnoge njemačke škole nastavljaju ovaj program unatoč sumnjama nekih roditelja i psihijatara.
Naime, u Njemačkoj je povećan broj dijagnosticiranih poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder, ADHD), a broj raste iz godine u godinu. To je stanje za koje je karakterističan visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. I u Hrvatskoj se ADHD sve češće dijagnosticira i prepoznaje kod školaraca. Škole u Njemačkoj koje koriste prsluk tvrde da ovaj način smanjuje upotrebu lijekova kao što je Ritalin, kojim se često liječe djeca u Americi i po nekima je kontroverzan, što zapravo čini prsluk nježnijim rješenjem.
“Djeca vole nositi prsluke i nitko ih ne forsira da ih nose protiv njihove volje”, tvrdi Gerhild de Wall, iz Grumbrechtstrasse škole u Harburgu, koja je pionir u uvođenju prsluka.
Dodir zabranjen
Neki nastavnici kažu da bi možda umjesto prsluka ponekad pomogao i dulji dodir leđa učenika da se malo opusti, ali kontakt s djecom je zabranjen.
Kritičari u nekim svjetskim medijima ističu kako ih prsluci podsjećaju na tijesne košulje koje nose nasilni pacijenti u psihijatrijskim bolnicama. Problem je, smatraju neki, i to što se prslucima stigmatizira one koji ga nose. Marko Ferek, predsjednik Udruge Buđenje, koji i sam ima ADHD, kaže da se takvi prsluci kod nas već koriste u nekim centrima u terapeutske svrhe.
- Koriste se niz godina, najviše kod autističnog spektra. Prsluci stvaraju umirujući efekt zbog svoje težine, a mogu pomoći djeci s autizmom. Pokazalo se da mogu pomoći i djeci s ADHD-om. Probao sam jedan i stvarno je djelovao umirujuće. Taj efekt ne traje jako dugo, ali ako se netko nađe pod stresom, prsluk može pomoći smiriti osobu i čak joj omogućiti bolji fokus - smatra M. Ferek.
On podržava širu primjenu ovih prsluka, ali oprezno.
- Nužna je oprezna primjena u školama, najviše zbog stigmatiziranja onih koji ga nose. Prsluci bi trebali biti za “sve”, ne samo za djecu s ADHD-om, tako da su svima dostupni po potrebi i želji. Na takav način može se izbjeći stigmatizacija - rekao je Ferek te dodao kako bi oblici terapeutskog rada trebali biti dio obrazovnog sustava i dostupni djeci kojoj su potrebni.
Dobri rezultati
U Njemačkoj su prsluci izazvali polemike roditelja. Neki prsluke proglašavaju torturom djece. Međutim, mnogi roditelji djece s ADHD-om svjedoče o dobrim rezultatima na njihove mališane nakon što ih povremeno nose već drugu školsku godinu. Naime, neke su škole ranije počele s ovim programom.
“Mojem sinu pomaže da se umiri, a ne da se kao ranije čitav sat bori sa svojim nemirnim rukama ili nogama, čak mu je i rukopis bolji”, napisala je jedna majka.
U školama u Njemačkoj dozvoljavaju svima da nose prsluke te ih sva djeca rado probaju, a prema pričama nekih učitelja, povremeno se djeca međusobno nadmeću jer ih mnogi žele nositi iako nemaju slične probleme. Neki se psihijatri ipak javno protive jer se ne zna što donosi dugoročno korištenje prsluka te se, smatraju oni, mogu lako početi tumačiti kao jedini lijek za sve poremećaje pažnje, što nije dobro.
Razgovarali smo i sa Zagrepčankom Ivanom P., majkom dječaka kojem je dijagnosticiran ADHD te ima svojeg asistenta u nastavi u jednoj školi u središtu grada.
- Razumijem one koji se boje stigme, ali djeca koja imaju ADHD već su prepoznata u razredu, tako da se time ne bi “otkrilo” ovu djecu. Ako bi prsluk mojem djetetu pomogao da lakše prati nastavu, podržavam ideju. Sve što im može pomoći je pohvalno - smatra Ivana P.
Emocionalna trauma
Dubravka Kocijan-Hercigonja, stručnjakinja s područja neuropsihijatrije, posebice dječje psihijatrije, kaže da nije čula za ovaj prsluk.
- Ono što mene smeta je da se u ADHD trpa svašta, tu ima nekoliko podvrsta i svaki slučaj zahtijeva individualan pristup. U osnovi je često emocionalna trauma. Čini mi se da ti prsluci djecu dodatno obilježavaju, a zapravo se ide za tim da ih se ne obilježava kao prije i da im se pomogne - kaže D. Kocijan Hercigonja.
U Centru za autizam u Zagrebu već otprije koriste slična pomagala u terapijama, u programu senzorne integracije kod učenika s poremećajima iz autističnog spektra.
- Mnoga djeca s autizmom imaju teškoća u senzornoj obradi, taktilnoj, auditivnoj, vizualnoj, proprioceptivnoj... Djeca mogu biti preosjetljiva na podražaje iz okoline ili nedovoljno osjetljiva.
Važno je istaknuti da se program senzorne integracije kod učenika s poremećajem iz autističnog spektra provodi u skladu s drugim didaktičko-metodičkim postupcima za poučavanje učenika s autizmom.
Primjerice, korištenje težinskog prsluka samo je jedan od manjih segmenata mnogo složenijeg programa odgoja i obrazovanja/školovanja učenika, “djelić” cijele lepeze podrške koja se učeniku pruža - rekla je Žarka Klopotan, ravnateljica Centra.
Načelno se težinski prsluci koriste, kako literatura kaže, objašnjava ravnateljica Klopotan, za stimulaciju proprioceptivnog aparata jer daju osjećaj težine i pritiska na gornjem dijelu trupa, ali također djeluju snažnije na cjelokupno tijelo, dajući jači osjet sile teže i pritom nudeći jaču stimulaciju na sve zglobove tijela.
Mirniji su
Djeluju umirujuće, donose bolji fokus i koncentraciju, bolju okulomotoriku, motoričko planiranje, bolju vidnu i slušnu pažnju. Neka djeca s autizmom mogu imati koristi od nošenja težinskog prsluka.
Primjerice, izrazito nemirna djeca ili djeca koja imaju slabu osviještenost o položaju svoga tijela u prostoru.
U Centru za autizam imaju jedan takav prsluk koji koriste za mlađu djecu s poremećajem iz spektra autizma, do 12. godine. Koristi se ovisno o učeničkim potrebama i procjeni i uz znanje roditelja. Ovaj su prsluk u centru sami napravili i donekle je drugačiji od njemačkog.
Od mornarice do 'nemirnih' klinaca
U njemačkim školama kažu da navodno sama težina prsluka nije problem jer se ravnomjerno rasprostire gornjim dijelom tijela. Prsluk se ne bi se trebao nositi više od 30 minuta. U Njemačkoj stoji od 140 do 170 eura, a vodeća tvrtka koja ga proizvodi je Beluga Healthcare, koja radi i ronilačku opremu za njemačku mornaricu. Na svojim stranicama ističu da nije riječ o “magičnom” prsluku koji rješava sve probleme s koncentracijom, nego o pomagalu koje povremeno pomaže. Proizvode ga već 18 godina, no u širu uporabu je ušao nedavno uvođenjem u niz njemačkih škola.