INTERVJU S ŽELJKOM JOZIĆEM

'U HAZU-u SU POBIJEDILI HRVATSKA ZADRTOST I JAL' Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

    AUTOR:
    • Adriana Piteša

  • OBJAVLJENO:
  • 26.04.2013. u 11:25

Željko Jozić ravnatelj je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslavlje koji je prošli tjedan predstavio radnu verziju Hrvatskog pravopisa. Time je ujedno otvorena i javna rasprava, a nakon završetka rasprave radna verzija trebala bi postati službena verzija jedinstvenog hrvatskog pravopisa, ona verzija koja će se koristiti u školama.

Iako su prvi komentari bili redom pozitivni, nije trebalo dugo da jezikoslovci ponovno zarate.

Polemiku su otvorili jezikoslovci HAZU-a, a njihov Razred za filologiju uputio je otvorenu izjavu u kojoj ističu da se izradom novog pravopisa unosi novi nemir i nestabilnost u jezična pitanja, da ocjena o neriješenim pravopisnim pitanjima nije utemeljena te da je niz jezičnih i pravopisnih pitanja bio na najboljem putu stabilizacije i rješavanja bez nasilnoga nametanja.

Sa Željkom Jozićem razgovarali smo o njihovu potezu, politizaciji jezičnih tema, spominjanju novosadskog pravopisa...

Izjavili ste da ste iznenađeni reakcijom akademika. Jeste li surađivali s njima tijekom proteklih mjeseci?

- Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje rezultat je rada isključivo znanstvenika naše ustanove, prema mišljenju mnogih najpozvanije znanstvene ustanove što se tiče pitanja jezika i jezikoslovlja, jer ima gotovo 70-godišnju tradiciju i trenutačno broji 35 doktora filoloških znanosti s produkcijom od 10-ak znanstvenih djela godišnje i s dva sveska najčitanijeg i najcitiranijeg jezikoslovnoga časopisa u Republici Hrvatskoj, a to su naše Rasprave. Suradnja s akademijom u dosadašnjoj fazi rada na pravopisu nije bila potrebna jer smo i znanstveno i kadrovski sposobni napisati pravopis, što smo i dokazali prije desetak dana. Nakon početka javne rasprave sve do sredine svibnja očekujem da se svi hrvatski jezikoslovci, a posebice oni s najvećim i najbogatijim iskustvom u jezikoslovlju uključe sa svojim komentarima, primjedbama i sugestijama kako bi naš pravopis bio još bolji.

'NOVI JE PRAVOPIS JEZIČNO NASILJE!' Velika pobuna akademika protiv novih pravila pisanja

Inače, doista sam iznenađen reakcijom Razreda za filološke znanosti HAZU-a s tako teškim osudama našega pokušaja rješavanja nesređenog pravopisnoga stanja hrvatskoga jezika, koje je postalo poslovično opće mjesto u društvu. Pogotovo sam iznenađen jer sam s mnogima od njih tijekom rada na pravopisu razgovarao i svi su podupirali tu našu ideju, a neki od njih već su nam i poslali sjajne prijedloge kako poboljšati tekst pravopisa.

Kakve su bile njihove reakcije u tom periodu?

- Njihove su reakcije bile izrazito pozitivne. Svi su odreda govorili da je stanje kakvo je sada neodrživo ili, da citiram jednog našeg akademika: ‘Hvalevrijedno je nastojanje, doista, da se za hrvatski dobije jedan i jedinstven pravopis. Da je bilo dobre volje, sve su se razlike mogle riješiti u nekoliko sati sastanka suprotstavljenih uz kiselu vodu (ne bi trebalo platiti ni kavu ni špricer), no pobijedili su po običaju hrvatska zadrtost, jal, taština i sve druge osobine koje rese naš narod, kao i sustavna politička manipulacija’.

Akademici tvrde da je niz jezičnih i pravopisnih pitanja bio na najboljem putu stabilizacije i rješavanja bez nasilnoga nametanja?

- Podsjećam da je posljednja sjednica Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika o pravopisno spornim pitanjima hrvatskoga jezika bila u listopadu 2006. godine i da se u proteklih gotovo sedam godina ni na koji način nije mogao steći dojam da su se ‘stvari u jeziku i pravopisu bile počele sređivati’, kako stoji u izjavi Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a optimizam da ‘bi sigurno nakon nekog vremena pravopis i jezik bili dovedeni u posve sređeno stanje’ ni na koji način nema uporišta u stvarnosti.

Upravo suprotno, došlo je do još većega raslojavanja govornika hrvatskoga jezika, a zbunjenost profesora hrvatskoga jezika i učenika kulminirala je višestrukim dopisima Društva profesora hrvatskoga jezika resornome ministarstvu krajem 2009. godine u kojima se traži žurno propisivanje jedinstvene pravopisne norme zbog neodrživosti stanja u kojem se našlo hrvatsko školstvo. Mi smo prvi put ponudili naša pravopisna rješenja na uvid svim hrvatskim jezikoslovcima i cijeloj javnosti uz molbu za primjedbe i sugestije, a to se naziva nasilnim nametanjem?! To je naravno apsolutno dijametralno suprotno od onoga što mi radimo, a mi uostalom i nismo ustanova koja može ikome išta nametati. Naš će pravopis od lipnja ove godine biti na našim mrežnim stranicama potpuno besplatan, a hoće li se itko njime služiti, mi u ovom trenutku ne znamo. Nadamo se da hoće.

PREDSTAVLJEN NOVI HRVATSKI PRAVOPIS Doznajte koje su nove suvremene riječi i što je ispravno 'neću' ili 'ne ću'!

Na predstavljanju radne verzije izjavili ste da je ovaj pravopis ‘ruka pomirenja’? Doista mislite da može doći do konsenzusa jezikoslovaca, iako su razlike u postojećim pravopisima minimalne?

- Mi smo krenuli u javnu raspravu vrlo pomirljivim riječima jer nam je stvarna želja da se jezikoslovci usuglase i donesu napokon zajedničko mišljenje da je ovo natezanje s tih nekoliko pravopisnih sitnica stvarno prevršilo mjeru.

Slažem se s nekim hrvatskim jezikoslovcima koji govore: izvucimo rješenja spornih pitanja iz šešira, ali dajte da napokon prestanu ti prijepori, imamo jako mnogo drugih i važnijih pitanja u jeziku i jezikoslovlju od pravopisa. I nakon svega vrlo sam optimističan jer dobra volja, da se napokon usuglasimo ne može propasti.

Je li moguće napisati pravopis hrvatskog jezika bez dvostrukih rješenja?

- Recimo da u teoriji jest, ali u praksi je to neprimjenjivo. Jezik je živa materija, u njemu su brojne dvostrukosti na svim jezičnim razinama.

Na koji način će funkcionirati javna rasprava o prijedlogu pravopisa? Tko se već uključio u nju?

- Mislim da ćemo ovih dana početi s objavljivanjem komentara jer su oni pokazatelj silne zainteresiranosti stručnjaka iz brojnih područja i ‘običnih’ građana. Neka mišljenja su sjajna i sigurno ćemo ih prihvatiti. Zato još jednom pozivam sve da se uključe u javnu raspravu: [email protected]

S pravopisom politika nema veze!

Kako izbjeći da se svaka nova vlast upusti u izradu novog pravopisa?

- Ne znam koliko je politika do sada imala prste u pravopisnim pitanjima. S punom odgovornošću tvrdim da je Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje isključivo naša ideja, naš doprinos stabilizaciji hrvatske pravopisne norme i naš prinos uljuđenom društvu. Politika s našim pravopisom nema nikakve veze. A hoće li od strane mjerodavnih državnih tijela taj pravopis biti propisan kao obavezan za škole, to nije stvar na koju mi možemo utjecati. Mi bismo željeli da se takvo što dogodi jer bismo napokon doveli do rješavanja pravopisne zbrke u kojoj nam djeca čitaju u udžbenicima jedno, a po svim medijima nešto sasvim drugo pa onda o samome pravopisu, pa u konačnici i o jeziku zauzimaju negativan stav. To je ta šteta o kojoj je riječ kad se govori o pravopisu, a ne ovo što mi radimo.

Tko želi pisati kao Vuk Karadžić, neka slobodno piše ‘ne ću’

Kako to da se u raspravama uvijek prije ili kasnije vraćamo na spominjanje novosadskog pravopisa?

- Jezikoslovci iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji su pisali naš pravopis s novosadskim pravopisom nemaju nikakve veze. Prosjek naših godina je 40,4, a novosadski pravopis je tiskan 1960., kad je samo jedna suautorica našega pravopisa imala 5 godina, a svi ostali nisu bili ni u planu! Mislim da je sintagma ‘novosadski pravopis’ sjajna za sve one koji bez ikakvih argumenata žele diskreditirati naš rad da vrlo kratko pokažu što misle o našoj ideji, a ne o pravopisnim rješenjima. S druge strane dobivamo u komentarima vrlo često kvalifikacije da je naš pravopis ‘endehazijski’, što samo govori da bi i jednima i drugima bilo dobro da temeljito iščitaju naša rješenja pa će im mnogo toga biti jasnije.

Besmislena rasprava

Jezikoslovci su suglasni u tomu da je rasprava treba li pisati ‘ne ću’ ili ‘neću’, ‘greška’ ili ‘grješka’ besmislena. Zašto se sami uvijek vraćaju na ta pitanja, a ne raspravljaju primjerice o utjecaju engleskog jezika na sintaksu hrvatskog?

- Da, svi govore da je besmislena rasprava o ‘ne ću’ i ‘neću’, a to se neprestano ističe kao najveći problem. Čak se spominje da je novosadski pravopis uveo ‘neću’ pa smo onda i mi valjda ‘novosađani’. A poznata je činjenica da je, kako kaže akademik Katičić, ‘rastavljeno pisanje sklopa ne ću utemeljio, uostalom, i pridržavao ga se Vuk Stefanović Karadžić, s dobrim razlogom’.

Dakle, mi bismo mogli reći da ako netko želi pisati kao Vuk Karadžić, neka piše ‘ne ću’, ali to je preniska razina diskursa na koju se mi ne želimo spustiti jer je ona uvredljiva za sve one koji su bili šikanirani jer su se opirali nametanju spojenoga pisanja kao što je i izjava da svi koji pišu ‘neću’ žale za novosadskim pravopisom uvredljiva za veliku većinu Hrvata, koji upravo tako pišu.

Bit će otpora

Ivo Žanić komentirao je kako nije uvjeren da će donošenje jedinstvenog pravopisa biti kraj rasprave. Obrazložio je da su odnos prema pravopisu općenito i politizacija jezika toliko toga zatrovali u posljednjih dvadesetak godina da mu se čini kako je situacija nerješiva? Slažete se?

- Kako bi se ono reklo: budimo objektivni, tražimo nemoguće. Nemoguće je sve dotle dok se ne ostvari. Mi smo zrela i uljuđena nacija i siguran sam da ćemo u tome uspjeti. A da će biti otpora, to nam je sasvim jasno. Ali isto tako je jasno da se velike i važne stvari ne mogu dogoditi bez otpora.

Izdvajamo