Većina građana Splita, njih dvije trećine, podržava gostovanje hrvatske nogometne reprezentacije na Poljudu, dok se oko 15 posto građana protivi toj ideji, piše Slobodna Dalmacija. Na razini županije razlike su još veće: dolazak “vatrenih” u Split podržava tri četvrtine žitelja, a deset posto ih je protiv.
To su glavni rezultati ankete na temu “Utakmice hrvatske nacionalne reprezentacije u Splitu”, koju je, za potrebe Slobodne Dalmacije, zagrebačka agencija “Prizma” provela od 21. do 24. lipnja na reprezentativnom uzorku od 600 ispitanika starijih od 15 godina. Polovina ispitanika bila je iz Splita, a druga polovina iz ostatka Splitsko-dalmatinske županije.
Anketom smo htjeli utvrditi mišljenje građana Splita i županije prema ideji da hrvatska nogometna reprezentacija igra u Splitu. Zanimalo nas je i kako navijanje za Hajduk utječe na stav prema nastupu “vatrenih” na Poljudu, kao i postoji li razlika u tom stavu između građana Splita i ostatka županije.
Kako je poznato, radi se o vrućem nogometnom pitanju koje je preraslo u prvorazredni politički problem.
Svjedočili smo čak i javnom sukobu između Torcide i splitskih branitelja, nakon što su pojedine braniteljske udruge kritizirale Torcidin naum da svoju principijelnu borbu protiv HNS-a protegne i na moguću utakmicu reprezentacije na Poljudu, na što im je iz Torcide zamjereno da mirno i šutke prelaze preko dugogodišnje nepravedne i nepoštene politike HNS-a. Bilo je to valjda prvi put u povijesti Hrvatske da su se Torcida i branitelji oko nečega razišli.
Manjina za službeni Hajduk
Anketa je provedena telefonskim putem, a na glavno anketno pitanje: “Želite li da hrvatska nogometna reprezentacija igra u Splitu?” bila su ponuđena četiri moguća odgovora: 1) “Da, neovisno o odnosu Hajduka i Hrvatskog nogometnog saveza”; 2) “Ne, dok god HNS ne udovolji svim uvjetima koje postavlja Hajduk”, 3) “Ne, ni u kojem slučaju” i 4) “Svejedno mi je”.
Možemo primijetiti da solucija pod 3) predstavlja javni stav tvrdog krila Torcide, dok odgovor pod 2) otprilike koincidira sa službenim stavom Hajduka. No, pokazalo se da je većina anketiranih izabrala varijantu 1), odnosno izrazila želju da “vatreni” nastupe na Poljudu neovisno o odnosu Hajduka i HNS-a.
Tu je želju izrazilo 71,6% anketiranih, pri čemu je u samom Splitu taj broj nešto manji (67,4%) nego u ostatku županije (74,1%). Drugu ponuđenu soluciju, koju možemo nazvati “uvjetnim pristankom” (može, ako HNS udovolji Hajdukovim uvjetima), izabralo je 11,2 posto građana Splita i četiri posto građana županije, dok je treći odgovor, koji možemo smatrati “bezuvjetnim odbijanjem” (“Ne, ni u kojem slučaju”), izabralo četiri posto Splićana i 5,6 posto žitelja županije. Ostalim ispitanicima je svejedno.
Ako drugi i treći odgovor promatramo zajedno, kao dva različita oblika odbijanja gostoprimstva “vatrenima” (uvjetni i radikalni), vidimo da se bezuvjetnom dolasku hrvatske reprezentacije na Poljud protivi ukupno 15,2 posto Splićana i 9,6 posto građana cijele županije. Na razini cijelog uzorka, na dolazak “vatrenih” na Poljud uvjetno pristaje 6,7 posto anketiranih, a ni po kojim uvjetima ne pristaje njih pet posto.
Kad bismo isključili ispitanike kojima je svejedno, postotak građana koji bezuvjetno žele reprezentaciju na Poljudu skače na 86 posto, dok se preostalih 14 posto protivnika dijele na osam posto onih koji “vatrene” na Poljudu žele uvjetno i šest posto onih koji ih ne žele ni u kojem slučaju.
Slične rezultate dobivamo i kada izdvojimo ispitanike koji su se deklarirali kao navijači Hajduka, a kojih je u anketi bilo 79 posto (16 posto anketiranih ne navija ni za jedan klub, dok ih pet posto navija za neki drugi klub). Među deklariranim navijačima Hajduka, njih 76 posto bezuvjetno želi “vatrene” na Poljudu, osam posto ih želi uvjetno (ako HNS ispuni Hajdukove zahtjeve), dok pet posto navijača Hajduka ni u kojem slučaju ne želi reprezentaciju u Splitu.
’Tiha većina’ čeka ishod
Možda je zanimljivo notirati da se među ispitanicima koji su se deklarirali kao navijači drugih klubova apsolutno nitko ne protivi dolasku reprezentacije u Split: 90 posto ih bezuvjetno podržava tu ideju, a ostalima je svejedno. To potvrđuje tezu da unutar hrvatskog navijačkog puka upravo navijači Hajduka imaju najsnažniju percepciju da Hrvatski nogometni savez svojim politikama nanosi sistematsku nepravdu njihovu klubu.
Također, kod onih 16 posto ispitanika koji ne navijaju ni za jedan klub uočljivo je da je gotovo polovini (44,4%) svejedno hoće li reprezentacija igrati u Splitu, što je njihov najčešći odgovor.
Rezultati ankete općenito sugeriraju da je samo manjina Splićana i navijača Hajduka izričito i bezuvjetno protiv dolaska reprezentacije na Poljud – riječ je o oko pet posto građana, što odgovara udjelu pripadnika Torcide u populaciji grada Splita. Naime, Split ima 180.000 stanovnika, a Torcida u svom najširem sastavu može na poljudskom stadionu okupiti i do 10.000 pripadnika, što iznosi pet posto građana Splita.
Je li to malo ili puno, u odnosu na očitu moć Torcide da utječe na mnoga zbivanja vezana uz hrvatski nogomet? Može li se govoriti o “tihoj građanskoj većini” koja želi reprezentaciju na Poljudu i “glasnoj manjini” koja tu inicijativu sabotira i protiv nje protestira, pri čemu se ta “glasna manjina” više-manje može identificirati s Torcidom?
Rezultati potvrđuju tu tezu: brojke doista pokazuju da većina građana Splita i županije želi gledati reprezentaciju na Poljudu, bez obzira na sporove između Hajduka i HNS-a, a da tu utakmicu bezuvjetno želi spriječiti tek jednoznamenkasti postotak građana. Demokratskim rječnikom kazano: Torcida sprečava većinu da gleda reprezentaciju.
S druge strane, svaki pripadnik Torcide može reći da se oni ne bore protiv reprezentacije, nego za nogometnu i društvenu pravdu. Može i dodati – i pritom biti u pravu – da je u povijesti uvijek bilo tako da se za društvenu pravednost bori tek manjina ljudi, a da plodove te borbe poslije uživaju svi, pa i ta “tiha većina” koja nije sudjelovala u borbi.
