Premijer Andrej Plenković odgovarao je jučer u Sofiji na pitanja novinara vezana uz aferu mejlovi. Premijerova vjerodostojnost ozbiljno je narušena tom aferom i Plenković zadnjih dana često istupa u javnosti kako bi pokušao popraviti imidž.
1. Plenković: “Opcija koja se u tom analiziranju različitih scenarija u vrlo kratkom roku, mi tu govorimo o razdoblju od manje od dva mjeseca, na kraju iznjedrila je Zakon o izvanrednoj upravi. Sad gledam polemike tko je sve konzultiran, tko je pomogao. Dio vanjskih stručnjaka angažiran je u dogovoru HDZ-a i Mosta, Most je dao predstavnike za te skupine. Zna Petrov točno koga i zašto.”
Plenković zadnjih dana u svakom svom javnom nastupu ponavlja kako je sve rađeno u dogovoru između tadašnjih partnera, Mosta i HDZ-a, i da je i Most dao svoje predstavnike u grupu Borg. Ovo je tipično okretanje pile naopako i komunikacijska strategija izgleda tako da se poručuje “ako smo mi nešto krivi, krivi su i oni koji nas napadaju”.
To je sasvim legitiman način obrane i premijer zapravo govori istinu jer je i Most znao za grupu Borg koja je radila na izradi lex Agrokor. To im je postalo sporno tek kada su najureni iz Vlade, pa je Plenković tu u pravu. No ipak ostaje činjenica da je u ovoj priči ipak premijer najodgovornija osoba i da je, ako je sve tako čisto kako govori, puno ranije trebao sve detalje iznijeti u javnosti. Ovako, dojam je da se sve skrivalo.
2. Plenković: “Mislim da mi je do kraja jasno o kakvom trendu se radi i kakvom smjeru napada smo trenutno izloženi. Još jednom ću ponoviti, cijelu svoju karijeru, svoj politički život, društveni angažman baziram na čestitosti, poštenju, nekorumpiranosti i s te strane sam po ovoj temi i svim drugima kojima sam se u svom životu bavio miran da ne mogu biti mirniji.”
Plenković je na poziciju predsjednika HDZ-a, a potom i Vlade došao s agendom da mijenja stranku nabolje i da sve ono loše što se događalo u HDZ-u, od Ive Sanadera do Tomislava Karamarka, ostavi iza sebe. Zato ga je ova afera jako pogodila jer se prvi put propituje i njegova čestitost, pa premijer očito ima potrebu naglašavati kako je on, unatoč svemu, pošten, nekorumpiran i da je miran.
Svjestan da je u ovom trenutku ranjiv, premijer naglašava da zna o kakvom je trendu riječ i kakvom smjeru napada je izložen, pokušavajući između redaka poručiti da je stekao mnogo neprijatelja u svom dosadašnjem kratkom mandatu.
3. Plenković: “Ukupni troškovi koje će izvanredna uprava objaviti su puno manji nego što je to uobičajeno u drugim zemljama i takve usluge koštaju puno. I tog javnost treba biti svjesna. Hrvatski proračun i kriza u Agrokoru - nula kuna. Izvanredna uprava ima zadaću ne samo da pokuša smanjiti troškove savjetnika nego i učiniti sve da se preostala otvorena pitanja riješe u zakonskom roku. To je meni kao predsjedniku Vade najbitnije i najvažnije.”
Obrana premijera Plenkovića u ovoj aferi temelji se i na činjenici da hrvatski državni proračun nije nastradao, odnosno da nijedna kuna nije otišla iz državne blagajne u ovom procesu izvanredne uprave. To je također, s PR-ovske strane, logičan potez jer javnost je najosjetljivija kada se netko okoristi na njihov račun. No i tu postoji kvaka.
Naime, Agrokor je od svog nastanka do danas bio tvrtka koja je dobivala velike subvencije od države, u Ciboninu tornju izredale su se sve političke opcije, mnogi menadžeri prelazili su iz državnog sektora u koncern i obratno. Iako privatna tvrtka, Agrokor je oduvijek bio slizan s državom, a sada je upravo država preuzela na sebe odgovornost za spas koncerna.
4. Plenković: “Problematična je ta činjenica da su neki kasnije bili angažirani na drugi način. Meni je žao. Trebali su se svi zaposliti u Agrokoru i gotovo i stvar bi bila riješena, kao što su mnogi drugi došli raditi u sustav Agrokora. To bi bio put i nikakvog problema danas ne bi bilo.”
Izjava predsjednika Vlade koja govori da je u klasičnom knockdownu i ako se ubrzo ne sredi prije nego što mu sudac izbroji do deset, dogodit će se i knockout. Jedino, dakle, jedino gore od toga da su savjetnici koji su pisali lex Agrokor dobili posao od glavnog savjetnika Agrokora kao podizvođači, bilo bi to da ih Ramljak izravno zaposli kod sebe u Agrokoru. Iako bi to bio manji novac, bilo bi to i izravno pogodovanje.
Kažimo još jednom: premijer je pristao na čitavu tu priču u zadnjih godinu dana smatrajući da će percepcija javnosti biti ta da je veća korist od lex Agrokor od štete koja je nastala tom “akcijom” i da se to neće “uhvatiti” kao velika priča. Objava e-mailova je, međutim, porazila tu taktiku jer je percepcija štete takvog neformalnog ponašanja i mogućeg pogodovanja jako porasla. Nepripremljeni premijer je na konopcima, pitanje je ima li snage za još par rundi ovako jakog ritma.
5. Plenković: “Neka naprave jednu gestu i vrate kompaniji novac za sve što smatraju da je suvišno i nezasluženo. Mene niti je itko pitao niti sam znao tko će biti podizvođači. Ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada ili HDZ trpe štetu ili odgovaraju zbog takve situacije. Želim da se sve rasvijetli i da pogledamo koliko je jedna uspješna priča iz različitih interesa došla u situaciju da se dovodi u pitanje cijeli proces”.
Izjava potvrđuje da se premijer Plenković malo “pogubio” u ovoj priči. Ponajprije, šef Vlade na ovaj način tvrdi da je dio honorara isplaćen savjetnicima zbilja “suvišan i nezaslužen”, što ga kvalificira za karakternog svjedoka u istrazi USKOK-a u mogućem sudskom procesu. Jer, ovo je izravna optužba prema Anti Ramljaku, bivšem povjereniku. Uz to, u jako neugodnu situaciju premijer dovodi novog povjerenika Fabrisa Peruška jer bi, kako bi uravnotežio situaciju, Peruško morao zadnje honorare tim savjetnicima skresati za 90% ili ih ne isplatiti.
Dapače, morao bi im dati otkaz ako bi se držao moralnih načela koji su doveli do smjene Ramljaka i Dalić. Nadalje, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi tu fakturu isplate ekstra profita opravdali savjetnici, što bi napisali na fakturi “iz usluge”, nešto poput: “Ispričavamo se što smo vas pokrali”. Iako to neće kazati, u Agrokoru su sigurno konsternirani ovakvom premijerovom izjavom.