Kada se na sudu u Novom Pazaru u Srbiji pojavi stranka kojoj je materinji jezik bosanski, postupak se vodi "kao da se govori na mađarskom ili francuskom jeziku - uzima se tumač koji sa srpskog prevodi na bosanski jezik", priča za Deutsche Welle Edin Hodžić, sudac osnovnog suda u Novom Pazaru, o tome kako izgleda kad netko inzistira na prijevodu sa srpskog na bosanski jezik.
Takvih je, dodaje, malo, no službene statistike ne postoje. Ranije se događalo da prekršajni postupci zastarijevaju jer nema ovlaštenih sudskih tumača. Sada, kada ih ima nekoliko, mnogo manje ljudi traži da im se sudi na bosanskom - to bi samo povećalo troškove suđenja koje moraju snositi ako budu osuđeni.
Ali zašto sam sudac Hodžić ne proglasi sebe govornikom i bosanskog jezika pa tako vodi postupak?
- Imao bih pravo voditi sudski postupak na bosanskom jeziku, ali inzistiram da se postupak vodi na srpskom jeziku jer ne želim da me stranke ispravljaju ako sam nepravilno izgovorio neku riječ na bosanskom, kaže.
Tako, dodaje, čuva dostojanstvo suda.
Dok u Srbiji, BiH i Crnoj Gori gotovo da i nema tumača za službene jezike država nastalih na području bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj ih ima pregršt.
U Zagrebu su reporteri DW-a razgovarali s pravom poligloticom - ona je sudski tumač za makedonski, hrvatski, srpski i bosanski.
Spomenka Demnieva je 2001. godine doselila iz Makedonije u Zagreb.
- Završila sam fakultet u Makedoniji. Na temelju toga podnijela sam zahtjev Županijskom sudu za imenovanje za sudskog tumača za makedonski i dobila sam to imenovanje. Nakon toga sam doznala da mogu postati i sudski tumač za srpski jezik ako položim jezični ispit za sudskog tumača pa sam položila i taj ispit. Pojavila se potreba, odnosno dolazile su mi stranke koje su tražile prijevod sa bosanskog jezika. Nisam mogla raditi te prijevode i informirala sam se da se može položiti ispit za sudskog tumača za bosanski jezik pa sam i taj ispit položila i dobila imenovanje za tumača za bosanski jezik. Crnogorski ne govorim, odnosno nemam pečat za taj jezik jer nemam gdje polagati taj ispit za sudskog tumača, kaže za Deutsche Welle Demnieva.
Ispite za srpski i bosanski pripremala je prema službenom pravopisu i gramatici tih jezika, a za bosanski je dodatno našla knjigu 'Razlike Daytonskog ugovora' koji je bio pisan u 3 varijante, na srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku.
- Fizičke osobe dolaze prevoditi dokumente koji im trebaju za reguliranje boravka, za zapošljavanje, priznavanje kvalifikacija ili nastavak školovanja u Hrvatskoj. Prevodi se, recimo, dodatak diplomi, ako tražite priznavanje te diplome ovdje kako biste mogli ovdje raditi ili se javljati na natječaj za posao. Za prijevode sa srpskog su se već ljudi navikli, obično traže prijevod s ćirilice na latinicu i uopće ne spominju da su to hrvatski i srpski jezik. Ljudi koji dolaze iz Bosne i Hercegovine su jako ogorčeni da im se ovdje traži prijevod na hrvatski jer takvo što u BiH ne postoji jer su tamo tri službena jezika pa su iznenađeni da postoji prijevod, odnosno sudski tumač za bosanski jezik, napominje Demnieva.
-->