Zbog ratnog zločina nad civilima hrvatske nacionalnosti u baranjskom mjestu Batina 1991. godine na tri godine i deset mjeseci zatvora nepravomoćno je osuđen Stevan Budač (51), koji je tako dobio gotovo četiri puta nižu kaznu od one koja mu je izrečena na prvom suđenju prije 17 godina.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Osijeku pod predsjedanjem sutkinje Azre Salitrežić proglasilo ga je krivim u ponovljenom suđenju koje se provelo nakon što je Budač, inače državljanin Srbije, u svibnju prošle godine uhićen u Rumunjskom gradu Galata gdje se zatekao kao član posade riječnog teretnog broda koji je plovio pod srpskom zastavom.
Ubrzo je izručen Hrvatskoj kako bi mu se ponovno sudilo, a nakon što je 2002. godine osuđen u odsutnosti na 15 godina zatvora, što će četiri godine poslije Vrhovni sud ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. No, Hrvatska je u međuvremenu na dulje vrijeme prestala suditi u odsutnosti za kaznena djela ratnog zločina, pa se ni Budaču nije sudilo dok napokon nije uhićen.
Županijsko državno odvjetništvo teretilo ga je da je kao pripadnik tzv. Štaba teritorijalne obrane, koji je preuzeo vlast u Batini nakon okupacije Baranje, sudjelovao u psihičkom i fizičkom zlostavljanju, prisilnom novačenju u TO, prijetnjama, pucanjem na kuće, progonu, uhićivanju, premlaćivanju... većinskog hrvatskog i mađarskog stanovništva.
Torturama pripadnika TO bilo je podvrgnuto 20-ero mještanki i mještana Batine, pri čemu je Janoš Tir preminuo od posljedica premlaćivanja, a Josip Kuruc iz straha od zlostavljanja počinio je samoubojstvo. Budača se teretilo da je skupa s još dvojicom pripadnika TO uhitio Marina Šomođvarca (45), koji je potom više sati premlaćivan u Štabu TO, a onda su ga tako krvavog i izudaranog doveli kući da ga vide supruga i maloljetni sin. Šomođvarac je potom odveden u zatvor u Beli Manastir odakle mu se izgubio svaki trag sve do 2003. godine, kada je njegovo tijelo ekshumirano iz masovne grobnice u Novom Sadu.
Budač, kojega su u Batini zvali Džekson, ovo je baranjsko pogranično mjesto napustio 1993. godine i otišao živjeti u Srbiju gdje je zasnovao i obitelj. Činjenicu da mu je izrečena kazna blaža i od minimanih pet godina zatvora za ovo kazneno djelo, sutkinja Salitrežić obrazložila je i time da je okrivljenik 1991. Godine bio mlad te da je u međuvremenu postao otac troje djece, a i pred sudom se korektno ponašao. Ipak, zbog opasnosti od bijega Budaču je produljen istražni zatvor u kojem će ostati do pravomoćnosti presude.