Prizorima tisuća žena, djece i muškaraca koji noću lutaju jugoistokom Europe, ukrcavaju se u već ionako prekrcane vlakove koji ih, uvjereni su tog kasnog ljeta 2015. godine, vode prema Zapadu, prema njima uglavnom nepoznatim mjestima i gradovima gdje će pokušati nanovo sastaviti svoje brutalnim sirijskim ratom razorene živote, počinje 20-minutna dokumentarna priča poznatog novinara Roberta Zubera.
“Trpjeli smo. Nadali smo se da će se situacija smiriti nakon mjesec, dva i da će se život vratiti u normalu. No, te 2014., kako je zbog rata svaki dan bio gori od drugog, odlučili smo napustiti Siriju. Najteže je bilo pješačenje, hodali smo dan za danom. Pomoć koju smo dobili u Makedoniji i Srbiji bila je pritom vrlo mala”, pričaju Suheila i Firas, središnji likovi u priči kojom je Zuber opisao najbitnije i najčešće probleme s kojima se i četiri godine poslije velikog izbjegličkog vala iz 2015. susreću mnogi izbjeglice i/ili migranti koji su tada, ali i u idućim godinama odlučili u Hrvatskoj zatražiti azil i ovdje početi novi život.
- Suheilu i Firasa upoznao sam na zagrebačkom Željezničkom kolodvoru u rujnu 2015. godine. Kamerom otad pratim njihov život i integraciju u naše društvo - počinje Zuber svoju priču o problemima s kojima se mnogi migranti, izbjeglice i azilanti susreću u Hrvatskoj - teškom integracijom u društvo i jezičnom barijerom zbog koje često teško pronalaze posao.
Suheila i Firas rođeni su u Iraku, zemlji u kojoj su živjeli sve dok ih rat nije natjerao da pobjegnu u susjednu Siriju 2009. godine gdje su se i upoznali. Međutim, nekoliko godina poslije i Siriju je zahvatio totalni rat, a kako su živjeli u Homsu, gradu koji je na kraju potpuno razoren, njih su dvoje iz Sirije odlučili krenuti na put prema Europi.
Danas Suheila i Firas žive kao podstanari u Zagrebu. Iako je završila srednju informatičku školu, Suheila je još i dobro prošla - radi u jednom poznatom zagrebačkom restoranu, a Firas još traži posao iako je školovani elektrotehničar.
Zašto je baš njih izabrao za središnju točku svoje priče, pitali smo Zubera.
- Oni su primjer koji je mogao biti pozitivan, ali svejedno imaju problema oko integracije i jezika. Firas i Suheila su eklatantan primjer da kod velikog dijela te populacije (izbjeglica, migranata, azilanata...) imaš ljude koji su educirani, koje je u Europu stvarno natjerala velika nesreća, rat, ali ih mi unatoč tome sve stavljamo u isti koš. I ne dajemo im šansu za integraciju u društvo. Barem ne onoliko koliko bismo mogli - kaže Zuber.
U njegovoj priči o najvećim problemima s kojima se ljudi poput Firasa i Suheile susreću prilikom pokušaja integracije i pronalaska posla u Hrvatskoj govore i Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije, Tajana Tadić iz inicijative Are You Syrious, Dražen Klarić iz Isusovačke službe za izbjeglice, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić...
Svi oni govore o velikim institucionalnim problemima s kojima se svi ti ljudi još i danas susreću u pokušaju da se integriraju u hrvatsko društvo, da nađu posao, da nauče jezik, kao i da se opća društvena klima od 2015. do danas znatno promijenila, da ih se danas gleda više u negativnom kontekstu nego tada kad su bježali iz ratom razorene Sirije.
- Očekivalo se da budemo otvoreniji prema izbjeglicama i da ih otvorenije prihvaćamo. I u smislu odobravanja međunarodne zaštite (azila) i u smislu integracije u društvo. Javnost danas, nažalost, pokazuje veći otpor prema prihvaćanju izbjeglica nego 2015. godine - kaže Klarić.
Velike kritike su Zuberovi sugovornici uputili i prema hrvatskoj policiji koju optužuju i za protuzakonito postupanje prema migrantima na našim granicama.
- Politički ciljevi nikad ne smiju biti takvi da derogiraju osnovna ljudska prava - tvrdi odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.
Emisiju Re:vizija Al Jazeere Balkans u cijelosti pogledajte u prilogu: