BIOGRAFIJA KANDIDATA

ŽIVOTNI I POLITIČKI PUT ZORANA MILANOVIĆA Bivšeg premijera mnogi pamte po osebujnim javnim istupima, ovo su neke od njegovih najčuvenijih izjava

Sandra Šimunović / CROPIX, Goran Mehkek / CROPIX, Nikša Stipaničev / CROPIX, Vlado Kos / CROPIX

 

- Sukladno svojim ovlastima predložit ću Zorana Milanovića za SDP-ovog predsjedničkog kandidata na sljedećoj sjednici Glavnog odbora. Od njega očekujem pobjedu na izborima i da vrati dignitet i dostojanstvo funkciji predsjednika - kazao je predsjednik SDP-a Davor Bernardić nakon sjednice Predsjedništva SDP-a na kojoj je bivši premijer i bivši predsjendik SDP-a Milanović jednoglasno podržan za kandidata stranke na predstojećim izborima za predsjednika države.

- Želim postati predsjednik jedne moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske. Ovo je vrijeme promjena, a Hrvatska je trenutačno u stanju koje je popravljivo. Imam veliko političko i životno iskustvo, kao stjegnoša jedne prezrene profesije. Imam potrebu pokazati strast i ljubav da služim zemlji - izjavio je sat i pol kasnije Zoran Milanović na konferenciji za tisak s koje je objavio povratak u politiku.

U nastavku donosimo kratku Milanovićevu biografiju i neke od javnih istupa po kojima je ostao zapamćen u hrvatskoj javnosti.

1966.

Zoran Milanović rođen je u Zagrebu, 30. listopada, djetinjstvo je proveo u starom Trnju, kvartu koji je u sedamdesetima predstavljao socijalni miks sačinjen od siromašnih starosjedilaca i doseljenika iz različitih dijelova bivše države.

1980-e

Milanović je pohađao „Centar za upravu i pravosuđe” u Gundulićevoj ulici, a početkom 90-ih diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobio je rektorovu nagradu i sudjelovao na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u Haagu.

1993.

Zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je došao na preporuku profesora na Pravnom fakultetu Ivana Šimonovića. Godinu dana kasnije otišao je u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Nagorno Karabah.

1996.

Imenovan savjetnikom u hrvatskoj misiji pri Europskoj Uniji i NATO-u u Bruxellesu, a dvije godine kasnije na tamošnjem sveučilištu završio poslijediplomski studij prava Europske unije.

1999.

Učlanio se u SDP i nakon pobjede koalicije na izborima 3. siječnja 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije imenovan je pomoćnikom ministra vanjskih poslova Tonina Picule.

2003.

Nakon pobjede HDZ-a na izborima, napustio je diplomaciju i na poziv Ivice Račana 2004. je kooptiran u Izvršni odbor SDP-a, a kraće vrijeme bio je stranački glasnogovornik.

2007.

Kada je 2007. umro Ivica Račan, SDP-ovo članstvo je na izvanrednoj konvenciji s uvjerljivom većinom za novog lidera izabralo Milanovića, koji je pobijedio stare kadrove Željku Antunović, Milana Bandića i Tonina Piculu. Na parlamentarnim izborima u studenom izgubio je od Ive Sanadera i slijedeće četiri godine proveo u oporbi. Za to vrijeme se okružio novijom generacijom suradnika poput Ranka Ostojića, Siniše Hajdaš Dončića, Ante Kotromanovića, Igora Dragovana i Gordana Marasa.

2011.

U studenom 2011. koalicija SDP-HNS-IDS-HSU pod njegovim vodstvom uvjerljivo je pobijedila korupcijskim skandalima ruinirani HDZ i iduće četiri godine vladala Hrvatskom. Prije toga, Milanović je imao krucijalan utjecaj i na izbor Ive Josipovića za predsjedničkog kandidata SDP-a.

2014.

Povodom Dana domovinske zahvalnosti održao govor koji je imao snažan nacionalni naboj. Tada je prvi puta javno iskazao posebno poštovanje prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu "jer je bio hrvatski predsjednik u vrijeme kada je to bilo najteže".

2015.

Angažira PR stručnjaka Alexa Brauna, Vlada počinje ostvarivati dobre rezultate, ali Milanović ipak tijesno gubi parlamentarne izbore. Unatoč porazu, ostaje na čelu SDP-a i pobjeđuje Zlatka Komadinu.

2016.

Nakon pada vlade Tima Oreškovića, vodi na izborima Narodnu koaliciju, ali je opet pobijeđen, pa podnosi ostavku i odlazi iz politike.

2016.

Osnovao konzultantsku tvrtku EuroAlba Advisory. Početkom ove godine u medijima je objavljeno kako su ukupni prihodi tvrtke za 2018. iznosili 744.970 kuna, što je povećanje od 20-ak posto u odnosu na 2017. kada su prihodi iznosili 625 tisuća kuna. Ali iz financijskog izvještaja proizlazi kako bivši hrvatski premijer mjesečno prima tek nešto više od tri tisuće kuna.

Milanovićeve top izjave

O državi

- Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država.

O Hrvatima

- Hrvat za mene nije pitanje krvi, nego pitanje izbora.

O odlasku s vlasti

- Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte po ničemu.

O skromnosti

- Moramo pospremiti nered star 20 godina, a to je i za pametnije tipove od mene velik zalogaj.

O državnicima

- Najbolji državnici dolaze na najzahtjevnije poslove u pravilu nespremni jer niste nikad ni svjesni što vas sve čeka.

O rejtingu

- Kad bismo išli brzinom koju traže rejting agencije, bili bismo u opasnosti da završimo kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume.

O utjesi

- Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer.

Na aktualnom satu

- Dajte me pustite da govorim, jer, pogledajte - ja se blamiram pred javnošću. Zar vam nije u interesu da javnost vidi kako nesposobnog i neartikuliranog premijera ima?

O prijateljima

- Ja u politici nemam i ne mogu imati prijatelja. Ni rođeni brat mi nije prijatelj, pogotovo ako se protiv njega podiže prijava.

O lokalnim izborima

- Očekivali smo da će SDP pomesti pod s protivnicima, ali to nije bilo realno.

O Hrvatskoj u Berlinu

- Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno.

O gospodarstvu

- Nisam meteorolog, nego predsjednik Vlade. The Economist su moje omiljene novine, ali svi znaju pogriješiti. Taj je časopis prije 12 godina prognozirao negativan trend njemačke industrije pa je pogriješio. Pogriješit će i u slučaju Hrvatske.

O odlučivanju

- Netko će u Hrvatskoj, bilo ova ili neka druga Vlada, ali što prije, a ja vjerujem ova Vlada, morati donositi odluke. Lako je govoriti ‘ne’ i biti protiv svega, biti opozicija i otpor svakoj promjeni u društvu.

O poplavi u Gunji

- Meni je lani pukla cijev u kući. Još uvijek mi se suši. Godinu i po dana mi se suši.

O predsjedniku RH

- Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu.

O sebi

- Ne morate me voljeti, ali došlo je do toga da se ljudi moraju opredijeliti za mene.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo