INTERVJU ZA JUTARNJI

ZLATKO KOMADINA 'Bernardićeva sudbina ne ovisi o meni. Pogriješio je što se našao s Bandićem, ali to nije presudno za politiku SDP-a'

 Tomislav Krišto / CROPIX

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina jedan je od najutjecajnijih SDP-ovaca.

U intervjuu nam je rekao što sve zamjera predsjedniku SDP-a Davoru Bernardiću te iznio osobne razloge zbog kojih mu ipak daje podršku. Kazao je što ga sve “žulja” nakon nagodbe SDP-a sa Slobodanom Ljubičićem i otklonio bilo kakvu mogućnost koaliranja s HDZ-om.

Možemo li reći da je neuspjela smjena generacija u SDP-u?

- Ne bih to tako kvalificirao. Nitko se nije smijenio. Ljudi dolaze i prolaze, a stranka ostaje. Različito je vrijeme. Sjećam se kako je nastajao SDP. Prvo smo bili SDP-ovci, imali smo ideale i ideje, a onda smo nešto postajali povjerenjem građana. Sada su neki postali “nešto” povjerenjem građana prema stranci, a zapravo voljom predsjednika stranke. Prvo su dobili položaje, a onda postali SDP-ovci. Treba biti obrnuto. Prvo treba biti SDP-ovac, a onda prihvaćati dužnosti u ime SDP-a.

Kako biste opisali stanje u kojem je sada SDP?

- Kao tranzicijsko u kojem tražimo novu snagu. U promijenjenim smo društveno-ekonomskim, političkim i geostrateškim okolnostima. Ne događa se ništa bitno drugačije nego u njemačkom SPD-u. Rejting im je isti kao i naš. Schulz je pao a da još nije ni krenuo. Teško je graditi socijaldemokraciju u uvjetima liberalnog kapitalizma.

Može li Davor Bernardić očekivati sudbinu Martina Schulza?

- Mislim da se to neće dogoditi. Davora su birali svi članovi stranke, i to velikom većinom. On ima pravo na mandat. Mi u stranci nikada nismo rušili predsjednika. Prvi put da čujem ovakve tonove, i to ne od većine u stranci, nego od pojedinaca, uvjetno rečeno viđenih članova.

Je li točno da još jedino vi od utjecajnijih članova stranke podržavate Davora Bernardića?

- Podržavam instituciju predsjednika SDP-a. Predsjednik predstavlja stranku, a kada brod plovi, pametni članovi posade ne likvidiraju kapetana.

Kažu da o vama ovisi hoće li Bernardić opstati ili pasti.

- Nije mi jasno zašto je ta tema u javnosti. Stalno čitam i gledam kako Bernardić samo što nije otišao, samo što nije pao. To dolazi iz redova viđenijih članova SDP-a, a najčešće neimenovanih. Neodgovorni su. O stranci se treba razgovarati u stranci. Ne razumijem da se o SDP-u, i to negativno, razgovara u javnosti.

Jeste li vi ta osoba u SDP-u koja drži palac gore šefu stranke, a može ga okrenuti i dolje?

- Nikada nikoga u životu nisam izdao, pa neću ni Davora. Vrijeme će pokazati hoće li Davor uspjeti. Dobio je mandat i dobio je povjerenje. Vrijedan je, odgovoran, pošten. Dovoljno je mlad da ima potrebnu energiju. Nemojte misliti da je lako biti predsjednik stranke. Bilo bi mu lakše kada bi mu većina pomagala. Uostalom, nisam pobornik teze da je predsjednik stranke jednako stranka. Mi svi smo SDP.

Znači da ćete ga podržavati neovisno o rejtingu SDP-a i Bernardića osobno kao vašeg lidera?

- Ništa nije bezuvjetno. Kritičan sam prema mnogim stvarima. Javno se ne slažem s nekim gafovima koje je kao predsjednik napravio, kao kada je u krivo vrijeme na krivom mjestu s krivim ljudima. Ali mu se ne da šansa. Stalno ga se čeka na zavoju. Umjesto da se konstruktivno pridonosi stranci, sve je usmjereno na to da ga se ruši. I to zbog osobnog animoziteta, a ne zbog političkih prijepora.

Kako doživljavate patroniziranja Milana Bandića nakon što je SDP izgubio sudski spor i mora platiti troškove njegove kampanje iz 2009. godine?

- Bandić k’o Bandić. Po mome mišljenju, neprimjereno, čak bezobrazno. Koristi situaciju kada je netko u problemu da se šegači. Ovo naše zadnje stradanje je posljedica odnosa između Bandića i Milanovića.

Jeste li zadovoljni nagodbom sa Slobodanom Ljubičićem prema kojoj će SDP izbjeći ovrhu i vraćati dug obročno šest godina?

- Gadi mi se što smo to morali tako rješavati. Taj dan sam se osjećao jako loše, a i sad mi je mučno. Ali ako ste odgovorni i racionalni, morate riješiti problem. Ne možete ugasiti svjetlo i zatvoriti stranku. To su iznuđeni potezi. Ali je nešto znakovito. Ako je faktura točna, onda ju je trebalo platiti ranije. Ako je neispravna, onda je netko trebao za to odgovarati. To će još biti tema razgovora. Legalisti smo i poštujemo sudske presude, ali je zanimljivo da je SDP dobio prvostupanjsku presudu u vrijeme kada smo mi bili na vlasti, a da smo drugostupanjsku izgubili sada kad je HDZ na vlasti. Možda je to čista slučajnost, ali bi bilo strašno da nije.

Je li točno da je bilo razmišljanja da se ne ide u nagodbu pa makar se stranka našla pod ovrhom?

- To su bile emotivne reakcije. Kada smo počeli racionalno razgovarati i stavili argumente na stol, zaključili smo da ne smijemo dopustiti blokadu stranke. Blokada znači prestanak rada SDP-a. Ne možete platiti struju, a kamoli dvoranu za neki skup. Ne možete isplatiti plaće... Ipak, grozim se toga da je članarina koju uplaćuju članovi SDP-a otišla Slobodanu Ljubičiću. Njihova članarina se ne koristi za potrebe SDP-a, nego je otišla na propuste bivšeg vodstva i sukobe Zorana Milanovića s Milanom Bandićem. I dalje mi je pitanje zašto je faktura bila tolika, tko je to odobrio, zašto nije plaćeno.

Malo čudi što nitko u SDP-u ne problematizira činjenicu da je Bandić prijavio DIP-u 2,7 milijuna kuna troškova kampanje za gradonačelnika, a SDP-u je ispostavljen račun od 4,3 milijuna.

- Po onome što nam je rečeno, a sve je samo rečeno i malo je papira, ta faktura je prvotno bila manja, odnosno troškovi su bili manji, ali se tražilo da se kampanja pojača. No, sve je to sada nebitno. Presuđeni smo. Činjenica da se prijavio jedan iznos troškova, a potražuje se drugi, govori koliko je toga trulo u državi. Ne može biti zakonito da ste potrošili više, a prijavili manje. Troškovi kampanja se predaju nadležnim državnim tijelima i na to bi netko trebao reagirati.

Kažete da vam je mučno jer će SDP-ovci novac od svojih članarina davati Ljubičiću. A kako gledate na to da je predsjednik vaše stranke Bernardić odmah nakon objave Predsjedništvu da vam prijeti ovrha od gotovo 10 milijuna kuna otišao na večeru i družio se s Bandićem?

- Pogriješio je što je to napravio. Moraš znati da negdje ne možeš biti u neko doba. Rekao nam je da je imao dobru namjeru razgovarati o tome. Ali to nije bilo dobro mjesto ni vrijeme. Ja to ne bih napravio. No, to nije presudno za politiku SDP-a. Dobro je došlo Davorovim kritičarima.

Tonino Picula je kazao da bi želio biti SDP-ov kandidat za predsjednika države. Hoće li dobiti vašu podršku?

- O tome ćemo odlučivati na tijelima stranke kada za to dođe vrijeme. To će biti sljedećih mjeseci, a najkasnije do jeseni. Statutom smo uveli mogućnost predizbora. Tonino je dobar kandidat, a vidjet ćemo hoće li biti kandidat SDP-a. Kandidati se prijavljuju SDP-u, a ne novinama.

Vratimo se na poruku potpredsjednika HDZ-a Milijana Brkića da nema naprijed za Hrvatsku dok SDP i HDZ ne sjednu za stol i dogovore se oko nekih stvari. Trasira li se put za veliku koaliciju?

- Brkić je to poručio iz Njemačke i izjava je prigodničarska. Isto kao što su prigodničarske i kontradiktorne izjave gđe Kolinde Grabar-Kitarović koja u Vukovaru govori koliko će proteći vode dok Hrvatska i Srbija budu prijatelji, a sada je imala sjajne razgovore s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Od tih razgovora nisam razumio ništa, osim što znam da je bio u Hrvatskoj i davao čudne izjave. A o velikoj koaliciji sam već rekao. Samo iz velike nužde i u velikoj nuždi.

Koliko će ishod izbora u zagrebačkom SDP-u utjecati na ukupno stanje u stranci?

- Govorimo o najvećoj organizaciji i za jak SDP potreban je jak SDP grada Zagreba. S obzirom na sve što se događalo, trebat će vremena da se to dogodi.

Tko su najbolji kandidati?

- Ne glasam u Zagrebu i ne želim utjecati na te izbore.

Ima li Aleksandra Kolarić šanse postati predsjednica zagrebačkog SDP-a?

- Po mome mišljenju, ima. Za nju vrijedi isto što sam kazao za Piculu. Ima ambiciju, ima energiju i možda bi bila dobra. Ali o tome odlučuju članovi SDP-a.

Je li SDP pogriješio kada ste uveli “jedan član - jedan glas” na unutarstranačkim izborima predsjednika? Takav sustav je pridonio dubokim podjelama u stranci, a sada ga širite na sve izbore?

- Zna se tko je to predložio. Ukidanje toga modela bilo bi korak unatrag, no treba ga odgovorno provoditi. Imamo unutarstranačke izbore, a provodimo javnu kampanju! Naravno da javnost ima pravo znati tko su kandidati, ali ne vidim što će članovima SDP-a kampanja. Ljudi u stranci poznaju kandidate i nemaju im što novo o sebi otkriti u kampanji. Treba provesti sustav izbora bez međusobnog blaćenja.

Bernardiću ste vi i Rajko Ostojić bili najveći oslonci u SDP-u. Čini se, međutim, da se Ostojić malo udaljio?

- Ima drugih obaveza. Kada sam ja bio kandidat za predsjednika SDP-a, imao sam bezrezervnu podršku kolege Ostojića i Bernardića i još mnogo časnih kolega. Kako su oni mene podržali i bili mi lijeva i desna ruka u kampanji, naravno da ću ih podržavati u situaciji ako se netko od njih odluči za novu utakmicu. Kakav bih bio čovjek da nisam za njih? Logično je da podržavam Bernardića, kao što je logično da ga podržava Ostojić.

Prijeti li SDP-u opasnost od raskola ako bi netko na konvenciji u ožujku tražio proširenje dnevnog reda pitanjem (ne)povjerenja predsjedniku stranke?

- Nisam nikoga u stranci čuo da to namjerava predložiti. Odgovorni članovi znaju da je konvencija prezentacija stranke i ne bave se takvim glupostima. Hoće li biti neodgovornih, ne znam.

Čini se da je SDP izgubio neke vrijednosti i kriterije koji su se ranije činili neupitnima. U Vukovaru ste za predsjednika gradske organizacije izabrali Željka Sabu, pravomoćno osuđenog zbog političke korupcije, u zagrebačkom Maksimiru na čelu mjesnog odbora je čovjek koji je članovima prijetio zaključavanjem, šef splitskog SDP-a je pod optužbama da je napao kolegicu, predsjednica SDP-a u Požegi je dala ostavku nakon tri mjeseca jer se ne može nositi s muškim šovinizmom u stranci.

- SDP ima nultu toleranciju prema nasilju i kriminalu. Većina članova u SDP-u smatra da je Sabo bio žrtva, da je jedini u Hrvatskoj odgovarao za ono što svi rade. Svi pregovaraju o koalicijama. I Plenković je pregovarao o koalicijama.

Ali nisu snimljeni kako nude protuusluge, odnosno mito.

- Naravno da bi bilo jednostavnije da nemamo ovakvu situaciju u Vukovaru. Međutim, Sabo je dva puta robijao za Hrvatsku. Jednom u Srbiji, a onda u Hrvatskoj.

Na početku razgovora ste rekli da ste legalist.

- Sabu su izabrali članovi SDP-a u Vukovaru koji o njemu imaju dobro mišljenje. Kriteriji SDP-a se nisu promijenili. Ako se pokaže da je predsjednik splitskog SDP-a napao kolegicu, za to će odgovarati. Kada govorimo o Zagrebu, to mi je malo nejasno. Sastanak je završio, a čovjek je kazao da moraju ići da zaključa prostorije. SDP ne tolerira nasilje. Kada bi ga tolerirao, ja ne bih bio u toj stranci.

Hoće li SDP-ove liste na izborima biti po zip principu?

- Mogu reći da sam za paritetne liste. Paritetno doslovno znači pola - pola. Negdje se može osigurati zip sistem, no moje je iskustvo da negdje to i nije moguće.

SDP nije iznio stav prema Ostojićevu prijedlogu da Sabor bude pokrovitelj obljetnice bitke na Sutjesci. Kakav je?

- Nije pitanje kakav je stav SDP-a, već kakav je stav Hrvatske prema antifašizmu. Kakav je stav aktualne vlasti prema antifašizmu. Može ih biti sram kako se ponašaju za unutarnje, a kako za vanjskopolitičke potrebe. U preambuli Ustava je rečeno da država počiva na temeljima antifašizma. Hrvati su dali najveći broj partizanskih jedinica i najviše su izginuli u partizanima. Na Sutjesci je izginulo najviše Dalmatinaca. Razumijem emotivnu priču kolege kojem je možda i šira obitelj tamo stradala. No, mi bismo kao država trebali proslaviti 75 godina od 1943. Godina 1943. jedna je od najvažnijih za hrvatsku državnost. Da nije bilo događaja 1943. godine, pitanje je kakva bi danas bila Hrvatska.

Bi li Sabor trebao preuzeti pokroviteljstvo nad obilježavanjem bitke na Sutjesci?

- Ako je preuzeo nad Bleiburgom, ne vidim zašto ne bi za obilježavanje bitke na Sutjesci. Ali je veći problem skidanje naziva Trga maršala Tita u Zagrebu, što je Bandićeva sramota. On više ne može govoriti o socijaldemokraciji. I nije poanta u Titu i njegovu imenu, nego je to pitanje štovanja tekovina antifašističke borbe. Time smo svijetu poručili da vođa antifašističkog pokreta u Hrvatskoj ne zaslužuje javno obilježje. Zar se mi odričemo antifašizma i želimo biti sljednica NDH? Pritom još dopuštamo da nam Vučić ovdje to tumači i organizira u New Yorku izložbu o Jasenovcu. Neke stvari naprosto nisu za političku trgovinu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 21:57