KONTROVERZNO

HRVATSKE VEZE DONALDA TRUMPA Obožavao je ići kod Kraljevića u Russian Tea Room, studirao je s Bancem, a bivša žena Ivana htjela je ući u biznis s Kutlom

Reuters

Donald Trump i njegova treća žena Melania Knauss, slovenski fotomodel njemačkog porijekla, spremaju se u Bijelu kuću...

"On je divan čovjek, ja ga obožavam!”, kaže najveći pobornik američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa u Zagrebu dok iz aktn-tašne vadi sticker “Moral Majority Stands with Trump” i crveni šiltericu s kampanjskim sloganom. Vladimir Kraljević je organizator natjecanja Miss Universe u Hrvatskoj i Sloveniji. Finale se obično održava u luksuznim Trumpovim hotelima. Osim toga, on zastupa “Five Star Diamond” selekciju Američke akademije za ugostiteljske znanosti koja dodjeljuje predikate najluksuznijim odredištima, a i tu je involvirana Donaldova korporacija (The Trump Organization), što kombinira luksuz i prirodne ljepote u nekretninsku operaciju koja vlasniku u portfelj donosi milijarde dolara. No, Trumpova i Kraljevićeva veza puno je starija, seže 40 godina unatrag, još u doba kad je Donald bio Junior i s ocem Fredom, građevinskim poduzetnikom iz Queensa, dolazio u Russian Tea Room, gdje je Kraljević bio maître d’.

Burza slave i moći

Russian Tea Room bio je, recimo, manhatanska Zvečka na 57. ulici - tko god je tada nešto značio u politici, biznisu, medijima i umjetnosti, dolazio je onamo i od Kraljevića dobivao stol u skladu sa svojom reputacijom, koju maitre d’, majordom modernog restoraterstva, instinktivno formira oslanjajući se na instinkt i socijalnu inteligenciju, što su osnovni zahtjev u tom poslu. Znači - Orson Welles dobiva stol, iako se zna da on i njegovi gosti neće platiti račun. Kad god dođe Marlon Brando, postavlja mu se stol u sredinu, tako da ga vidiš s ulaza, a ostali se smještaju u skladu s kotacijom na burzi slave i moći. Fred Trump iz njujorške Dubrave, njemački imigrant s izvornim prezimenom Drumpf kojega prati njegov visoki sin Donald, ide u kut, ali se pritom stvara poznanstvo koje će potrajati destljećima. Kad je propao Russian Tea Room, vlasnik LeRoy Warner (jedan od “braće Warner”, dakle Warner Bros.) preuzeo je Tavern on the Green, jedini restoran na tratini Central parka, gdje se zatim sva bulumenta bogatih i slavnih preselila jer mondeni svijet migrira kao jato ptica selica… Dotle je Trump Junior dobio od tate milijun dolara i naputak da dobro pazi kako će ga uložiti jer neće dobiti više. Stari poštenjak vjerovao je u rad i kad ga je mladi emigrant Kraljević upitao kako na brzinu naći svoju sreću - odgovorio mu je: “Vidite, ja sam primijetio da što više radim, imam više sreće!”

Usprkos toj gotovo židovskoj mudrosti, Fred je imao nejednak uspjeh u odgoju svoje djece - kći je postala briljantna pravnica, sada viši sudac Apelacionog suda, jedan sin umro je od alkoholizma, a Donald - on je bio i ovakav i onakav, prilično neukrotiv, nepredvidljiv, ali bezgranično ambiciozan. To u Americi nije loše. Iz privatne škole, morali su ga prebaciti u privatnu vojnu akademiju, gdje se disciplinira obijesna zlatna mladež. Prirodno agresivnom momku snažne stature to je odlično pasalo pa je dotjerao do kadeta-kapetana, pokazavši da kao razigran pastuh u svakoj trci mora izbiti na čelo krda. Akademski, nije baš briljirao. Pohađao je dobar njujorški Fordham University kao i njegov vršnjak profesor Ivo Banac, ali se odmah prebacio na Wharton College, prvu, najstariju američku privatnu poslovnu školu, gdje je dobio magisterij (MBA) na smjeru “nekretninski biznis”, s obzirom na to da je unaprijed bilo jasno kojim će smjerom ići njegova karijera. Tata Fred dotle je, naime, raspolagao sa 14.000 stanova u Queensu, Brooklynu i Staten Islandu, u tri od pet gradskih općina (fale Bronx i Manhattan) koje sačinjavaju New York. Bez obzira na vječiti rat s vlasnicim stanarskih prava koji imaju zaštićenu stanarinu, taj je biznis masovnog stanodavca itekako unosan, ali ti neće priskrbiti centralni stol u popularnom restaronu ni od tebe stvoriti zvijezdu njujorške biznis-scene. Jer, postoji velika razlika između običnog slumlorda s periferije i visokoprofiliranog građevinskog poduzetnika koji gradi nebodere u centru. Tu od 19. stoljeća vladaju nekretninski aristokrati poput Astora, Vanderbilta i Van der Stadta. Bilo je odmah jasno čemu će težiti kompetitivni Donald i već sredinom 70-ih on se iskrcava na Manhattanu i kao 30-godišnjak ulazi u vlastiti deal s gradskom administracijom. Ona mu garantira 40-godišnju poresku olakšicu ako preuzme zapušteni Vanderbiltov hotel Commodore. Nalazio se na glavnom kolodvoru, na stanici Grand Central, u samom središtu New Yorka. Ondje se na 42. ulici raširilo carstvo poroka, droge i prostitucije, pa su cijene nekretnina kolabirale. Gradsko poglavarstvo odlučilo je četvrt gentrificirati, podići, kao kad je Horvatinčić započeo kapitalističku obnovu i izgradnju na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Trump obnavlja hotel i pretvara ga u stakleni toranj i prepušta lancu Hyatt braće Pritzker. Tu je zatim otvoren Grand Hyatt, jedan njujorški landmark, ujedno Trumpov ključni pothvat kojim osniva vlastitu firmu, The Trump Organization. Poletio je u nebo 80-ih - gradi hotel Taj Mahal s kockarnicom u Atlantic Cityju, osniva aviokompaniju Trump Shuttle i kupuje megajahtu od 282 stope. U međuvremenu se oženio s Ivanom Zelníčkovom, češkom olimpijskom skijašicom iz Zlína, s kojom će odmah napraviti Donalda Juniora, Ivanku i rezervnog Erica. No, nekretninsko tržište vraška je stvar - to je magija koja siromaha ekspresno pretvara u milijardera, i obrnuto. Rast kamatnih stopa onemogućio mu je da vraća kredite - a nekretnine se uvijek grade pozajmljenim stotinama milijuna - pa je sve morao rasprodati i pao je prilično nisko. Jednom je rekao svom malom sinu vodeći ga u šetnju po Manhattanu - “Vidiš onog beskućnika koji leži na ulici? On je u velikoj prednosti pred nama, on nema ništa, a mi smo dužni 150 milijuna dolara!”

Bogataška nesreća

Bogataše ipak zna zadesiti bogataška nesreća u kojoj je klica sreće - kad je koncem 90-ih umro tata Fred, konzervativni manji igrač s periferije, ostavio je djeci četvrt milijarde dolara, pa kad su lovu podijelili, Donald se pokrpao i krenuo u novu razvojnu fazu na oporavljenom tržištu. Tako se izvadio i iz dubioze gradnje nebodera - Trump Towera. Na Petoj aveniji blizu Central parka taj 200 metara visok neboder od 68 katova sagradili su vrijedni Poljaci bez papira, u dvanaesterosatnim smjenama po 5 dolara na sat. Atrij s pozlaćenim eskalatorima i vodopadom bio je 80-ih čudo luksuza, dok danas izgleda prilično skromno u usporedbi s razmetljivim progenijem te arhitekture u zaljevskim i azijskim metropolama.

U novom stoljeću Trump dospijeva na vrh financijskog i nekretninskog hranidbenog lanca na Manhattanu - otvara Trump World Tower (72 kata), cijeli kompleks solitera na rijeci Hudson (Trump Place) i hiperluksuzni neboder Trump International Hotel&Tower na Columbus Circleu, na obodu Central parka, s najskupljim njujorškim kvadratima. Forbes sad procjenjuje njegovu imovinu na 4 milijarde, uglavnom u nekretninama, 250 milijuna u kešu uz praktično nula zaduženja, ali on u štampu dostavlja papire koji govore da ukupno teži 8,7 milijardi, od čega je na 3,3 milijarde procijenio kapital svoje poduzetničke osobnosti, u čemu možda nije sasvim u krivu… U međuvremenu, transformirao se u celeba, ne zazirući ni trenutka od toga da se predstavi kao vlastita karikatura - samopouzdanja za to mu nipošto ne fali. Nastupao je u ulozi komično razmetljivog Donalda Trumpa u filmu “Sam u kući 2”, u serijama “Dadilja” i “Princ s Bal Aira”, a naposljetku postao voditelj vlastitog TV showa što ga je producirala mreža NBC - “The Apprentice”, “Pripravnik”. Pojavljuje se kao nesmiljeni gazda koji u realityju za poduzetnički podmladak urla: “You are fired!” izbacujući iz showa one takmičare koji nisu zadovoljili… Slično je prošla i Ivana Trump, koja je u firmi zauzimala visok položaj “potpredsjednice za unutrašnje uređenje” (pa je osmislila one zlatne eskalatore u Trump Toweru). Nije htjela podnositi da je muž polujavno vara sa starletom, Miss države Georgia, Marlom Maples. Rastali su se pa je Ivana malo lutala - dospjela je čak do Hrvatske, gdje ju je Kraljević upoznao s Miroslavom Kutlom. Miro i Ivana otputovali su u Dubrovnik, gdje su htjeli otvoriti kockarnicu. Zatim se kratko skrasila s Riccardom Mazzucchellijem u vili u privatnom rezervatu koji je od tog talijanskog playboya poslije kupio Emil Tredeschi.

Marla je rodila Tiffany, ali brak je potrajao samo nekoliko godina. Dotle je on bombardirao cvjetnim aranžmanima princezu Dianu koja se upravo rastala od princa Charlesa. No, opet je pao na slavenski, odnosno slovensko-njemački šarm - uletio je 28-godišnjoj Melaniji Knauss iz Sevnice, fotomodelu koji kolegice iz srednje škole već jedva prepoznaju - ima sve veće sise i sve manji nos. Sevnica je prelijepo mjestance u Dolenjskoj, a osim po ambicioznoj Melaniji poznata je po tvornici Lisca, komunističkoj Victoria’s Secret industriji senzualnog donjeg rublja te po masovnim stratištima njemačkih vojnika poslije Drugog svjetskog rata. Trumpov punac Viktor Knauss koji napadno nalikuje Donaldu, i sam je njemačkog porijekla. Nekako se izvukao od pokolja, upisao u partiju te maskirao slaveniziranim prezimenom Knavs, pod kojim je Melanija upisala fakultet u Ljubljani. No, ubrzo je bila u Milanu, gdje započinje modelsku karijeru. Kad je izašla na naslovnici magazina Vogue, upala je u Donaldove ralje. Poslije više ne silazi s naslovnica u Vanity Fairu i ostalim magazinima - odjevena u vjenčanicu, razodjevena te, najimpresivnije, u malom zlatnom bikincu u visokom stupnju trudnoće, na visokim petama, dok stoji na stepenicama Trumpova privatnog džeta…

Kod Trumpa medijsko klauniranje nije samo sebi svrha, iako i sam priznaje da nema ispunjenja poput onoga koje osjetiš kad imaš svoj tv show - bit će da je to ostvarenje sna za svakog punokrvnog egzibicionista… No, status čuvenog milijardera nevjerojatno pomaže poslovima koje Trump razvija - gradi, kupuje i otvara luksuzne hotele, kockarnice i golf-terene, a osim nekretninskih poslova, tu su sad i licencni - Trump je brend koji se procjenjuje na 200 milijuna dolara. Ako se bilo što opremi prefiksom “Trump”, zadobiva tržišnu vrijednost, što vlasniku donosi tantijeme…

Igra tronova

Vrhunski celebrity-status danas se postiže ulaskom u politiku. A to je postalo sasvim pristupačno otkako je “establišmentska”, mejnstrimska politika svuda u svijetu zapala u krizu. Ljudi ne vjeruju strankama. Hoće prozelite. Žele da nerealno postane moguće. Cvatu pokreti i nekonvencionalne organizacije koje se ne zasnivaju na koherentnom programu, nego na politizaciji sporednih pitanja, te na izbornim floksulama kojima se obećava jednostavno rješenje složenih problema. Nije drukčije u Europi, pa ni u Hrvatskoj, s tim što se u Americi nije pojavio treći put, treća snaga nego su, zahvaljujući elastičnosti američkog izbornog sistema, u dvjema dominantnim strankama izbili na čelo marginalci. U Demokratskoj, to je hiperliberalni Bernie Sanders koji je natjerao Hillary Clinton da preuzme njegov ekonomski program - fiksnu poresku stopu od 4% na ukupni prihod te mnoge liberalne inicijative. Trump je pak na brzinu razvalio republikanske “sigurne kandidate”, nadasve guvernera Floride Jeba Busha, koji je u toj igri tronova, kao sin i brat dvojice posljednjih republikanskih predsjednika, trebao konkurirati ženi prethodnog demokratskog predsjednika Billa Clintona.

Trumpova kandidatura bila je isprva popraćena sveopćim ismijavanjem lika koji kosu češlja na čelo iz bogatog rasadišta na stražnjoj strani glave. Plamenožuta griva, poput zamrznutog slapa, kroti se velikom količinom gela. U ozbiljnim krugovima i u štampi podjednako je prošla njegova politička platforma nakon bombastične najave da će obustaviti useljavanje muslimana i deportirati ilegalne imigrante, te ukinuti državljanstvo samo po pravu rođenja. Proglasili su ga rasistom, nativistom i fašistom, karikaturom američkog desničarenja i skinuli s dnevnog reda - sve dok nije počela kampanja za nominaciju, pa se na opće zaprepaštenje pokazalo da mu politika ide jako dobro. Budući da ne ovisi o donacijama nego troši svoj novac, ne mora se ulagivati investiranim interesima, a s iskustvom TV performera lako je u TV panelima samlio druge desničarske kandidate koji ipak istupaju s većom dozom opreza. Jeb Bush ispao je na sučeljavanju blijeda kopija brata Georgea, koji je i kao liječeni pijanac imao barem muško držanje. No, najzanimljivije je bilo kad se iza toga navalentnog, divljačkog Trumpova nastupa počela ukazivati jedna prilično efektivna politička šema…

Trump, zapravo, nije uvjereni republikanac. Podržavao je, doduše, Reagana - po njemu se, očito, unekoliko i modelirao - ali poslije toga registrirao se kao demokrat i davao novac za Clintonovu kampanju. Uplatio mu je nekoliko stotina tisuća dolara. Prije osam godina tvrdio je štoviše da bi Hillary bila izvrsna predsjednica. Čak se neko vrijeme deklarirao kao nezavisan birač, a od 2012. napokon je uz Republikansku stranku (GOP, Grand Ole Party iliti Staru dobru partiju).

Njegova politička načela uobičajeni su desničarski miks - pro-life, dakle protiv abortusa u kasnoj fazi trudnoće, osim u naročitim slučajevima; za slobodno naoružavanje građana kako to jamči 2. amandman Ustava, ali uz državnu evidenciju vlasnika vatrenog oružja. Podržava ukidanje “Obamacarea” i uspostavljanje tržišnog mehanizma zdravstva, protivi se legalizaciji marihuane osim u zdravstvene svrhe, te vjetrenjačama (“koje unište pejsaž svake zemlje u kojoj se grade”). Što se tiče istospolnih brakova, osobno se tome protivi, “ali Vrhovni sud je donio presudu pa moramo oko toga biti realisti”.

Populistička platforma

Ono po čemu se Trump izdvaja - to je tvrda populistička platforma izgona neregistriranih imigranata: “Prvi dan mog predsjedništva - oni lete van, i to brzo!” Prvo, Meksikanci. Među njima ima vrijednih ljudi, priznaje Trump, “ali nama dolaze oni koji se bave švercom droge”. Drugo - muslimani. S njima dolazi terorizam. A jedni i drugi konkuriraju za poslove pravim, poštenim Amerikancima. Koji ostaju bez namještenja i zato što se radna mjesta izvoze u Kinu, s kojom bi Trump poveo trgovinski rat i udario zaštitne carine. Je li to popularno u masama? Čini se da jest. Ali, koliko god primitivne i sebične, te političke floskule Trump zna kao pravi političar i TV performer relativizirati u neke malo prihvatljivije formulacije. Za razliku od njegovih republikanskih konkurenata koji su, stjerani u kut, bili prinuđeni krenuti s još žešćom retorikom, pa je glavni izazivač, Ted Cruz, optužio Trumpa da uopće nije pravi desničar, nego mica-maca, mlaka voda, kamilica, i raspalio iz sve snage protiv obnovljivih izvora energija i ostalih ugroza njegove teksaške političke baze - krupnih naftaša i velikih, zločestih korporacija. Goldman Sachs financirao je Cruzovu kampanju s milijun dolara kredita koji on nije prijavio, iako je morao.

Stvari su naposljetku otišle tako daleko da je istupio patrijarh Republikanske stranke, beskrajno ugledni devedesetdvogodišnji bivši senator Bob Dole (on je, inače, u Kongresu bio najjači proponent hrvatske nezavisnosti). Dole objašnjava da Cruz uopće nije republikanac ni konzervativac nego - ekstremist. Rekao je da mu se čini kako bi Trump bolje surađivao s Kongresom jer ima karaktera, a po prirodi je dilmejker. Jedino Trump u ovom času može zaustaviti Cruza, tumači Dole, a bude li Cruz predsjednički kandidat, žestoko će izgubiti i stranka će pretrpjeti kataklizmičku štetu. Kao stari, iskusni političar on jasno razumije da u čistom idejnom fajtu Cruz gubi od liberalne narodnjačke kandidatkinje, koja je istodobno drvena i neautentična persona, pa bi je Trump mogao prilično razvaliti time što se s njim, ako izgubi izbore, Republikanska stranka ne mora identificirati - on ostaje karikatrura, neozbiljni luzer, individualist i nikome ništa, a posao na Capitol Hillu u Washingtonu ide dalje bez promjena… Trump bi trebao ići na Hillary jedan na jedan, u dvoboj osobnosti, jer je sposoban za autoironiju i prvi se spreman sprdati i sa svojom frizurom, pa priznaje da vrlo veliki dio njegove ljepote proistječe iz činjenice da je fabulozno bogat. Klintonuša pak izgleda kao da se nikad nije osmjehnula ako u podsjetniku nije pisalo “Cheese! Cheese!”

Trump je, tvrdi Kraljević, strašno fin čovjek. Jednom se vozio limuzinom po New Jersey Turnpikeu. Pukla mu je guma, a padala je kiša. Šofer se nije znao snaći, mučio se s promjenom kotača, kad se zaustavio neki Meksikanac s kamionetom i popravio kvar.

Meksikanac i guma

Odvezao se prije nego što mu je Trump dospio uvaliti neku lovu. Pa je naredio šoferu da ga slijedi, što im je oduzelo nekoliko sati dok nisu stigli u Bronx, gdje je tip držao jednu vuklanizersku radnjicu. No, ni tada nije htio uzeti ni pare za učinjenu uslugu. Onda ga je Trump stao ispitivati gdje živi, što radi, kako stoji, sve po redu, a kad je saznao - otkupio je hipoteku na kuću i radionicu i poklonio mu je te poslao pet hiljada dolara. Je li ta priča iz ciklusa o suvremenom Harunu al-Rašidu istinita, ne znamo, ali očito ima za cilj da pokaže kojim bitnim svojstvima potrebnim predsjedniku Trump raspolaže. Prvo, nije sam pomagao mijenjati gumu, što znači da nije demagog, nego delegira poslove. Drugo, ići će do kraja ako nešto želi razlučiti. Treće, ima dobro srce i spreman je pomoći Meksikancu, ako je legalno ušao u zemlji i muči se da preživi od rada. Ta priča ne odudara od predodžbe o benignom liku bombastičnog demagoga, a sigurno nema nikoga na svijetu koji bi na jednu sekundu bio spreman povjerovati u neku sličnu storiju koja bi za junakinju imala Hillary Clinton. Možda bi ona pomogla Vesni Pusić, s kojom je bliska jer su unekoliko slične, ali siromašnom vulkanizeru ili njujorško-hercegovačkom maitre d’ koji se bacio u show business - nikada.

Izdvajamo