Povijesna dužnost prvog hrvatskog povjerenika u Europskoj komisiji pripala je u srpnju sada bivšem potpredsjedniku Vlade Nevenu Mimici. Velika je to odgovornost jer su povjerenici u Europi u rangu hrvatskih ministara, u resorima koje pokrivaju. Pogotovo zato što je našem političaru pripao resor koji je Europljanima iznimno bitan - zaštita potrošača. Iako će na tom mjestu provesti tek nešto više od godinu dana, do kada traje aktualni povjerenički mandat, Mimica je uvjeren da će postići određene rezultate, a nada se da će i nakon ovog mandata dobiti priliku da bude povjerenik u punom petogodišnjem mandatu.
Jeste li se priviknuli na život i rad u Bruxellesu?
- Zapravo sam odmah počeo raditi, nisam imao vremena za zagrijavanje i prilagodbu. One glavne aktivnosti za zaštitu potrošača već su se odvijale i prije mog dolaska, a kada sam preuzeo povjereničku dužnost, samo su se zahuktale. Imali smo puno posla na usuglašavanju tri-četiri zakonska prijedloga, mnogo se raspravljalo sa zemljama članicama, odgovaralo na amandmane koji su podneseni... Zapravo je taj moj prvi mjesec bio vrlo ozbiljno razdoblje. Ispalo je kao da sam ‘bačen u vatru’ (smijeh). No u EU Opća uprava za zaštitu zdravlja i potrošača odlično funkcionira, kao i čitava europska administracija, pa u tim poslovima nema zastoja i čekanja. To je birokracija u onom dobrom smislu riječi. Neću reći da te stvari funkcioniraju bolje nego u nas, ali u EU se stvari odvijaju znatno brže.
Obično čovjeku daju neko vrijeme za prilagodbu na novo radno mjesto, a vama nisu?
- Da, nisu. Situacija je bila takva da je to mjesto s ulaskom naše zemlje u EU morao preuzeti netko iz Hrvatske, a sama procedura nominacije vrlo je kasno počela pa sam za pripreme imao svega tri tjedna, tamo negdje u lipnju. Nakon saslušanja u Europskom parlamentu bilo je - kreni! (smijeh), bez posebnog uigravanja. Vladi se obilno daje 100 dana mira, odnosno, daje se vremena da otpočnu procesi, a u Europskoj komisiji u pravilu toga nema. No imao sam priliku birati svoj kabinet koji je funkcionirao od samog početka. Izabrao sam najbolje ljude i uistinu su uigran mehanizam.
Je li bilo problema s upoznavanjem mehanizama EU? Mnoge stvari sigurno se odvijaju drukčije nego u našoj upravi.
- Nije bilo teško jer u EU nema tajni i nema postupaka na koje bi se trebalo navikavati. U pravilu, kad sam dolazio, znao sam kako procedure funkcioniraju, kako izgledaju odnosi među kabinetima povjerenika, ali ipak je drugačije kada moraš skočiti u tu vodu i plivati. No lakše je ako otprije znaš plivati.
Kako su vas dočekali, kao prvog hrvatskog povjerenika u EU?
- Bilo je čestitanja i dobrodošlice, ali važnije je da su svi izrazili spremnost na suradnju. Svi su se povjerenici, od predsjednika EK Barrosa, do potpredsjednika i svih članova kabineta, htjeli naći i porazgovarati sa mnom. Imao sam s njima sastanke koji su trajali i po sat i pol vremena, na kojima bi oni izražavali vrlo jasnu i dobronamjernu spremnost na pomoć. Čak smo s onima s kojima portfelj zaštite potrošača ima dodirnih točaka dogovarali zajedničlke akcije. Opća atmosfera od početka je bila radna i vrlo pozitivna. Prema meni su se odnosili kao da imaju posla s članom Europske komisije koji je unutra već godinama, a ne kao da sam stigao prije četiri dana.
Koliko vam se život promijenio u odnosu na dane kada ste bili u Zagrebu i obnašali dužnost potpredsjednika Vlade?
- Sam ritam rada u danu nije značajno drugačiji. Svako jutro oko 9 sati održim kolegij sa svojim suradnicima, sada ih imam sedam uz još deset članova takozvanog administrativnog osoblja. Na tom sastanku dogovaramo što nas čeka tog dana, te komentiramo što se dogodilo na pojedinim sastancima unutar EK ili pripremamo sjednicu povjerenika EK koja je svake srijede i na kojima se definiraju europske direktive i politike. No imao sam i mnogo sastanaka s potrošačkim udrugama i predstavnicima industrije. Sada se upravo usuglašava europska regulativa o sigurnosti medicinskih i kozmetičkih proizvoda, pa je bilo puno posla na tom planu. No ono što je svakako različito u odnosu na rad u Hrvatskoj je ta snaga odluke koja se donosi u EU: odmah se osjeti da je njezin doseg puno veći, da se ovdje donose odluke koje će utjecati na živote 500 milijuna ljudi. Čovjek toga vrlo brzo postane svjestan, kako utjecaja na pojedince tako i utjecaja svojih odluka i odgovornosti za jednu golemu industriju, tržište i radna mjesta.
Što mislite, nakon mjesec dana na mjestu povjerenika, razlikuje li se percepcija potrošačkih prava u Hrvatskoj i u EU?
- Odmah sam zapazio da na razini EU, među svim zemljama članicama, postoji prilično ujednačeno zakonodavstvo, bilo da je riječ o europskim regulativama ili nacionalnim zakonima. Rekao bih da EU garantira najviše svjetske standarde zaštite potrošača i sigurnosti proizvoda. To je nesumnnjivo dostignuće EU, jer svi njeni građani imaju vrlo visoku razinu zaštite svojih potrošačkih prava. Kada se uđe dublje u stvarni život i analizu primjene tih prava, onda su razlike ipak vidljive. Možda desetak zemalja članica imaju vrlo razvijenu zakonodavnu regulativu i dobru provedbu, te iznimno dobar nadzor nad sigurnosti proizvoda i zaštitom potrošakih prava. U takvim zemljama svako odstupanje od pravila vrlo se brzo otkriva, uhodanim kanalima i mehanizmima, te nailazi na propisane mjere, pa su u njima prava potrošača izuzetno visoka i dobro zaštićena. No u drugim zemljama EU, pa tako i u Hrvatskoj, postoji vrlo niska razina potrošačke kulture, napose u segmentu zaštite potrošačkih prava, i upravo je to jedan od zadataka do kraja mog kratkog mandata. Do kraja godine moram napraviti koordinaciju nacionalnih politika provedbe potrošačkih prava da bismo najbolju praksu koja postoji u nekoj zemlji doveli u sve zemlje EU. Taj dio još ne funkcionira dobro koliko bi trebao i tu ćemo imati posla.
(...)