Činjenica da je uprava Sveučilišta zatražila sudsku zabranu štrajka zaposlenika na visokoobrazovnoj instituciji u njezinu sastavu najveći je mogući poraz jedne sveučilišne uprave. Uprava Sveučilišta služi da zaštiti samoupravu na pojedinoj sastavnici, a ne da je ruši, izjavio je u tjednu za nama glavni čovjek Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić. Time se sindikat, tradicionalno sklon taktizirati u odnosu sa sveučilišnim upravama, “službeno” okrenuo protiv uprave Sveučilišta na kojemu ima oko 8700 sindikalnih članova.
Dvije žarišne točke na Sveučilištu, Hrvatski studiji i Filozofski fakultet, te niz za sindikat spornih odluka uprave Sveučilišta u posljednjih osam mjeseci povod su promjeni taktike. Osim osporavanja prava zaposlenika na štrajk (Hrvatski studiji), sindikat u korelaciji s dijelom nastavnika upire prstom u ugrozu autonomije na sastavnicama (FF i HS). Ribić tvrdi da sindikat više nema manevarskog prostora za šutnju.
Senat ima pravo
- Maksimalno smo izbjegavali sukobe i bilo kakvu polemiku sa Sveučilištem jer nam je trebao jak saveznik protiv politike vlada u borbi za radna prava zaposlenika na Sveučilištu. No, stvari su sada došle do točke usijanja - ocjenjuje Ribić na čije opservacije uprava Sveučilišta nije službeno reagirala.
Rektor Damir Boras u svojim se izjavama poziva na provedbu zakona, odluka i statuta. U slučaju preustroja Hrvatskih studija i prvotne odluke o ukidanju kvota za studij filozofije, navodi da je riječ o poštovanju akreditacijske preporuke i pisma namjere bivšeg ministra znanosti Vedrana Mornara, prema kojemu HS mora redefinirati svoju ulogu i programe, inače gubi dopusnicu za rad. Odluku o promjeni kvota za studij filozofije na HS-u s početnih 0 na 15 upisnih mjesta, kakvu je naknadno predložio Senatu, Boras je objasnio na Novoj TV riječima: “Nije došlo do pogreške, to je bila dobra odluka. Došlo je do krive percepcije u javnosti. Senat ima pravo, da, i takvih je stotinu odluka donosio”.
Situaciju na Filozofskom fakultetu, gdje novi sastav Fakultetskog vijeća pokušava uspostaviti novu upravu (dekana i predstavnike u Senat), uprava Sveučilišta dosad je tumačila buntom manjega dijela instrumentaliziranih profesora i studenata, koji pojedini mediji preuveličavaju. Sličnog su stava i oko Hrvatskih studija pa u ovotjednom priopćenju o nepravomoćnoj sudskoj presudi i nelegalnosti štrajka navode: “Prema evidenciji uprave Hrvatskih studija, u ovom je štrajku sudjelovao tek manji dio zaposlenika - 17 zaposlenika od ukupnog broja preko stotine zaposlenih (...). Pristranim izvještavanjem dijela medija o ovom štrajku u javnosti je stvorena pogrešna slika o njegovim stvarnim razmjerima. Presuda Županijskoga suda u Zagrebu temelji se na provedenom dokaznom postupku u kojem je utvrđeno da ovaj štrajk nije organiziran u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata u smislu čl. 205., stavak 1. Zakona o radu, nego zbog protivljenja ustrojbenim i organizacijskim rješenjima Sveučilišta u Zagrebu”.
Sveučilište u Zagrebu staro je 347 godina, ima 34 sastavnice (fakulteta, akademija i odjel HS), više od 500 studijskih programa na svim razinama i oko 70 tisuća studenata, što je otprilike polovica ukupnog broja studenata u zemlji. Svaki fakultet pritom je pravna osoba za sebe. Svaki ima svoje računovodstvo, a megafakultet poput Filozofskog sastavljen je od 24 odsjeka. Svaki odsjek ima svoje tajništvo.
Lažna integracija
- Sveučilište je mastodont i kao takvo teško upravljivo. Već i Filozofski fakultet je prevelik. Na sjednicama Fakultetskog vijeća u prostoriju je nagurano 80-ak ljudi, gotovo da sjede jedno drugome u krilu. Mi smo sveučilište već sami za sebe, no očito ova tema nikome nije u fokusu - primjećuje Predrag Marković, profesor s Odsjeka za povijest umjetnosti i sindikalni povjerenik na FF-u.
Koliko neintegriranost Sveučilišta u Zagrebu pridonosi sadašnjem lošem stanju i utječe na upravljačku krizu na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima, pokušava razjasniti Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, koji se temom integracije visokog obrazovanja bavio u svom doktoratu.
- Često se to pitanje pokušava minorizirati i prihvaća se postojeće stanje. Međutim, i samo Sveučilište, Agencija za znanost i visoko obrazovanje u vanjskoj prosudbi te pojedinci sa Sveučilišta, ali i izvan njega, prepoznavali su integraciju kao ključan problem razvoja - kaže Baketa. Dodaje kako se za Sveučilište u Zagrebu pokazalo da je neintegriranost sprečavala strateške odluke na razini Sveučilišta i promjene politika.
Funkcionalna integracija funkcionira samo ako su uprava Sveučilišta i pojedine sastavnice na istoj liniji. U suprotnom dolazi do zastoja (tzv. gridlock), što je bilo vidljivo na Filozofskom fakultetu. U tim se slučajevima često ulazi u manipulacije pravilima te snažnija strana pokušava nametnuti svoje rješenje. Svaka integracija podrazumijevala bi i detaljnije uređenje odnosa unutar Sveučilišta - način izbora Senata i rektora, odgovornost tijela i slično - kako bi se osigurala funkcionalnost, objašnjava Baketa, uz napomenu da je upravljanje Sveučilištem otežano upravo zbog njegove veličine, što se očituje i u akademskom i u administrativnom funkcioniranju.
Zajednčki smjer
- Pokazalo se da ne postoji dijeljenje dobrih praksi među sastavnicama, što bi im olakšalo rješavanje problema, nego postoje dupliciranje katedri, otežana interna mobilnost zbog geografske nepovezanosti i nepriznavanja bodova. Problem je vidljiv i u velikim razlikama u kvaliteti među sastavnicama jer Sveučilište u Zagrebu ne uspijeva osigurati zajednički smjer razvoja. Ovo je samo manji dio problema, ali najviše ispaštaju studenti koji žele kvalitetno i interdisciplinarno obrazovanje - ističe Baketa.
Pitanje veličine svakako nije glavni pokazatelj kvalitete, ali zanimljivom mu se pokazala lista sveučilišta The World University Rankings. Na njoj se Sveučilište u Zagrebu prema kvaliteti nalazi iznad 800. mjesta, a na 11. je mjestu po broju studenata od svih europskih sveučilišta na toj listi.
- Niti jedno od tih 11 nije rangirano bolje od 201. do 250. mjesta. Uz to, devet ih je lošije od 400. mjesta. Nadalje, pet najboljih europskih sveučilišta ima manje od 20.000 studenata, a od prvih deset samo jedno ih ima više od 30.000. Naravno, manji broj studenata nije jamac kvalitete, što je vidljivo i po mnogim sveučilištima s manjim brojem studenata koja zauzimaju lošija mjesta na listi. Međutim, velik broj studenata zahtijeva dobro upravljanje i koordinaciju sveučilišnih tijela i službi, a to je prilično upitno za Sveučilište u Zagrebu. Spominjala su se i izdvajanja pojedinih sastavnica u novo ili nova sveučilišta, ali nikad ništa nije ozbiljnije pokrenuto. Na pojedinim područjima, uz uključivanje kvalitetnijih instituta, ima potencijala za manja profilirana sveučilišta - napominje Baketa.
O tome kako iza zatvorenih vrata funkcionira Senat Sveučilišta pod upravom rektora Borasa prvi put javno progovara za Jutarnji list profesor Damir Bakić, predstavnik Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Senatu i predsjednik Vijeća prirodoslovnog područja. Član Senata je četiri godine.
- Od izbijanja krize na FF-u gotovo da i nema sjednice bez kontroverzi: od odluka koje nisu ni mudre ni konstruktivne, poput raspuštanja Studentskog zbora na FF-u i gašenja studija filozofije na HS-u, preko onih čija je zakonitost upitna, poput smjene svih prodekana FF-a nakon umirovljenja bivšeg dekana Vlatka Previšića, pa do onih koje su evidentno protupropisne, a mislim na preustroj HS-a u sveučilišni odjel - nabraja Bakić.
Dio problema na Sveučilištu veže uz pasivnost Senata - malo je, naime, članova Senata spremnih otvoreno iznijeti argumente protivne stavovima rektora.
- Kada dođe do glasanja o spornim pitanjima, čak i ako se otvoreno ukaže na neku nezakonitost, prijedlozi rektora budu prihvaćeni uvjerljivom većinom. Dojam je da je vrlo teško oponirati upravi u uvjetima u kojima su fakulteti u svakom potraživanju sredstava iz rezervnih fondova izravno ovisni o naklonosti uprave. Na Odboru za proračun pokušavali smo uspostaviti neke kriterije, neka mjerila na temelju kojih bi se koristili ti fondovi, ali uprava je zauzela stav da razmatranje takvih pitanja nije u nadležnosti Odbora - priča Bakić.
Tvrdi da se mnogo puta predlagalo da se o pojedinim pitanjima čuje mišljenje Odbora za statutarna pitanja i mnogo puta je rektor izjavio kako to trenutačno nije nužno - čak i kad je bilo očito da se predlaže nešto upitne legalnosti. Bakić je zato na posljednjoj sjednici Senata izjavio da su Sveučilište, a pogotovo uprava, izgubili vjerodostojnost, a Senat je u oba navrata kad je bila riječ o donošenju kvota za Hrvatske studije bio instrumentaliziran.
- Kvota 0 izglasana u ožujku donesena je nakon temeljito elaboriranog uvoda uprave kojom se gašenje tog studija prikazalo kao nužna odluka bez alternative. Nisu pomogla rijetka jasno izrečena suprotna mišljenja, odluka je prihvaćena sa samo jednim glasom protiv i osam suzdržanih. Epilog je poznat. Na sjednici u travnju Senat je kvotu s 0 vratio na 15 sa samo dva suzdržana glasa, samo na temelju prijedloga one iste uprave, bez ijednoga novog argumenta. Teško popravljiva šteta nanesena je i HS-u i Senatu i Sveučilištu. Isključivu odgovornost za to snosi uprava - naglašava Bakić.
Kočenje procedura
Višemjesečna upravljačka kriza na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i posljednji događaj neprihvaćanja novoizabranih predstavnika toga fakulteta u Senatu, kao i kočenje procedure izbora predložene kandidatkinje za dekanicu Vesne Vlahović Štetić doveli su do mogućnosti štrajka i na Filozofskom fakultetu. Bakiću se čini da Senat tim potezima ulazi u otvorenu opstrukciju konstituiranja nove uprave FF-a.
- Neodlučivanje o dekanskom programu kolegice Vlahović Štetić rektor je opravdao tvrdnjom da je program manjkav jer ne govori ništa o odnosu Fakulteta i Sveučilišta. Istodobno su na dnevnom redu zadržana i izglasana tri takva predmeta i programa u kojima se o odnosu fakulteta i Sveučilišta također ne kaže ništa. Odgovarajući na pitanje o ovoj neprincipijelnosti, rektor je mirno rekao da on želi tražiti očitovanje kolegice Vlahović Štetić u vezi s nekim njezinim prijašnjim istupima u medijima. Tako smo zapravo saznali da nije problem u programu, nego u osobi - zaključuje Damir Bakić.
Treba reći: dosta
Profesor Predrag Marković funkcioniranje Senata ovaj je tjedan nazvao institucionalnim zlostavljanjem, a cijelu situaciju smatra posljedicom dugotrajnog zanemarivanja sveučilišnih prava i sloboda.
- Tragično je što smo svi zajedno zapravo pridonijeli svemu ovome. Ovo nije od jučer. Da smo na fakultetima i na Sveučilištu imali kvalitetan ustroj i sustav odlučivanja, da ljudi nisu bili podložni pritiscima i klijentelističkim interesima, trgovinom radnim mjestima, ovoga danas ne bi bilo - kaže Marković koji vidi svijetle primjere fakulteta, poput Strojarstva i brodogradnje ili Elektrotehnike i računarstva.
- Zgradama su naslonjeni na Filozofski, no nikako da na nas prijeđe malo pameti. Mi živimo u pametnom okruženju, ali ne želimo se na njega ugledati. Sve nam se sada vraća s kamatama. Pa, mi smo stvorili rektora Borasa. Što smo skuhali, to jedemo. Jedino je rješenje da ljudi u Senatu smognu snage i kažu: dosta - ističe Marković,
Prema mišljenju Damira Bakića, neintegrirano sveučilište jest problem, ali ne glavni.
- Glavna boljka danas je način na koji se Sveučilištem upravlja i atmosfera koju takvo upravljanje stvara. Je li vrijeme za razdvajanje? To bi bila vrlo kompleksna operacija. Ne i nemoguća. Preduvjet je stvaranje kritične mase zajednice fakulteta sa sličnim problemima, praksama, kriterijima u nastavnom i istraživačkom radu... Mi u prirodoslovlju prečesto smo posljednjih godina bili frustrirani odsutnošću razumijevanja za naše stavove, probleme, kriterije i naše shvaćanje funkcioniranja Sveučilišta. No, dug je još put do eventualnog sazrijevanja odluke o razdvajanju - zaključuje profesor PMF-a.