Hladno je jutro u Yorkshireu, a zaposlenici škole u Barnsleyu sudjeluju u najvažnijem događaju dana.
'Jesi li dobro, Kyle?' pita jednog učenika zamjenik ravnatelja škole Dave Whitaker. 'Dobro jutro, Kenzie. Pročitao sam sinoć onaj odličan tekst kojeg si napisao.'
Svakog pojedinog učenika pozdravlja osoblje škole sa širokim osmjehom na licu. No njihova ljubaznost, kako god bila iskrena, učenici rijetko uzvraćaju. Neki učenici kroz zube promrmljaju neki pozdrav, ali većina samo slegne ramenima. Jedna 11-godišnja djevojčica, prisjeća se Whitaker, svakoga je jutra samo bijesno odgovorila: 'Od*ebi!'
U većini drugih škola, takav bi odgovor značio automatsko kažnjavanje, pa čak i izbacivanje iz škole – no ne i u školi Springwell.
'Ta je učenica živjela u vrlo nesređenim uvjetima, u obitelji punoj nasilja, droge, svađe i psovanja. Prema njoj nitko nikad nije bio ljubazan, pa kad smo mi prema njoj počeli pokazivati ljubaznost, ona se s time jednostavno nije mogla nositi', objašnjava Whitaker.
Umjesto discipliniranja i kažnjavanja, učitelji su djevojčici posvetili više pažnje s namjerom da razumiju njezinu ljutnju i tjeskobu koju je donosila od kuće. Unutar jedne godine, njezini jutarnji ispadi su prestali. Ravnateljica škole, Verity Watts, objašnjava zašto je svakodnevno pozdravljanje važno.
'Taj postupak omogućuje učiteljima da odmah ujutro primijete u kakvom raspoloženju učenik stiže u školu i kako se toga dana osjeća.'
Springwell je specijalna škola za oko stotinu učenika od 5 do 16 godina s različitim socijalnim, mentalnim i emotivnim poteškoćama. Većina se ne zna nositi s bijesom, mnogi dolaze iz razorenih obitelji ili imaju problem s povezivanjem. Zabrinjavajuće velik broj djece ima iskustvo zlostavljanja, zanemarivanja ili siromaštva i svi su proglašeni nesposobnima da idu u normalnu školu.
No škola Springwell posve je drugačija: ovdje svako dijete dobiva, kako to oni nazivaju, 'bezuvjetan pozitivan komentar'. Ili kako to Whitaker kaže: 'Obasipamo ih ljubaznošću'.
To je upravo suprotno od 'nema isprike' pristupa koji se koristi u većini drugih škola koje zagovaraju stegu i disciplinu bez obzira na individualne probleme pojedinog učenika.
Koncept 'bezuvjetnog pozitivnog komentara', čija popularnost u posljednje vrijeme raste, zamislio je u pedesetim godinama prošlog stoljeća psiholog Carl Rogers i primjenjivao ga u terapijama sa svojim pacijenatima. To znači pristupiti svakoj osobi kao jednako vrijednoj, umjesto smatrati osobu vrijednom samo ako se ponaša na određeni način, objašnjava profesorica Laura Winter sa Sveučilišta Manchester.
U Spingwellu taj pristup znači nagrađivanje učenika i za najmanju moguću stvar, poput jednostavne ljubaznosti koju pokažu prema drugom učeniku, i odustajanje od kažnjavanja lošeg ponašanja.
'Znalo se dogoditi da mi neki učenik pljune u lice, no već sutra bih ga ljubazno pozdravio i zaboravio na incident', kaže Whitaker. Isto bi bilo i ako bi učenici imali bijesni ispad i preokrenuli školske klupe. Tad bi im omogućili da se smire u sobi prigušenog svjetla punoj mekanih jastučića. Kad bi bili spremni, poseban tim bi porazgovarao s njima i s vremenom bi ih vratili u učionicu. U školi i inače tijekom odmora svira relaksirajuća glazba kako bi učenici bili što opušteniji.
I ostale škole pomalo preuzimaju takav pristup.
'Ako neko dijete ne položi engleski ili matematiku, organiziramo mu pomoć, dodatnog učitelja, dodatne satove. Trudimo se nijedno dijete ne zaostane. U školama kojima je cilj jedino rezultat na ispitu, 'zločestu' djecu se često zapostavlja zbog drugih', kaže Vic Goddart iz Passmores akademije.
I Crista Hazell, profesorica francuskog, kaže da je takav pristup djelotvoran.
'Učenici neće baš puno naučiti od učitelja kojeg ne vole, zar ne?'
No, na naslovnim stranicama novina češće se pojavljuju škole tzv. 'nulte tolerancije' u kojoj djecu strogo kažnjavaju ako, primjerice, kod kuće zaborave ravnalo. Takve škole nagrađuju dobro ponašanje, a loše vrlo strogo sankcioniraju
Što o svemu misli Tom Bennett, vodeći britanski stručnjak za probleme u ponašanju?
U izvještaju kojeg je predao u ožujku, navodi kako širom zemlje postoji problem s učeničkim ponašanjem. Kaže kako se slaže s pristupom 'bezuvjetnog pozitivnog komentara', no isto tako djeca moraju naučiti kontrolirati svoje ponašanje.
'Kad je ponašanje učenika u pitanju, škole bi trebale zadržati visoke standarde, no svaki slučaj je priča za sebe i puno toga ovisi o kontekstu', kaže Bennett.
U međuvremenu, u školi u Springwellu djeca se pripremaju za početak nastave tako što kratko vježbaju jogu ili meditiraju. Stariji doručkuju ili gledaju epizodu Mr. Beana. U 11 sati imat će sat glazbenog na kojem će pjevati glazbenu temu iz serije 'Prijatelji', 'I'll be there for you'. Kad su prvi put tako zajedno pjevali, po čitavoj su učionici letjeli stolci. No danas se učenici ponašaju besprijekorno.
Whitaker odbacuje komentare da u njihovoj školi nema discipline i da nema nikakve kazne čak ni za najgore oblike ponašanja. Štoviše, sistem 'nulte tolerancije' opisuje kao 'barbarski'.
'Ti vrlo strogi sistemi, koji nisu nimalo fleksibilni, zapravo su obično zlostavljanje', kaže Whitaker.
Goddard kaže kako svaka škola ima pravo primijeniti kakav god sustav misli da je najbolji, no jako stroge škole ne udovoljavaju potrebama učenika.
'Kad se djecu kažnjava i za najmanji mogući prijestup, za njih će to dugoročno biti jako štetno.'